Nakon poraza od Osijeka: Pravi je trenutak da Graf pokaže zašto je u Hajduku

Jedan od većih razloga gubitka energije je definirani plasman. Hajduk je drugi, ne može ni gore ni dolje i očito je 'ubijeni' natjecateljski motiv spustio adrenalin u svlačionici. Evidentan je pritom i kolektivni pad forme, ali i činjenica da u takvoj situaciji momčad još lošije reagira kada u zapisniku nema kapetana. Bez Marka Livaje, ostatak momčadi ne gubi samo golgetera, već i alibi. Godinama su se igrači skrivali iza njegove sjene, a sada, kad su morali preuzeti odgovornost, vidjeli smo kolektivnu nemoć. Igrači Hajduka su razvili opasan mentalitet, podsvjesno vjeruju da bez Livaje ne mogu i to se na terenu manifestira kao 'teške noge i manjak sprinta'. To nije fizički umor, to je karakterna kapitulacija. Međutim, kada trener kaže da su igrači "šetali 70 minuta" time je upitna i njegova kontrola nad svlačionicom. Odnosno, logično je pitanje jesu li igrači postali imuni na njegove upute. Disciplina se gubi onog trenutka kada igrač zaključi da se njegov nerad neće kazniti, a u Hajduku su se očito stvorile "kaste" nedodirljivih koji mogu birati utakmice. Garcijina filozofija počiva na energiji, ali ta filozofija zahtjeva žrtvu.

Energija se vraća radom, a disciplina kaznama

Igrači Hajduka odabrali su komfor umjesto žrtve, a Osijek je to kaznio onako kako to rade ekipe koje se bore za goli život - trkom i borbenošću. Jasno je gdje nestaje motivacija, tamo gdje nema straha od posljedica. Što će na sve reći Robert Graf? Novi sportski direktor zatekao je momčad koja se uljuljkala u prosječnost. Stalna preslagivanja u upravi i sportskom sektoru stvorila su vakuum, igrači znaju da je stari sustav otišao u prošlost, a novog sportskog direktora još ne poznaju dovoljno da bi ga se bojali. Rezultat je letargija koja graniči s bezobrazlukom, jer Hajduk nije ostao bez energije zato što su treninzi bili teški. Ostao je bez energije jer su srca igrača ostala u svlačionici. Zato Robert Graf sada ima samo jedan izlaz, ako igrač ne može trčati 90 minuta, onda taj igrač nema što tražiti u dresu Hajduka. Sve ostalo je prodavanje magle navijačima koji su umorni od gledanja "šetnje". Energija se vraća radom, a disciplina kaznama. Vrijeme je da Graf pokaže zašto je došao u Hajduk, da nam pokaže kako nije samo novi promatrač u loži.

Puno nervoze i čekanje kraja

Do kraja sezone od ovog Hajduka ne treba očekivati čuda, već isključivo bolno otriježnjenje i "čišćenje nereda". Ako je utakmica protiv Osijeka bila ogledalo, preostala kola bit će rendgenska snimka koja će pokazati tko od ovih igrača uopće zaslužuje nositi dres u eri Roberta Grafa. Hajduk je u slobodnom padu, do kraja sezone gledat ćemo mučenje u svakoj utakmici, posebno ako Livaja nije na maksimumu. Bez energije koju je Garcia apostrofirao, ovakav Hajduk prosipat će bodove protiv ekipa koje su "gladnije", jer kvaliteta na papiru više ne donosi prevagu na terenu. Do kraja sezone Garcia će forsirati one koji su spremni trčati, dok će "šetači" polako seliti na klupu ili tribine. Rezultirat će to nestabilnim rezultatima, ali i jasnijom slikom za novog sportskog direktora. Glavni fokus razvidno više nije na ljestvici, već na selekciji za iduću sezonu. Svaka utakmica do kraja bit će svojevrsna audicija, jer Robert Graf će koristiti ovo razdoblje za detektiranje "toksičnih" točaka u svlačionici. Takav Hajduk sigurno neće biti predvidljiv u izvedbi, čak štoviše, mogao bi biti frustrirajući i taktički rastrgan. Ali, cilj je spašavanje onoga što se spasiti može kako bi se izbjegao potpuni raspad sustava prije nego što Graf uopće krene s ozbiljnim radom. Puno nervoze, malo golova i sezona koja će završiti s olakšanjem što je napokon gotova. Takav nam je scenarij za kraj prvenstva ponudila igra Hajduka u dva posljednja dvoboja, posebno u susretu s Osijekom.