A. LesičkiNa Pampasu se vidjela razlika između onih koji sanjaju i onih koji se bude
.png.webp)
Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 28.04.25. | 08:35
Osijek se napokon probudio iz zimskog sna, s dvije velike pobjede protiv Rijeke i Hajduka vratio Dinamo u igru za naslov i pokazao da pod Rožmanom ima jasnu viziju, čvrstu obranu i napadačku energiju kakvu navijači dugo nisu vidjeli.
Nije Osijek dugo spavao, nego je bio u komi. Deset kola, deset puta bez buđenja, kao da je netko na Pampasu zaboravio naviti budilicu. Ili je ugasio svijetlo. I onda, kad su svi već digli ruke, kad su i najvjernije Lege počeli šaptom spominjati Šibenik i borbu za ostanak, Osijek se probudio. I to kako! Dva derbija, dvije pobjede, dva puta 2:0 – najprije Rijeka na Rujevici, pa sad Hajduk na Opus Areni. Dva šamara favoritima, dva poklona Dinamu, koji sad opet diše za vratom vodećima.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Bio je to Osijek kakvog se rijetko viđa ove sezone – čvrst, zreo, napokon s planom. Simon Rožman, slovenski strateg s osmijehom poker igrača, posložio je redove, podigao gard i natjerao svoje dečke da igraju kao da im je svaka posljednja. Nema više lutanja, nema više eksperimenata s bekovima i krilima, nema više poluzainteresiranih šetača. Sad se zna tko što radi i zašto.
Rožman je protiv Hajduka izvukao isti recept kao na Rujevici, s jednom kozmetičkom promjenom – umjesto Jelenića, Mersinaj je dobio šansu od prve minute. I odmah je bilo jasno zašto. Mersinaj je bio stijena, hladan kao led, uvijek na pravom mjestu. Kad je trebalo, izbio je loptu na tribinu, smirio je svoje, smirio i goste… Nije to igra za naslovnice, ali jest za aplauz s tribina, a to je u Osijeku valuta koja vrijedi više od eura
Ako je netko bio živa vatra, onda je to Omerović. Napokon na svojoj poziciji, napokon slobodan da radi ono što najbolje zna – probija, dribla, ulazi u duele. I čini razliku. Suradnja s Jurišićem bila je kao iz udžbenika, a svaka njegova lopta nosila je opasnost. Na Pampasu su griješili s njegovom pozicijom, ali sad je, izgleda, netko napokon shvatio – Omerović nije bek, Omerović je krilo. I to kakvo.
Ne bi Osijek slavio bez Babeca, koji je probio led – udarac s dvadesetak metara, stativa, leđa Lučića, pa u mrežu. Sreća? Možda. Ali sreća prati hrabre, a Babec je bio najhrabriji kad je trebalo. Guedes je odigrao najbolju utakmicu otkad je u Osijeku, a Jakupović je sve začinio golom iz kontre u sudačkoj nadoknadi, nakon što je Omerović povukao još jednu munjevitu akciju
I dok Rožman slaže kockice na terenu, u klupskim uredima i dalje vlada zatišje. Nema sportskog direktora, nema jasnog plana, a to je ono što ovaj Osijek najviše treba. Jer nije stvar samo u igračima, nego i u viziji, u strategiji, u nekome tko će znati prepoznati i dovesti pojačanja koja će gristi za svaku loptu, a ne gledati na sat kad će prvog u mjesecu sjesti plaća.
Osijek je protiv Hajduka pokazao da nije zaboravio igrati nogomet. Pokazao je da ima karakter, da ima momčad, da ima trenera koji zna što radi. Sada treba samo nastaviti ovim putem. Osijek je pao, ali sad je ustao. I to s gardom koji ulijeva strahopoštovanje. A Hajduk? Sam sebi je pucao u nogu, ostao s igračem manje, i na kraju platio cijenu. Osijek je to znao iskoristiti, i to je razlika između onih koji sanjaju i onih koji se bude.
