Na službenoj proslavi naslova dobio sam znak da je Ivan Turina slavio s nama

AIK iz Stockholma jučer je minimalnom pobjedom na gostovanju kod Kalmara došao do 12. naslova prvaka Švedske u povijest i prvog nakon 2009. godine. AIK-u je za naslov morao pobijediti te je u čvrstoj utakmici, sa samo dva – kombinirana - udarca u okvir, došao do pobjede pogotkom braniča Robina Jannsona u posljednjoj minuti prvog dijela.

Iako dolazi iz uvjerljivo najvećeg švedskog grada (Stockholm broji milijun i 500 tisuća stanovnika, a sljedeći švedski grad po veličini Goteborg pola milijuna), AIK je s ovim naslovom skočio na tek četvrto mjesto najtrofejnijih švedskih klubova koje dijeli s današnjim drugoligašem Örgryteom iz Goteborga koji je, doduše, 11 od 12 naslova osvojio u periodu od 1896. do 1913.

No, i AIK je većinu svojih naslova (osam) osvojio u prijeratnom razdoblju, a u 21. stoljeću ovo mu je tek drugi naslov, prvi nakon 2009….

„Posljednji sučev zvižduk bio je nevjerojatno olakšanje. Nevjerojatno…“, započeo je naš razgovor Fredrik Ekstrӧm, navijač i član AIK-a koji je svojevremeno obnašao i službenu funkciju u klubu.

<iframe src="https://www.facebook.com/plugins/video.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2FBleacherReportFootball%2Fvideos%2F689566481444375%2F&show_text=0&width=476" width="476" height="476" style="border:none;overflow:hidden" scrolling="no" frameborder="0" allowTransparency="true" allowFullScreen="true"></iframe>

AIK je preuzeo vodeće mjesto Allsvenskana u 13. kolu i suvereno je marširao prema naslovu. Međutim, u posljednjoj dionici prvenstva dogodili su se problemi. Deset kola prije kraja doživjeli su prvi prvenstveni poraz, na gostovanju kod jedinog konkurenta za naslov Norrkopinga.

Potom su upisali tri uzastopne pobjede i činilo se kako naslov neće doći u pitanje. Međutim, u posljednjih pet utakmica prije posljednjeg kola AIK-ovci su ostvarili četiri remija, Norrkoping je u tom razdoblju upisao 13 bodova i kolo prije kraja prednost se istopila na svega dva bodali.

Klub iz Stockholma je tako kroz ciljnu liniju prošao prvi u samoj završnici natjecanja. Na kraju možda i slađe…

„Držali smo veliku prednost cijelu sezonu, no u posljednjih nekoliko kola imali smo problema s ozljedama i suspenzijama tako da se naša prednost topila. Ja sam počeo „slaviti“ naslov još prije dva tjedna, no što se prvenstvo približavalo kraju počeo sam se plašiti i zapitkivati - hoćemo li uspjeti osvojiti naslov? Tako da je prvi osjećaj nakon jučerašnje utakmice bilo olakšanje“.

Za razliku od državnih rivala, poput Goteborga koji je osvojio dva naslova Kupa UEFA (1982. i 1987.) i Malmoa koji je 1979. izgubio u finalu Kupa prvaka od Nottingham Foresta, AIK u svojoj povijesti nije zabilježio značajan europski uspjeh. Najveći im je plasman u Ligu prvaka u sezoni 1999./00. kada su u skupini smrti s Barcelonom, Arsenalom i Fiorentinom osvojili posljednje mjesto s jednim osvojenim bodom, i to protiv slavne Fiorentine (Gabriel Batistuta, Rui Costa, Predrag Mijatović, Enrico Chiesa, Angelo Di Livio, Francesco Toldo….) na domaćem terenu.

„Ne mogu reći s kakvom ćemo momčadi ući u sljedeću sezonu i borbu za Ligu prvaka. Mi u Švedskoj moramo prihvatiti našu poziciju u „hranidbenom lancu“ i prihvatiti da će najbolji igrači prvaka naše države otići u bogatije europske klubove. Prošle godine AIK je ostvario rekordni izlazni transfer nakon što je transferirao Alexandera Isaka u Dortmund i s tim novcem uspjeli smo isfinancirati cijelu šampionsku sezonu. Želio bih se ovim putem zahvaliti predsjedniku Peru Bystedtu i ostatku upravnog odbora koji su kvalitetno investirali taj novac i doveli nove i kvalitetne igrače poput švedskog reprezentativca Sebastiana Larssona iz Hulla i Tarika Elyounoussija iz Olyimpiakosa“, rekao je Ekstrӧm i nastavio:

 „Za sljedeću sezonu vjerojatno ćemo ostati bez Kristoffera Olssona koji je najbolji igrač lige i golmana Oscara Linnera koji bi trebali prijeći u veće europske klubove. Mi se možemo samo nadati da će struka kluba dovesti kvalitetne zamjene. Također, imam dojam da bi trener Richard Norling mogao napustiti klub…“

Švedski profesionalni klubovi po zakonu su uređeni kao udruge građana, a njihov model je vrlo sličan njemačkom Regel 50+1 modelu. Sponzori, investitori i mali dioničari mogu kupovati dionice kluba, ali 50 posto plus jedna dionica mora ostati u vlasništvu članova. AIK je inače sportsko društvo koje pod svojim okriljem objedinjuje mnoge sportove, a nas je zanimalo, može li se jedan „skromni“ švedski klub (vrijednost AIK-a prema Transfermarktu iznosi 13.3 milijuna eura, a zagrebačkog Dinama 50.5)  koji funkcionira po članskom modelu, suprotstaviti europskim mega-klubovima koji, izuzev Barcelone, Reala i njemačkih velikana, funkcioniraju kao športska dionička društva?

„Naši klubovi se nikada neće moći natjecati tim gigantima, osim ako ne postanu standardni sudionici Lige prvaka. No, za mene to nije problem. Puno je bitnije da ja kao član imam utjecaj u klubu i da AIK uvijek ostane AIK, neovisno o kratkoročnim uspjesima“.

Za kraj, dotaknuli smo se Ivana Turine. Legendarni vratar zagrebačkog Dinama i AIK-a preminuo je u noći s 1. na 2. svibanja 2013. od posljedica srčanog udara. Od tada navijači AIK-a svake godine posjećuju Turining grob na Miroševcu i na svakoj utakmici, u 27. minuti skandiraju njegovo ime, neovisno o zbivanjima na terenu.

> Dinamovci u posjetu Stockholmu, odali počast neprežaljenom Turini

„Turine se sjetimo na apsolutno svakoj utakmici od njegove smrti. Cijelu 27. minutu skandiramo njegovo ime, a to smo dakako napravili i na utakmici posljednjeg kola. Na službenoj proslavi naslova koju je organizirao AIK, kada sam predavao jaknu dobio sam broj 27. To je bio znak da je Ivan bio s nama na proslavi. Proslava se kasnije preselila u štokholmske noćne klubove, a s nama su nastavili slaviti i igrači“, rekao nam je Fredrik i time još jednom potvrdio vrijednost koju „članski model“ nosi sa sobom.

Iako Ekstrӧm Zagreb posjećuje svakog svibnja, na obljetnicu Turinine smrti, ove godine doći će još jednom, pogledat će utakmice Dinamo – Anderlecht i Dinamo – Hajduk. Kao, dakako, navijač Dinama s kojima ga veže prijateljstvo upravo preko pokojnog i nikad zaboravljenog Turine…

Razgovarao: Niko Rukavina

(Foto: Fredrik Ekstrӧm/Screenshot)