Najluđe glave HNL-a: Dvoboj koji bi rasprodao Maksimir i kojeg bismo svi htjeli vidjeti!

Vrijeme je darivanja, a mi smo se za vas prisjetili nekih zaboravljenih asova koji su svojevremeno „žarili i palili“ u našoj svima nam dragoj 1.HNL. Svega tu ima, od onih koji su imali problema sa zakonom, vjerskih fanatika, onih koji su voljeli zaviriti u čašicu pa i onih koji su se voljeli počastiti dobrim komadom kulena…

Da ne duljimo, ovo je momčad koju ste svi iščekivali, a krenut ćemo s vratarskom pozicijom.

Priznajemo, ovdje se nismo previše zadržavali, a uvjerljivo dva najluđa golmana koje smo imali prilike gledati u našem prvenstvu su Tvrtko, odnosno Dresher Kale i Pablo Migliore.

Kale je i više nego osebujna ličnost. U Hrvatskoj je promijenio sedam klubova, a osim jedne kratke epizode u švicarskom Xamaxu, kontroverzni Dresher je najbolje godine svoje karijere proveo u Izraelu. Svojom kvalitetom nikada nije bio netko tko bi mogao do reprezentacije, a razlog zašto se dugo vremena povlačio po hrvatskim medijima bio je taj što u svojim intervjuima govorio kako bi „Gazu trebalo vojnim putem potpuno izbrisati“. Bilo kako bilo, njegov lik i djelo će zauvijek biti neizbrisivo u hrvatskom nogometu. Doduše, ne zbog njegovih dobrih igara, ali to je sada neka druga priča…

Sljedeći u nizu je Pablo Migliore. Famozni El Loco netko je o kome ste već u nekoliko navrata imali prilike čitati na Germanijaku, a mi ćemo vas samo kratko podsjetiti kako se jedno vrijeme pričalo kako je on iz Argentine pobjegao u Hrvatsku jer je navodno pokušao prekriti jedno ubojstvo radi čega se protiv njega vodio i sudski progon:

Na mjestu lijevog beka imamo dvojac koji je i dalje aktualan, a obojica igrača su, usprkos svojim mušicama, veoma dobri igrači sa pravim bombama u nogama. Tonći „radim s narančom ono što Leovac radi s loptom“ Kukoč iza sebe ima pristojnu karijeru iako je dojam da je mogao još puno više. Brz, snažan, dobrog udarac i centašuta, ali i lude glave. Tonći je lik koji je bez dlake na jeziku govorio sve što misli, a to mu je više odmoglo nego pomoglo u karijeri. Trenutno je član mađarskog Honveda, a najbolje igre pružao je u dresu bugarskog CSKA.

Uz Tonćija tu je i Pero Bombardero. Ovaj fantastični Zagorac ima vanserijski udarac, precizan slobodnjak i izvrnu viziju, ali ako smo sigurni da u nečemu nije dobar, onda je to vožnja auta. Svojevremeno je Petar bio suspendiran u Osijeku radi nemilih scena kada se sa svojim ljubimcem na četiri kotača zabio u benzinsku postaju, ali taj njegov izlet u nepoznato ipak nije završio kobno. Nema nikakve sumnje da je riječ o fantastičnom igraču koji ima još puno mjesta za napredak, a ukoliko uspije suzbiti svoje mušice i sav svoj fokus staviti na nogometne travnjake tada neće biti ništa neočekivano da ga jednog dana vidimo u nekoj od liga petice, baš kao i u dresu Vatrenih.

Na stoperskim pozicijama imamo igrača na bacanje, a odlučili smo se za one koji su nam ostali posebno simpatični te ih se i danas rado sjetimo. Pregled započinjemo Ivom Ergovićem, stoperom za kakvog je pravo čudo da nije napravio još veću karijeru. Praktički cijelu svoju karijeru posvetio je osječkom dresu, a jedina dva kluba za koje je igrao mimo onoga iz njegovog rodnog grada bili su Belišće i Casino Salzburg (današnji Red Bull Salzburg).

