Najtrofejniji među najpodcjenjenijima
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 01.06.23. | 08:00
Ivan Rakitić devet godina nakon što je osvojio svoj prvi veliki trofej, u 36. godini podigao je još jedan pehar pobjednika Europske lige. I zatvorio krug
Zajedno imaju 72 godine. Jesus Navas i Ivan Rakitić, Sevillin kapetan i dokapetan, zajednički su snagama donijeli pehar Europske lige pred svoje suigrače, podignuli ga u zrak. Dvojica veterana, dvojica koja su osvojila gotovo sve što se može osvojiti, oni su, na neki način, zaštitni znak Seville i njezinih brojnih trofeja u ovom natjecanju. Sevilla ih je osvojila sedam, njih dvojica ukupno šest, sudjelovali u pet 'kanti'. Jesus Navas (37) još davnih godina, 2006. i 2007., potom i 2020. Rakitić se medaljom prvi put okitio 2014. i sad, devet godina poslije, prvi su put osvojili isti trofej. Toliko znače ovoj momčadi, dva simbola jednog kluba, koji je 'privatizirao' ovo natjecanje, Sevilla liga, tako mnogi od milja zovu Europsku ligu.
Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Ivan Rakitić (35), na neki način, zatvorio je krug. Ili ga možda još nije zatvorio, jer, tko zna, možda Sevilla i dogodine napadne Europsku ligu. Pardon, Sevilla ligu. Ali, ako ovo jest zadnji veliki trofej u toj sjajnoj karijeri, može Rakitić biti potpuno miran. Svoju je trofejnu riznicu otvorio upravo prije devet godina, u Torinu, u svojem prvom velikom finalu. Sevilla je nakon raspucavanja s bijele točke pobijedila Benficu (4-2), Rakitić tada nije bio među izvođačima. Ali, bio je kapetan, bio je proglašen i najboljim igračem tog finala. Službeno. Večer u kojoj je jedna, kasnije vrhunska, karijera dobila svoj prvi čin. Prije toga Ivan Rakitić osvojio je tek švicarski Kup, sedam godina ranije. Nakon toga? Gotovo sve što se može osvojiti. Prvak Europe s Barcelonom, četiri naslova prvaka i četiri Kupa kralja, s Hrvatskom je igrao finale Mundijala... Devet godina nakon Torina, u Budimpešti je, još jednom kao kapetan, još jednom nakon jedanaesteraca podigao pehar pobjednika Europske lige. Ovog puta i on je pucao i, naravno, pogodio. Hladnokrvno, sigurno i, kako obično to i radi, u donji lijevi kut. Neobranjivo. Kao što je 2018. jednako hladnokrvno pogodio u raspucavanju protiv Danske i Rusije. Imao je stativu u prvom poluvremenu, imao je i nekoliko kriznih trenutaka, poput onog izgubljenog duela na centru prije Romina vodećeg gola. Kad je mislio da je prekršaj, a sudac je ostao nijem. No, na kraju, opet jedan od najboljih, jedan od predvodnika Seville prema tronu.
Kad je prije tri godine napustio Barcelonu i vratio se u Sevillu, kad se oprostio od hrvatske reprezentacije, nećemo se lagati, mnogi su pomislili kako se jedna velika karijera približila svome kraju. Bilo je to poput povratka u rodno gnijezdo, na mjesto na kojemu želiš ispustiti posjednji krik, prije nego se zauvijek oprostiš. Malotko je očekivao da će Rakitić ubaciti još koji pehar u svoju riznicu trofeja, a pogotovo je to bilo neočekivano nakon lošeg starta u ovu sezonu. Borila se Sevilla tijekom sezone za ostanak u Primeri, borio se i Rakitić s kritikama da naočigled kopni njegova moć i da je u 36. godini njegov vrhunac sad već daleka prošlost. Međutim, sve se opet okrenulo, Rakitić i Sevilla sjajno su izgurali sezonu, uzeli ono 'što im pripada', a Ivan, koji je neki dan u intervjuu Draženu Krušelju u Jutarnjem listu rekao da se osjeća sjajno, da uživa u nogometu i da će najmanje još godinu dana igrati za Sevillu, zaradio je još jednom čast da, zaogrnut hrvatskom zastavom, podigne trofej.
"Za mene je Rakitić jedan od najpodcjenjenijih igrača svijeta. On je fantastičan igrač na svakoj razini.", rekao je prije četiri godine za Rakitića Jose Mourinho, koji ga je svojedobno želio dovesti i u Manchester United. Prateći Rakitića zadnjih 15 godina, stekli smo dojam da se i on često osjećao podcijenjeno, da nikad nije dobio pravu zadovoljštinu za sve što je napravio. U Barceloni, svojedobno, u sjeni Messija, Neymara i ostalih zvijezda, u Hrvatskoj u sjeni Luke Modrića. No, prihvatio je tu ulogu, sjajno se prilagodio i punio, do vrha napunio policu s trofejima. I u svakom je imao važmnu ulogu. U finalu Lige prvaka bio je strijelac, u tom prvom finalu Europske lige najbolji igrač, u ovom, zadnjem, među onima koji su pogodili s bijele točke. Uzeli su on i njegovi sugirači trofej upravo Mourinhu, koji je znao što priča. I koji je prvi put izgubio jedno veliko finale.
Kako bilo i kad god bilo Ivan Rakitić otići će s nogometne scene kao jedan od najtrofejnijih među najpodcjenjenijima, kapetan i vođa Seville, kraljice Europske lige. Sve je više onih koji Rakitića svrstavaju odmah do Modrića na listi najboljih hrvatskih nogometaša u povijesti. Ispred Šukera, Bobana, Prosinečkog, Mandžukića... Defitinitvno, velika karijera i još jedna velika večer, Budimpešta, devet godina poslije. Ni sam, vjerojatno, tada u Torinu nije mogao misliti što će sve osvojiti. Otići, vratiti se i u smiraj karijere još jednom podići taj pehar. Kao zadnji čin jedne sjajne karijere, ili, možda, još uvijek nije kraj? Ne podcjenjujte Rakitića!