Neće te samo poniziti, uzet će ti dušu u Paquetu

Famozno „posteriziranje“ dugo je fraza u američkom sportu, potez kojim se riješite suparničkog čuvara i pritom mu uzmete dušu, odnosno trenutak koji će sutradan završiti na naslovnici neke sportske tiskovine.

Zabijanje golova je zabavno, nema sumnje, ali stoper nakon njih može već do kraja poluvremena psihiološki se oporaviti i nastaviti igrati kao prije, ono čega kronično nedostaje modernom nogometu su trenuci koji mame uzdah od publike kao u vremenima kad bi gladijator koji je dobio borbu stajao iznad poraženog suparnika, držeći njegov život u vlastitim rukama te ga nudeći caru na milost istovremeno gledajući kako mu duša napušta tijelo.

Lucas Paqueta svježe je iz zemlje u kojoj je takav potez dio folklora, dragulj je još neobrađen u Europi, odnosno „neiskvaren“ trenerima koji se drže one slavne „tko igra za raju, a zanemaruje taktiku, završit će karijeru u drugorazrednom Vratniku.“

 

 

Od Ronaldinha, Kake i hajde, recimo, Kevina Princea Boatenga na San Siru nije stanovao toliko kreativan igrač, preciznije je možda reći igrač koji se toliko zabavlja na terenu, a navijači Rossonera nadaju se kako je vrijeme dozla boga dosadnih veznjaka konačno gotovo. Trajalo je nekoliko godina i ne ponovilo se ne daj bože. Paqueta je nagovještaj – zabava se vratila u crno-crveni dres.

Mladić koji je u siječnju stigao iz Flamenga za 35 milijuna eura dobio bi nekoliko tjedana, možda i mjeseci za prilagodbu na europski nogomet, ali već prvim dodirima lopte u Serie A jučer protiv Genoe pokazao je kako on planira ići u suprotnom smjeru.

Debitirao je u kupu (Sampdoria 2:0), odmah poslije okušao se protiv Juventusa (0:1), a jučer je konačno isprobao i famoznu Serie A (Genoa 2:0), ligu koja nema milosti prema virtuozima, sjetite se samo što su braniči Bologne napravili debelom Ronaldu, ali njegovog mladog i drskog zemljaka to ne brine, naprotiv, koristi prve minute u europskom nogometu kako bi vidio koliko daleko može ići sa svojom mladenačkom zaigranošću, ako baš želite – drskošću.

Kad to ispita, može se početi opterećivati standardnim nogometnim terminima, a to su „produktivnost“ i „konkretnost“, ali još neko vrijeme ga pustite neka „hakla“.

Ako se sjećate Kerlona, tvorca čuvenog „tuljan driblinga“, znate kako je prošao njegov pokušaj pretvaranja svog zaštitnog znaka u karijeru u Europi, ali Paquetu to nije prestrašilo, naprotiv, iskoristio je tu priču kao inspiraciju potrebnu za uspjeh u nogometu i napredovanje, odbijajući kompromise u izmjeni stila igre jer ga je upravo taj način nogometa i doveo na kontinent.

Predstavio se sjajnim dodavanjem petom koje je otvorilo kontranapad protiv Sampe u Coppi Itaiji, odmah najavljujući kako neće dozvoliti da mu presing koji braniči stvaraju, a karatkerističan je za nogomet na Čizmi, dođe glave. Niti će ga spriječiti da se, oprostit ćete na izrazu, zajebava na terenu.

Branič Genoe Daniel Bessa jučer je mislio da je učinio sve ispravno pri postavljanju na Paquetu, zatvorio mu je sve puteve kroz i čak oko njega, ali nije bio dovoljno kreativan ili domišljat i sjetio se kako postoji još jedan put – onaj preko njega.

Ne treba ga ni kriviti jer u talijanskom poimanju nogometa ga ne bi ni trebalo biti, imaš, brate, lijevo i desno i adio… To je kao da na ispitu iz povijesti dobijete nekoliko pitanja iz budućnosti, kako se pripremiti za nešto što uopće ne postoji u literaturi.

Bessa je odgovorio jedino kako je znao, pokušao je zavezati malog igrajući mu što bliže uz tijelo kako ovom ne bi palo napamet ponoviti tako nešto drsko, problem je naravno, što tako odmah otvarate karte, ako vam proda fintu, morate ga rušiti, a to često znači žuti karton. Pogriješite još jedanput i idete pod tuš.

Ali do toga treba doći, kako se nositi s poniženjem koje vam je balavac, novak u ligi upravo priuštio pred nekoliko desetaka tisuća ljudi. Trenutak za „zemljo otvori se, ha?! Nije lako nastaviti igrati jer što kad vam mali dođe ponovo i uspije?! Nepisano nogometno pravilo i jedino razumno što možete učiniti jest - nakon utakmice objaviti umirovljenje.

Paquetin potez nije bio tehnički najčišće izveden, ali činjenica što je bio toliko ružan, dodaje njegovoj ljepoti. Nešto toliko naizgled tako trapavo, a tako učinkovito. Paqueta nam govori, čekajte neka ga usavršim, samo zamišljajte kako će izgledati za koju godinu kad ga izvučem besprijekorno.

To neće utješiti Bessu, čak i ako se to dogodi nekom drugom, sumnjamo kako će izblijedjeti sjećanje na trenutak kad mu je mali Paqueta uzeo dušu…

(foto: Action Images)