Najbolji svjetski strijelac igra u Trećoj HNL: 65 golova je rezultat uređenog kluba

Grad Osijek - izlizana je to već priča – dao je sijaset napadača hrvatskom nogometu. Od onih koji su rođeni u okolici, a karijeru su započeli u Gradskom vrtu – poput Gorana Vlaovića i Josipa Tadića – preko 'rođenih' Osječana; Roberta Špehara, Petra Krpana, Igora Cvitanovića i, naravno, Davora Šukera.

Osim njih, koji su ostvarili neki veće, neki manje uspješne karijere, tu je i generacija napadača koja je mnogo obećavala, ali je iz različitih razloga pomalo nestala sa radara nogometnih zaljubljenika. Među njih spada i gorespomenuti Tadić, koji trenutno nastupa za Kitchee iz Hong Konga, a tu svakako ulazi i udarna igla trenutno prve momčadi Treće HNL Zapad, Vinogradara iz Mladine.

Riječ je o Igoru Prijiću, čovjeku koji je u posljednjih sezonu i pol postigao više golova od Cristiana Ronalda, Lionela Messija i ostatka elitne nogometne družine. Sada 29-godišnji Prijić prošle je sezone u prvenstvu zabio fantastičnih 39 golova, dok je ovu polusezonu završio sa 26 pogodaka na svom kontu. Jednak broj koji je imao i na kraju lanjske polusezone.

Igrač potekao iz NK Osijeka, dobro je poznato ime svim zagriženijim fanovima hrvatskog nogometa. Igrao je Igor i Prvu i Drugu i Treću HNL, a posljednjih godinu dana i pol dana, jednostavno, odbija promašiti okvir gola. Ipak, ni njegove golgeterske sposobnosti nisu pomogle Vinogradaru da premoste prepreku u četvrtfinalu ovogodišnjeg Kupa u vidu Intera iz Zaprešića. Bilo je 3-0 za 'Diva iz predgrađa', čime su se 'prvoligaši' osvetili za uvjerljivi poraz u prijateljskoj utakmici u kolovozu prošle godine (4:0).

„Prijateljska je jedna stvar, a Kup je ipak sasvim druga, to su dvije različite utakmice. Realno, dečki su bili bolji i zasluženo pobijedili. Da smo iskoristili onu šansu u 44. minuti i došli na 2-1 s igračem više, možda bi drugačije bilo. Sve u svemu, realna i zaslužena pobjeda“, objektivan je u svom osvrtu na tu utakmicu Igor Prijić, ali svjestan kvalitete svoje momčadi koja na trenutno ima prednost od 10 bodova u odnosu na drugoplasiranu Dubravu Tim kabel: „Mi kao ekipa smo stvarno kvalitetniji i odigrali smo ovu polusezonu vrhunski. Bilo je i boljih i lošijih utakmica, ali uvijek bi presudila naša individualna kvaliteta. Imamo odličnu ekipu s odličnim trenerom. I zasluženo smo prvi“.

Više od jučerašnjeg poraza - bit ćemo iskreni i priznati - zanimao nas je njegov nevjerojatan učinak od 65 postignutih golova u sezoni i pol. Prijić je poprilično skroman i koncentriran na momčad.

„Što se mojih golova tiče, mogu samo reći da nije bilo ekipe i svih u klubu, od suigrača, preko trenera do direktora, to se ne bi dogodilo. Oni su svi zaslužni za to, a ja sam tu bio da to zabijem“, otkrio je nekadašnji napadač niza renomiranih hrvatskih klubova Segeste, Pomorca, Cibalije, Šibenika i Dugopolja.

Dok je bio u redovima Osječana, Prijić je nastupao i za mladu U-19 reprezentaciju u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008. godine. Zabijao je u pobjedama nad Mađarskom i Albanijom, dok je jedan 'upakirao' i Njemačkoj, tada nošenoj na krilima braće Larsa i Svena Bendera. U tom periodu, svlačionicu je dijelio sa srebrnim reprezentativcima Domagojem Vidom i Josipom Pivarićem, a s njima uz bok bio je tu i, trenutno drugi strijelac Treće HNL Zapad, Mario Smrekar.

