T. NičotaNa sceni je novi trend, Dinamo i Hajduk više nisu 'in'!
.jpg.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 3min | sub. 07.02.26. | 08:05
Dva najveća hrvatska kluba sve više gube utrku na tržištu čak i na domaćem, HNL terenu
Odlazak Adriana Jagušića u Panathinaikos za visokih, gotovo, šest milijuna eura, zapravo je jasno podebljao tezu, koja je već dugo prisutna, a koju vrlo često ne želimo sami sebi priznati. Svaka nova zvijezda HNL-a, svatko tko se i malo iskaže na domaćim travnjacima, a još ako je k tome mlad, nadomak reprezentacije, odlazi vrlo brzo iz tog okruženja. A trend se sve više mijenja, na scena su neka nova pravila, koja donedavno nisu važila. Tada se znalo, ako si dobar, mlad, u nekom 'manjem' hrvatskom klubu, iduća ti je stanica Dinamo ili Hajduk. Zadnjih godina ili desetljeća češće je to bio Dinamo, zbog svoje moći, rezultata, 'odskočne daske' koju je nudio, ali i Hajduk je bilo teško odbiti, ako su se Bijeli 'zakačili'. No, kao da ni Dinamo ni Hajduk više nisu 'in'.
Dinamo je htio dovesti Jagušića, vjerujući da za manji novac može imati mladog igrača, jer, Dinamo je, podrazumijeva se valjda, sjajna međustepenica, a u budućnosti će, s postocima i bonusima, transfer biti veći nego što daje Panathinaikos. Sličnu priču Modri su pokušali 'prodati' i Osijeku za Antona Matkovića, uz isti zaključak: 'mi smo Dinamo, ipak je logično da dođe k nama'. No, ni Jagušić, a zasad ni Matković, odnosno Slaven Belupo i Osijek takvu ponudu nisu prihvatili. Istovremeno, Hajduk je već dugo u lovu na Darija Marešića, stopera Istre. Traje ta priča već mjesecima, od ljeta, nikako da pulski branič završi na Poljudu, Istrijani nisu 'pali' na romantiku i poziv velikog kluba. Jer, ni Istra, ni Osijek ni Slaven Belupo više nemaju potrebe pod svaku cijenu ili ispod cijene prodavati igrače u Maksimir ili Poljud. Ako imate novac, može, ako nemate, postoji netko tko ima!
Dinamo je, istina, ljetos uspio dovesti Morisa Valinčića i Matea Lisicu, Hajduk je uzeo Frana Karačića i Adriona Pajazitija, no takvi transferi više su iznimke nego pravila. Radi se o igračima koji su, načelno, bili jeftiniji, ali čim svota dođe blizu dva milijuna eura, Dinamo i Hajduk to više ne mogu ili ne žele pratiti. A ono što vrijedi u HNL-u, ako se, k tome, radi o mladim igračima, onda odštete vrlo često preskaču tu granicu. Niti je Dinamo tako doveo Šotičeka, niti je Krivak na kraju završio u Hajduku, sad Jagušić i Matković... Pa čak je i Lawal iz Istre otišao za 2,4 milijuna eura u Viktorije Plzen. Dinamo i Hajduk, recimo, nisu ni pokušali. Niti su klubovi koji ih prodaju, niti sami igrači, vidjeli potrebu da u daljnju karijeru koračaju preko Dinama ili Hajduka.
Nije nepoznanica da i Dinamo i Hajduk imaju trenutno određenih financijskih problema, svatko na svoj način i da i jedni i drugi pokušavaju malo stegnuti remen. Rijeka nikad i nije dovodila igrače za visoke odštete, a i Osijek je u zadnje vrijeme 'spustio gas'. Klubovi srednjeg europskog ranga se dižu, financijski rastu iznad naših najboljih klubova, mogu parirati i kupovati mlade i potentne hrvatske igrače, dok su naši najjači klubovi u 'defenzivi'. Svota od dva, a pogotovo tri milijuna eura, koja u današnjem nogometu ne predstavlja velike iznose, našim je, čak i najboljim klubovima, iznad gornje granice. Pogotovo kad ih treba potrošiti na igrače iz HNL-a.
A oni i njihovi klubovi više ne žele čekati da se hrvatski 'velikani' probude, ne žele im podilaziti i spuštati cijenu, već shvaćaju da i sami mogu plasirati igrača u inozemstvo, ako imaju kvalitetnu robu. I zato se i Dinamo i Hajduk moraju probuditi po tom pitanju, moraju shvatiti da je trend drugačiji, što zorno dokazuje i 'slučaj Jagušić'. Priče o preskupim HNL igračima, o nekakvoj tradiciji i 'dječačkim snovima' o Maksimiru i Poljudu prava su rijetkost. Iznimke koje potvrđuju pravilo. A pravilo kaže: dosta priče, dosta obećanja, dajte novac ili ništa od transfera. Jer, ima tko će...
