.png.webp)
A. LesičkiNa Dravi se lakše diše: Radotić vraća Osijek korijenima
.jpg.webp)
.png.webp)
Vrijeme Čitanja: 2min | ned. 01.03.26. | 08:43
Novi trener Osijeka otvorio je poglavlje nade – pobjedom, smirenošću i povjerenjem u vlastite igrače. Uz Malenicu na golu i Bukvića u naletu, Osijek je pod Dravom pronašao novi početak.
Lakše se diše na obali Drave. Tri boda, ali važnija od svega — mir. I konačno malo zraka. Tomislav Radotić debitirao je pobjedom i kupio Osijeku ono što se ne kupuje novcem – vrijeme i vjeru.
Nije Radotić nikakav čarobnjak, to zna i on sam. Ali, ima ono nešto — mir u oku i sigurnost u riječi. Još važnije, ima nogomet u prstima i glavi. I doslovno je prenio to na travnjak. Umjesto paničnog juriša grlom kroz jagode, Osijek je igrao s glavom i idejom. Lopta je napokon imala put, a ne samo smjer. Strpljivo su slagali priču, i dočekali svoj trenutak. Jakupović s bijele točke, Akere kao pečat. Jednostavno, ali ne i lako.
Radotić promjene neće uvoditi revolucijom, nego evolucijom. Zna da nema pravo na krivi korak – previše je toga u igri. Vratio je Malenicu, i povjerenje mu se isplatilo. Brani i ono što se ne brani, onako kako brani samo on.
.jpg.webp)
Pronašao je mjesta za Davida Mejiu koji je dojmio jednostavnim rješnjima i čvrstoćom u duelima. Posebna je priča Bukvić. Novi ga trener poznaje još iz nogometne škole, znao je što ovaj može i kako da dođe do njega. Dao mu je priliku umjesto Akerea i pogodio. Bukvić je bio najbolji igrač Osijeka. Radio je popriličan nered na toj denosj strani, servirao loptu Matkoviću za mat ali i napravio slalom na kojem bi mu i Ivica Kostelić ustao i zapljeskao. Vratar Vukovara je sjajno reagirao, ali igra Bukvića nudi optimizam pred nastavak borbe koja će biti prilično zahtjevna za Osijek.
Ipak, nogomet čine trenuci. Ona Maleničina obrana, taj slalom Bukvića te Mikolčićev pas koji je pronašao Akerea – tri slike koje će se vrtjeti u glavama navijača. S Radotićem, Osijek se vraća sebi. Vraća se onome što jest, onome što je stvarao godinama – svojoj školi, svojim dečkima. Jer, ako itko poznaje Bukvića, Mikolčića, Matkovića, Omerovića i Farkaša, zna ih on. U dušu.
Previše se Osijek tražio po tuđim putovima, kad je rješenje bilo tu, u vlastitom dvorištu. Ova pobjeda ne znači spas, ali donosi osjećaj da nije sve izgubljeno. Osijek je pokazao da još ima snage za iskopati se iz blata. A pred njima – Istra, Gorica, Belupo. Protivnici po mjeri stvaranja nove priče. Jedne priče koja, možda, počinje upravo ovdje – na obali Drave. Osijek je, barem na tren, opet podsjetio tko je. I možda je baš to najveća pobjeda Radotićeva debija.
