Derbi velikih uloga u sjeni velikih kontroverzi
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 22.04.17. | 08:54
Po tko zna koji put, uvertira u najveći hrvatski nogometni derbi, onaj između Dinama i Hajduka ima nenogometni predznak.
U ovakvim trenucima se ispolira sva muka pisanja o nogometu u šizofrenoj atmosferi domaće lige i općenito stanja u domaćem nogometu. Dok bi osobno bio presretan kada bi mogao pisati o individualnoj kvaliteti Dinama koja ih nosi u ovoj utrci za prvaka ili o tome hoće li Joan Carrillo ponovno preslikati varijantu igre kao protiv Rijeke u nedavnom remiju 2:2 na Poljudu, kada je ispleo svoju „ofsajd mrežu“ i neutralizirao riječka krila, ponovno se više bavimo kontroverznim odlukama vrhuške Saveza. „Afera Soudani“ nedvojbeno je još jedna svinjarija, u kojoj je isplivala sva proizvoljnost tumačenja propisa i pravilnika, koji se mijenjaju i primjenjuju u skladu s željama jedne određene struje.
Nedvojbeno imamo najuzbudljiviju utrku za prvaka unazad sigurno osam sezona, kada su onu mrtvu utrku 2009. godine vodili Hajduk i Dinamo. Rijeka je sjajna momčad, ako i osvoji prvenstvo to će biti u potpunosti zasluženo, ali tužno je da se na ove načine stječe čvrst dojam kako se odluke donose isključivo u korist Dinama. Modri ove sezone više od uobičajenog igraju na inerciju, povučeni više puta naglašenom individualnom kvalitetom u svojim redovima, a najbolji primjer toga je upravo Soudani. S obzirom koliko je derbija Alžirac riješio, nije čudno da su se u Maksimirskoj ulici propeli na zadnje noge kako bi izveli novu zavrzlamu i lakrdiju, sve kako bi „Mr. Derby“ imao pravo nastupa. Uostalom, u ovakvoj konkurenciji apsolutno je smiješno da Dinamu trebaju ovakvi „poguranci“ da im Rijeka ne bi odmaknula na nedostižnu prednost.
Cilj opravdava sredstvo, makar tim sredstvom unakazili čitavo natjecanje po tko zna koji put.
Ali, pokušajmo sažeti što nas očekuje na travnjaku u današnjem susretu. Dinamo je onim kasnim, fantastičnim pogotkom Soudanija u Rijeci i rutinskom pobjedom u trening-utakmici protiv Lokomotive održao tih „dohvatnih“ minus četiri u odnosu na Rijeku. Sada imaju predzadnju „tešku“ utakmicu na rasporedu, derbi s Hajdukom. Derbi je s obzirom na kvalitativnu razliku posljednje desetljeće izgubio onu čar i neizvjesnost koja ga je krasila, pogotovo što se tiče maksimirskih ogleda. Hajduk je posljednji put slavio u Maksimiru u rujnu 2008. godine, što govori samo za sebe.
Dinamovi ulozi danas su kudikamo veći i sigurno da neće propustiti prigodu nastaviti sjajan niz protiv najvećih rivala, dok ni Splićani nisu bez motiva. Osijek im se vrlo lako može u potpunosti odvojiti na trećem mjestu, što u trenucima kada rezultatski apetiti hajdučkog navijačkog puka, nakon godina rekonstrukcije ponovno rastu stavlja dodatni pritisak na momčad Joana Carrilla.
Dosta toga ovisi i o Hajdukovoj pripremi i ulasku u utakmicu. Iako imaju dosta oscilirajuće nastupe pod španjolskim trenerom, Hajduk je zasad u njegovoj eri, osim one gostujuće pobjede u Zaprešiću, taktički najbolji susret odigrao upravo protiv Rijeke, u susretu koji im može i mora dati sigurnost da mogu neutralizirati i ekipe koje su u ovom trenutku svakako bolje od njih. Pogotovo Rijeka, koja sistemski predstavlja rijetku momčad u Hrvatskoj koja ima jasan plan i sustav. Slične mehanizme Carrillo treba primijeniti i danas na Maksimiru, pogotovo jer mu se vraća važna komponenta u liku najboljeg strijelca Marka Futacsa, a nije nebitno ni naglasiti da je u sastavu i Zvonimir Kožulj, pomoću kojeg bi Hajduk trebao dobiti dodatnu kreaciju u ovog proljeća krutu i tehnički limitiranu sredinu, u kojoj su dominirali jednodimenzionalni igrači poput Jeffersona i Savvasa. Mađar Futacs i Hamza Barry bi trebali ponoviti taj spomenuti poljudski susret, uz pomoć Ercega i Vlašića, koji su svaki sa svojim zadacima dodatno remetili strukturu Rijeke.
Dinamo će gotovo sigurno i ovog puta, jer je teško sad odjednom očekivati bilo kakvu implementaciju nekakve nove taktičke paradigme, svoj forte pronaći tako što će stvarati višak i forsirati situacije jedan-na-jedan, u kojima su igrači poput Soudanija i Guilhermea, uz prekaljenog vizionara Sammira i mladog Nikole Mora idealni za takav pristup. Dinamu je u ofanzivnom dijelu čak najslabija karika Armin Hodžić, što je poprilično paradoksalno ako uzmemo u obzir da je trenutno napadač s ponajboljom formom lige. Međutim Hodžić još mnogo mora poraditi na svojim kretanjima i tehnici kako ne bi bio ovisan o suigračima i njihovom angažmanu da bi njega doveli u prigodu. Pokazalo se to uostalom u Rijeci, kada je bio gotovo potpuno isključen iz utakmice. On je danas još uvijek upitan, kao i Ćorić, što ne mora biti nužno nedostatak.
Dinamo je dakle danas svakako favorit. Svi vanjski faktori dodatno srozavaju težinu ovog derbija, ali bez obzira na sve trebali bi gledati jedan zanimljiv susret. Dinamo ima imperativ pobjede, što znači da će morati krenuti od prve minute otvoreno, dok je ovaj derbi svojevrsna matura Joana Carrilla kao trenera Hajduka. Nije mu toliko bitan rezultat koliko dojam; Hajduk mora pokazati i u ovom derbiju da je spreman igrati al pari s vodećim dvojcem, jer iduće sezone očekivanja opravdano moraju rasti.
Piše: Juraj Vrdoljak
(Foto: Pixsell)
