Može li Dalić biti novi Ćiro?

Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 28.05.18. | 09:44

Dalić se mora nametnuti kao prijatelj i šef, imati autoritet, ali i dobiti poštovanje od planetarnih zvijezda.

Baš sam s posebnim guštom čekao finale Kupa, Nenad Bjelica protiv Željka Kopića, Dinamo - Hajduk, hrvatski klasik... Ali, na kraju ista priča, toliko svojstvena hrvatskom nogometu posljednjih godina. U glavnoj ulozi društvo koje ne igra, ali odlučuje tko će biti najbolji. Tako je to kod nas, sada je primat uzeo Mario Zebec, riješio je pitanje osvajača Kupa, svojim pogreškama na štetu Hajduka donio duplu krunu Maksimiru. I to je to, ništa nova, samo se glavni i sporedni glumci mijenjaju... Nažalost, ne mijenjaju se režiseri i scenaristi, oni su godinama isti i imaju svoju osnovnu ideju, koja domaći nogomet vuče dolje. Dalje neću, morao bih spomenuti "savjetnike" i slične o kojima svi sve znamo. Ovdje ću se poslužiti onom "neka institucije odrade svoj posao", pa ćemo dalje...

Narednih tjedana "hranit" ćemo se Svjetskim prvenstvom, to je ona ljepša strana nogometa u kojoj "režiseri" nemaju previše upliva, barem sada je tako. Kao prvo, pod pritiskom javnosti došao je normalni izbornik, Zlatko Dalić je taj. To je bilo ono osnovno, Dalić, barem prema vani, ima svoje "ja". Naravno, njegove ideje su nogometno ujedinjenje, sve u stilu "zaboravite sve loše kada je reprezentacija u pitanju". Neće proći, ali bit će to sasvim ok.

Mi smo jednostavno takvi, možemo sve znati o onima s druge strane, ali kada zaigra Hrvatska velika većina će stisnuti šake, srca će zatreperiti. Vidjelo se to i po prvom treningu Dalićevih trupa u Rovinju, uvijek je tako na otvorenom treningu. Perišić, Rakitić, Subašić, Mandžukić i društvo idoli su klinaca, koji još imaju one iskrene odnose. Djeca vole... A imamo reprezentaciju za "vola ubiti", o tome ću više uoči SP-a, ali o tome ionako ne treba previše. Nikada zreliji, a opet poletni... Real, Liverpool, Barcelona, Juventus, Milan, Atletico, Inter, Monaco... Ajme, neću dalje, nevjerojatna je niska klubova u kojima naši reprezentativci igraju, i to u glavnim rolama, nisu u nekim sporednim ulogama. E, u tome je ključna uloga Dalića, uvijek sam smatrao da izbornik nije taj koji sad treba izmišljati neku toplu vodu.

Što Dalić može reći Modriću ili Rakitiću o sustavu ili o kretnjama? Ništa. Jedino što je važno da ih stavi na pozicije koje im najviše odgovaraju i uspije složiti atmosferu u kojoj će se dobro osjećati... Hrvatskoj je oduvijek trebao izbornik tipa Ćire Blaževića. Ne želeći umanjiti "Šefov" trenerski gen, za mene je Ćiro uvijek bio nogometni genijalac, koji ih je znao posložiti zahvaljujući svom specifičnom pristupu kakav se ne može naučiti. To imaš ili nemaš. Imali smo Slavena Bilića, koji je bio "frend", to je prolazilo dok su Modrić, Ćorluka i ostali bili puno mlađi, kasnije ga je taj odnos pojeo. Pa smo imali Igora Štimca, koji je imamo prejako svoje "ja", kada je vidio da treba spustiti ručnu, pojeli su i njega. Potom je slijedio Niko Kovač, čvrst, discipliniran, poput vampira im je na pripremama vadio krv svaki dan, a mokrenje je bilo samo u bočice, koje su išle na analize. Nije prošlo, i on je pojeden, još su mu zauzvrat u Brazilu "opalili" nudistički foto session. Antu Čačića nisu ozbiljno ni shvaćali, njega su smazali još za doručkom.

E, to je glavni Dalićev posao, ne dopustiti da ga pojedu, nametnuti se kao prijatelj i šef, imati autoritet, ali i dobiti poštovanje od planetarnih zvijezda. Taj odnos se gradi na pripremama, Zlatko Dalić ima u sebi ono nešto na tom tragu Ćire Blaževića, ali tek ćemo svi zajedno vidjeti može li...

(Foto: Pixsell)

 


Tagovi

Ozren MaršićZlatko DalićMiroslav BlaževićHrvatska nogometna reprezentacijaRusija 2018

Ostale Vijesti