"Nehumani uvjeti i pojava mladih talenata"
Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 25.07.22. | 15:15
Germanijakov stručni analitičar Dean Klafurić analizirao je utakmice 2. kola HNL-a
Prije svega, treba istaknuti te vremenske uvjete u kojima se igralo minulo kolo. Bilo je nehumano i to je svakako utjecalo na izvedbu igrača, pogotovo na utakmici u Velikoj Gorici što se vidjelo na intenzitetu. Svakako treba čestitati igračima što su izdržali ovakve uvjete.
Nadalje, vidi se izostanak važnih igrača na otvaranju sezone zbog ozljeda, kartona koje vuku lani, ali i transfera koji su neke igrače kasnije doveli u klubove pa nisu prošli adaptaciju i pripreme. Tu prije svega mislim na igrače Slaven Belupa i Gorice. Naravno da je tu bilo i rotacija koje se inače ne bi događale u toj mjeri da nema europskih ispita. Prva odgoda u HNL-u narušava ritam prvenstva, ali treba podržati takve odluke i procjene jer znamo koliko su europske utakmice bitne za cijelu ligu.
Kao najveću pozitivu ovog kola istaknuo bih pojavu mladih igrača koji su stekli pozornost na sebe svojim igrama. Tu mislim na Marina Žgombu iz Istre, Vinka Skrbina iz Gorice te Blaža Boškovića iz Lokomotive. Naravno, tu su i Baturina iz Dinama, odnosno Stojković iz Lokomotive, ali oni su i lani pokazali da imaju kvalitetu potrebnu za ovu razini nogometa. Mislim da su svi spomenuti veliki dobitak za hrvatski nogomet i treba ih ohrabriti i poticati da ovako nastave.
Varaždin je pokazao stabilnost nakon utakmice protiv Slaven Belupa. Stožer je dobro pripremio utakmicu u Puli izvukavši pouke iz prvog kola koje je Varaždin očito odigrao pod dojmom prvog nastupa u elitnom razredu.
S druge strane, Istru je potresla ozljeda Blagojevića. Činjenica je da se radi o lideru, nositelju igre te pozicijski i karakterno najboljem igraču i vrlo važnom kotačiću u sustavu Istre. Jako dobro organiziranim visokim pritiskom Varaždin je otvorio utakmicu, nametnuo svoju igru i bio je puno bolji u prvom djelu. Vodstva su ih lišile nespretne reakcije, ali valja istaknuti sjajnu suradnju Herrere i Brodića.
Shvativši kako se stvari odvijaju, Istra je promijenila formaciju i prešla iz sustava 3-4-2-1 u onaj s četvoricom igrača iza i tri vezna igrača. Žgomba je unio veliku energiju i živost u utakmicu, pogotovo u fazi napada. Istra je bila bolja dvadesetak minuta nastavka i to su kapitalizirali vodstvom. Međutim, Varaždin je pokazao upornost i želju za pobjedom. Dobro su reagirali, konsolidirali se i okrenuli rezultat što je posve zasluženo u kontekstu cijele utakmice.
Uvjeti igre ponajviše su se mogli vidjeti u energetskoj izvedbi igrača. Patila je igra u smislu intenziteta i ritma. Međutim, ova utakmica nosi svoje posebnosti. Recimo, Šibenik je otupio svoju moć u ofenzivi izlaskom Čanadija i Čopa. Prvi je imao najbolju šansu u poluvremenu, nažalost po Šibenik ozljeda ga je izbacila. U nastavku je Gorica ulaskom Skrbina dobila na organizaciji u igri prema naprijed. Ovo je jako lijepa vijest za Goricu jer smatram da je sada prava prilika da se podrži Skrbin koji je dijete kluba i kao takav treba dobiti priliku da se dokaže. Osim njega, tu vidim i Patrika Juga, koji je u rosteru Gorice jedina klasična “šestica”. Samim time je i najbolji i ne treba robovati sada klišejima o mladosti i neiskustvu. Ako ti je jedini zadnji vezni, kada ćeš mu dati priliku ako ne sada.
Gorica ima veliku moć u Deniju Juriću koji je na ovoj utakmici pokazao da može biti opasan s poludistance i distance, ne samo unutar kaznenog prostora, ali da bi Jurić bio iskoristiv, dolazak lopti do njega i zone za golove trebao bi biti puno veći. U posljednjoj fazi dvoboja vidjeli smo nekoliko zanimljivih udaraca i situacija iz ne baš čistih prilika. Od grede Šibenika do dva pokušaja Vojtka koji se lijepo predstavio. Podsjetio me tim udarcem s linije na Srnu u najboljim danima, naravno na kontra strani. Na koncu, taj remi je realan rezultat utakmice.
Dojma sam kako je Slaven Belupo svojim sustavom igre s kojim su započeli utakmicu, odnosno tih 4-4-2 flat jer se Caimacov u fazi obrane ponašao kao druga špica, ostavio je veliki razmak između linija i dao priliku da se igrači Dinama razmašu. Jednostavno, Marina i Bašić nisu mogli pokriti ta prostor a koji su iskoristili Baturina, Mišić i Ljubičić. Brzo su izjednačili a potom i preokrenuli utakmicu.
Zekić je detektirao problem pa napravio izmjene, povukao Caimacova na zadnjeg veznog, zgusnuo vezni red i limitirao Dinamo na mjestima gdje su bili superiorni. Međutim, izgubili su na kreativnosti i kvaliteti prema naprijed. Postali su bezopasni a Dinamo je rutinski to priveo kraju.
Osijek je puno rotirao zbog kartona, ozljeda i tog stresnog i iscrpljujućeg putovanja u Kazahstan. Trener je logično postupio obzirom na kvalitetu i širinu koju Osijek defintiivno posjeduje. Stigli su u vodstvo greškom obrane Lokomotive, ali domaćin je pokazao da su mentalno jaki jer ih to nije sputalo. Bili su opasni, pogotovo preko Stojkovića koji je imao tri udarca, dva u kontrakut po čemu nam je poznat iz prošle sezone. Imao je i Kulenović priliku a vidio sam da šanse Lokomotive dolaze nakon smislenih akcija. Imaju igrači ideju i namjeru te im treba čestitati na tome.
Upornost im se isplatila, stvarali su prilike i na koncu napravili taj preokret preko mladog Boškovića. Ma fascinira me to stalno izbacivanje talenata od strane Lokomotive. Bošković, Vasilj, Bubanja… Ostali su bez Kačavende, Cipetić im je ozljeđen, De Has nedovoljno oporavljen, nemaju Pivarića a oni i dalje dojme. Fanastično izvlače te igrače i daju im priliku i zasluženo su slavili protiv Osijeka.