Osim Ive tu su još i Pavo Crnac i Josip Modrić. Pavo je, kako su konstatirali kolege sa portala goal.hr, „jedini bijeli crnac“ u HNL-u, a praktički cijelu svoju karijeru proveo je igrajući za hrvatski Bayer Leverkusen, odnosno Slaven Belupo. Pavo je bio čvrst i agresivan branič, a ostalo nam je u sjećanju i njegovo lomljenje noge Christopheru Greeru, Amerikancu koji je nosio dres Cibalije, a nakon te ozlijede više se nije bavio profesionalnim nogometom već se krenuo usmjeravati kao nogometni trener.

Josip Modrić samo je jedan u nizu današnjih ikona koji je imao problema sa zakonom, a ni sami nismo sigurni je li poznatiji po tome što je nekada igrao za Rijeku i Zadar, što mu je bivša djevojka Barbara Šegetin ili što je 2009. godine pao s kokainom. Iako su mnogi govorili kako je zapravo riječ o jednom simpatičnom mladiću, negdje po putu njegova nogometna karijera pala je u drugi plan pa je tako novinske stupce punio radi nekih drugih stvari. Šteta…

Stigli smo do Gorana Granića, famoznog braniča koji je doživio pravo prosvjetljenje i koji je je jednom prilikom izjavio kako mu „vjera brani da napravi prekršaj“. Budući da je igrao na mjestu središnjeg braniča svima je bilo jasno kako su njegovi igrački dani odbrojani, a u svojoj karijeri igrao je za Varteks, Hajduk i Dinamo iz Tirane. Zanimljivo, nema što…

Moramo spomenuti i jedinog desnog braniča u ovoj momčad, iako je on igrao i na drugim pozicijama, a njegovo ime je Vlado Kasalo. O njemu se uistinu svašta pisalo, da je u „dealu“ sa kladioničarskom mafijom, da je namjerno zabio dva autogola na jednoj utakmici, da je prije kraja karijere ostao bez ijedne kune na svojem računu, a njegovo posljednje pojavljivanje u medijima datira iz ožujka 2017. godine kada se nije pojavio na sudu gdje je morao iznijeti svoju obranu budući da nanio teške fizičke ozlijede M.V.-u u wellness klubu eminentnog zagrebačkog hotela. Osebujna ličnost.

Posljednji u nizu središnjih braniča je Robert Lončar, a o njemu nemamo što više za reći osim da je jednom prilikom udario glavnog suca utakmice nakon čega je nagrađen izravnim crvenim kartonom. Ostao je upamćen po svojem boravku u Hrvatskom dragovoljcu, ali da smo od njega doživjeli neke vrhunske izvedbe, i nismo baš…

Stigli smo do vezne linije, a ona nam je, moramo priznati, najdraži dio ove momčadi.

Pregled započinjemo jednim, jedinim i neponovljivim Anasom Sharbinijem. Bogomdani talent fantastičnog udarca bio je netko od koga su se očekivale najveće stvari, a mnogi su mu predviđali i mjesto u udarnih 11 hrvatske reprezentacije, ali ništa se od toga nije ostvarilo. Kada bismo radili pregled njegovih najvećih ludorija, ne bismo znali gdje početi: Pijanstvo u reprezentativnom kampu, krađa automobila Danijela Subašića s kojim se vozio po tartan stazi poljudskog stadiona dok je njegov suigrač davao intervju, prečesti odlasci i bježanje iz karantena, odbijanje kojekakvih klupskih obaveza i još štošta.

U svojoj karijeri Anas je: Zabio pogodak u dresu Vatrenih protiv Argentine, odbio ogroman ugovor i mogućnost prelaska na azijski kontinent budući da „toga nema ni na google mapsu“, svojevremeno postao najmlađi kapetan u povijesti Rijeke jednako kao i najveći izlazni transfer u povijesti kluba i još mnogo, mnogo toga. S druge strane, Anas kao da ima neku auru i zauvijek će imati poseban status u gradu na Rječini, a i oni navijači koji su ga „mrzili“ nakon što je 2009. otišao u Hajduk, s vremenom su mu oprostili jer – Anas je Anas.

Kad smo već na Kvarneru zadržat ćemo se i kod Mladena Mladenovića, izvrsnog veznjaka koji je bio sudionik u povijesnoj utakmici između Hrvatske i SAD-a 1990. godine. Mladenović je bio pravi pitbull, u glavi je imao samo nogomet i ništa ga drugo osim pobjede nije zanimalo. Ostalo je posebno u sjećanju kako je Nenadu Gračanu slomio nogu kada je bivši izbornik U-21 reprezentacije potpisao za Hajduk, a sigurni smo da mu to Gračan i nije previše puta nabijao na nos, a glavni razlog tome je strah da mu ne bi slomio i drugu.