„S Vidom sam igrao u Osijeku u svim generacijama, od pionira do seniora zajedno. On je uvijek bio veseljak, 'luda glava' u pozitivnom smislu. Stvarno je odličan dečko i odličan igrač što je sada (na SP-u op.a.) i pokazao svima“, opisao je stopera Bešiktaša, potom prokomentiravši karijeru Josipa Pivarića iz mladih dana: „Kad sam ja bio u reprezentaciji, on nije igrao beka. Igrao je krilo, čak i špicu nekad, a kasnije je postao bek. Nije me iznenadilo što je dogurao do A reprezentacije jer on je stvarno u Dinamu bio jedan od boljih i izdvajao se od ostalih. Ali opet, kažem, igrao je špicu i krilo, a ne beka“.

Osim golova za 'mladu' Hrvatsku, 'Prija' je zabio još nekoliko vrijednih golova u karijeri. Autor je najbržeg hat-tricka na hrvatskim travnjacima – u dresu Segestu 2012. godine zabio je tri pogotka u razdoblju od 3 minute i 45 sekundi, da bi kasnije asistirao još jednoj 'nogometnoj ikoni', Saši Šest, za konačnih 4-1 protiv Dubrave.

„Takav hat-trick, tako brzo, u Hrvatskoj nitko nije napravio i naravno da mi je drago da sam to baš ja uspio“, kaže ubojiti golgeter, ali dodaje da mu to nije najdraži gol u karijeri: „Najdraži gol sam postigao za Osijek, za pobjedu protiv Intera“.

Bilo je to u rujnu 2011. godine, tjedan dana prije njegovog 22. rođendana. U to je doba svlačionicu dijelio s Markom Babićem, Zoranom Kvržićem, Antonom Maglicom i Dinamovim Markom Leškovićem. Boje Intera branio je njegov današnji suigrač, Filip Šćrbec uz još jednu uzdanicu Nenada Bjelice, Mislava Oršića. Usporedio je naš sugovornik i razlike u prvoligaškom i niželigaškom nogometu, prvenstveno prema treninzima.

„Prva liga je profesionalnija, trenira se ozbiljnije po dva puta dnevno i pazi se ozbiljnije na prehranu. Drugačiji je to način zivota. U trećoj ligi dosta dečki radi, kod nas četvorica, petorica rade. Nije lako buditi se u 5-6 ujutro, ići na posao 8 sati, pa na trening i onda tek kući. Sve u svemu, drugačiji su to i podražaji na terenu“, rekao je Igrač Vinogradara.

U međuvremenu, otkrio je, imao je neke egzotične ponude iz inozemstva, ali još nije napuštao domovinu.

„Imao sam ponude iz Malezije i Singapura prije nekoliko godina. Nije bilo dovoljno novca u igri da bih otišao. Bila je to neka skromna ponuda, a trebao sam odlučiti u jako kratkom vremenu… Nije to sad kao 'skoknuti' do Zagreba ili Splita. Imao sam svakakvih ponuda, nešto sam odbijao, nešto su me 'zeznuli'. Ne znam jesam li pogriješio, i može se sad razglabati 'šta bi bilo kad bi bilo', ali odlučio sam se za ostanak“, kaže Igor i dodaje: „Ako dođe neka dobra primamljiva ponuda, odlučio bih pokušati i vidjeti gdje sam i što sam u drugačijem okruženju“.

Ne žali Prijić zbog ostanka u Hrvatskoj i naglašava kako mu u Vinogradaru ništa ne nedostaje.

„Ovdje mi je odlično i imam sve što mi treba - slobodu i mir. Imam kontinuitet igara što mi je najbitnije, a to se vidi po ovim golovima. Tesko je napadaču ako igra dvije-tri utakmice, pa onda ne igra dvije-tri. Nije lako uhvatiti kontinuitet ni sa samo 15-20 minuta po utakmici“, otkriva Prijić i naglašava što je najvažnija stavka u funkcioniranju jedne niželigaške momčadi: „Nije se teško motivirati, ako je klub normalno posložen. Najteže je motivirati igrače kada im plaće kasne po 3-4 mjeseca, a ovdje plaće ne kasne i znaš da će ti doći sve na vrijeme“.

Razgovarao: Ivan Grubišić

(Foto: Pixsell)