Selimo u Istru, a tamo su dva „posebna uma“ bili Henri Belle, Kamerunac koji je kasnije igrao i za Split, te Brazilac Jo, nogometaš koji je ostao upamćen po navodnom napadu nožem radi ljubavnog trokuta. Zanimljivo, Jo je kasnije opovrgnuo sve medijske natpise te je konstatirao kako on nije držao nož, već čokoladicu. Nekad je šutnja zlato…

Jednako tako, iako za njega nije bilo mjesta u ovoj momčadi, mora se spomenuti i Kalilou Traoré. Kada je stigao u Istru mnogima nije bilo jasno kako ovaj igrač ne igra u ligi petice, ali kada su uvidjeli o kakvoj se „ludoj glavi“ radi, sve im je bilo jasno. Navodno ga je Elvis Scoria doveo u Istru na preporuku njegovog kolege i poznanika Juandea Ramosa, Španjolca koji je svojevremeno vodio Sevillu, Real Madrid i Tottenham, a nakon što je pokazao kako je kvalitetan igrač mediji su pisali kako se za njim interesiraju Hajduk i Partizan. Ipak, Traore je iz Istre otišao put danskog OB-a, a kasnije je ostvario i transfer vrijedan 1,75 milijuna eura u francuski Socheaux. Danas je, sa svega 32 godine, odlučio reći dosta nogometu te je sada u igračkoj mirovini.

Stigli smo do Joze Jegera, odnosno Joze Gašpara. Ovaj bivši veznjak Dinama zauvijek će ostati upamćen po „aferi Jerger“ kada je na karticu svojeg igrača, bez dozvole, kupio 36 boca alkoholnog pića nakon čega je čak završio i na sudu. Kao nogometaš bio je iznimno talentiran, a iako je rođen u Sinju njegov prvi klub bio je Dinamo Zagreb gdje je proveo čak devet godina. Iako se pisalo o tome da je talent kakav jednog dana zaslužuje biti u Bundesligi, Gašpar nikad nije dosegao taj nivo, a osim Dinama branio je boje Osijeka i Marsonije. 1992. godine upisao je i jedan nastup za reprezentaciju, a od igračkih kvaliteta valja istaknuti izvrstan udarac iz daljine kao i ogroman kapacitet pluća.

Nakon pića, red je na hranu, a tu ćemo se prvo sjetiti Jasmina Agića i njegove „afere kulen“. Iako Agić nije bio jedini sudionik spomenute afere, njegovo je ime daleko najzvučnije, a u cijeloj priči radilo se o namještanju utakmica dok je igrao za Croatiju Sesvete. Ako vas buni uporaba riječi kulen, ona je bila zamjenska riječ za tisuću eura, pa se tako tih godina u pregrađu zagreba jelo i jelo te spomenute slavonske delicije. Agić je, osim Rijeke i Dinama, ostvario i pristojnu inozemnu karijeru, a nikome nije jasno zašto se uopće upuštao u takve stvari koje su mu kasnije nepovratno uništile reputaciju. U razdoblju od 1999. do 2004. upisao je 14 nastupa za reprezentaciju, a ostat će zapamćen i po tome što je na famoznoj igrici PES 6 imao ocjenu beskonačno (rekord igrice) za jačinu udarca. Tko bi rekao da Japanci imaju smisla za humor…

Stigli smo i do Filha. Sammir je jednostavno kategorija za sebe, a da je u životu bio posvećen nogometu kao što je bio izlascima danas bi definitivno bio svjetski poznati nogometaš. Jedan je od najtrofejnijih igrača u povijesti Dinama, nastupao je i za hrvatsku reprezentaciju, ali usprkos silnom talentu i ponekad vrhunskim predstavama jedino gdje nikada nije zakazao u izvedbi bili su noćni klubovi. Danas je Sammir igrač Lokomotive u kojoj ponovno igra veoma dobro, a iako je prema našoj slobodnoj procjeni na 30% svojih punih mogućnosti, i dalje je „tata nogometa“ za većinu igrača iz prve lige.

Posljednji u nizu veznjaka je definitivno i najveći od svih, a riječ je o legendarnom Baki Sliškoviću. Oni stariji prepričavaju njegove majstorije, oni mlađi po youtubeu traže mrvice njegove magije, a Baka je jednostavno bio jedan od onih koji prvo sam riješi utakmicu, a zatim i bocu u obližnjem kafiću. Nevjerojatan dribler još nevjerojatnijeg udarca, a o tome što je on radio kad je htio i kome je htio najbolje je objasnio TBF u stihu jedne svoje pjesme koji kaže „Više ne pratin ni balun jer mi je tlaka, nikad više igrača ka’ šta je bija Baka“. Baka – doktor nogometa. I gotova priča.

Stigli smo i do napada, a predvodnik je najluđa glava od svih i jedan od onih za koje mnogi i dan danas govore kako ga je šank i rulet odvojio od vrhunske karijere. Naravno, riječ je o našem dobrom Romanu Obilinoviću Žoržu, igraču koji je punio suparničke mreže, a volio je i „posolit“ oko nule radi čega nerijetko nije imao „ni za papar“. Teško je, gotovo nemoguće, ne voljeti čovjeka kao Žorž, jer bilo kako bilo, na njemu se vidi da je dobar čovjek i pravi zabavnjak. Žorž je postao pobjednik Big Brothera, a njegovi youtube video materijali gdje kriomice snima svojeg nekadašnjeg menadžera Sinišu Šošu postali su apsolutni hit koji nikad neće postati dosadan. Dame i gospodo, jedan i jedini Romano Obilinović Žorž.

Osim Romana tu su nam još i Artem Milevski, Silvio Marić i Hrvatin Gudelj.

Artem je svojevremeno bio jedan od najtraženijih europskih napadača, a mladić koji je bio udarna igla Dinamo Kijeva. U Split je stigao u poznim igračkim godinama, a dojam je da je svoj novi grad i klub birao po tome gdje su najbolji izlasci. Iako su mnogi govorili kako nema snage za 90 minuta, Artem je sve ljude demantirao budući da je nerijetko zatvarao noćne klubove u Splitu što je itekako bio pokazatelj njegovih kapaciteta.

Hrvatin Gudelj nije imao karijeru kao ostatak društva u napadu, ali je svakako bio ekscentričan. Najupamćeniji će ostati po brzopoteznom intervjuu gdje je izjavio kako mu je najdraža hrana Toč, kako bi kao predsjednik vlade razorio svijet i kako se za dvadeset godina vidi u grobu. Zanimljivo je kako je karijeru započeo igrajući za drugu momčad Borussije Dortmund, a osim mnoštva klubova iz Lijepe naše, nosio je dres i Atlantasa iz Litve. Dodajemo za kraj kako sa 41. godinom na leđima još uvijek nije rekao svoju posljednju riječ u nogometu te sada brani boje Kamena iz Ivanbegovine

Za kraj smo ostavili Silvija Marića. Ovaj vrhunski nogometaš ostvario je uvjerljivo najveću karijeru od svih ranije spomenutih mu kolega, a mnogi su skloni mišljenju kako bi ona bila još veća da se kojim slučajem ranije riješio svih svojih „mušica“. Nakon pobjede nad Partizanom, Marić je rekao kako ga nema sljedećih nekoliko dana i kako ga se može pronaći u nekom jarku.

Valja istaknuti kako je Marić u svojoj bogatoj karijeri igrao za Newcastle i Porto, a bio je i član legendarnih Vatrenih na SP-u 1998. godine. Dodajemo kako je Mara mogao puno više toga ostvariti u karijeri da mu Saša Paska nije slomio nogu, a antologijsko je njegovo gostovanje u emisiji Željka Malnara „Noćna mora“ kada je u poprilično pijanom stanju odgovarao na razna pitanja gledatelja. Silvio Marić Mara, fantastičan igrač i još zanimljiviji karakter. Naravno, u pozitivnom smislu.

U nastavku teksta donosimo vam obje momčadi sastavljene od gore navedenih „ludih glava“, a tko bi po vama slavio u ovom dvoboju možete komentirati na našim društvenim mrežama.

(pixsell)

POVRATAK NA NASLOVNICU