Moubandje EKSKLUZIVNO za Germanijak: "U Dinamu me nije poštovao nitko osim sjajnih navijača"

Kada je u ljeto 2019. potpisao trogodišnji ugovor za Dinamo, malo tko je slutio da će Francois Moubandje odigrati tek dvadesetak utakmica za klub iz Maksimira. Iako, je predstavljen kao švicarski reprezentativac kojem je pismo namjere potpisao njihov izbornik Petković, iako je dobio sjajan ugovor i bio u višem platežnom razredu svlačionice u Maksimiru, Mouba je imao jedan problem za koji je bio najmanje kriv.

Naime, trener Bjelica silno je to ljeto želio Eldara Ćivića. Sportski sektor Dinama stalno je izmišljao toplu vodu da bi BiH reprezentativac na kraju otišao u Ferencvaroš koji je bio puno konkretniji. Sjećamo se da smo bili na pripremama u Moravskim toplicama kada je Bjelica saznao za rasplet. Ajmo reći da smo ga rijetko imali priliku vidjeti tako ljutog… Dakle, Mouba je došao kao neželjeno dijete ili opcija B što se vidjelo na njegovom statusu. Ne samo kod Bjelice već i kod njegovih nasljednika na klupi Dinama.

Prošlo ljeto smo ga sreli u Zagrebu nakon što je završio posudbu u Alanyasporu. Došao je u Maksimir s namjerom da odmah nastavi negdje drugdje. Iz svake njegove rečenice bilo je jasno da mu je dosta Dinama…

“Trebam doći na pripreme, ali rekao sam agentu da mi traži drugi klub”, šapnuo nam je tada u povjerenju. Njegove želje nisu se ostvarile. Damir Krznar ga je ostavio u kadru, dao mu uvodnih nekoliko utakmica i zaboravio na njega. Stoga nam se ovaj zimski rastanak u kojem se Moubandje vratio u Tursku, ovoga puta na posudbu u Göztepe, čini i kao konačan rastanak od Dinama s obzirom na to da mu ugovor istječe na ljeto.

“Jako sam sretan što sam se vratio u Tursku. Ugovor s Dinamom mi istječe u lipnju”, javio se Mouba iz Turske i odmah dao do znanja da mu nije bilo niti u peti sve ovo što se događalo u Maksimiru.

“Nisam niti slutio da će ovako biti kada sam potpisao za Dinamo. Najveći problem mi je bio što nisam shvaćao zašto se u klubu ponašaju tako prema meni. Nikada mi nitko nije dao neko logično objašnjenje zašto ne igram. Jedino na što sam naišao jest da dobro treniram. No, kada je došla utakmica, moje ime nije bilo na popisu. I koliko god se trudio, dodatno radio i ostajao nakon treninga, Dinamo mi nije dao da procvjetam”, objašnjava Francois Moubandje.

Posebno mu je to bilo neshvatljivo kada su ga vratili s posudbe u Alanyasporu gdje je odigrao četrdesetak utakmica na jako dobroj razini da bi ga brzo prekrižili.

“Imao sam odličnu sezonu. Napokon sam prodisao i očekivao sam da će me vratiti. Čak su napravili neke administrativne korake da bi mogao odmah zaigrati u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Ipak, slutio sam da im ne trebam vjerovati i bio sam u pravu. Ponovilo se sve kao i prilikom mog prvog dolaska u Dinamo. S jednom razlikom, ovoga puta nisam završio niti na klupi”, objašnjava Moubandje priznavši kako je sve to djelovalo frustrirajuće za njega. Pogotovo činjenica da je na poziciji lijevog beka igrao Bartol Franjić koji je inače defenzivni veznjak dok su dva reprezentativca, Leovac i on, grijali klupu pa čak niti to…

“Ja si to ne mogu nikako objasniti jer nema nikakvog smisla. Respektirao sam sve u klubu i samo tražio da se na isti način odnose prema meni. Ipak, Dinamo me nije poštovao. Ja mogu razumjeti da se žele promovirati mladi igrači, ali staviti zadnjeg veznog na beka dok imaš iskusne igrače na toj poziciji? I na kraju, gdje je tu razumijevanje? Zašto su me natjerali da se vratim na ovo?”, pita se naš sugovornik koji je posljednju utakmicu u dresu Dinama odigrao početkom studenog protiv Šibenika. Nakon toga još jednom je u utakmici protiv Hrvatskog dragovoljca bio na klupi da bi ostatak sezone suigrače gledao iz publike.

“Jasno je da onda nemam ništa pozitivno za reći o klubu. Od početka do kraja bilo je to negativno iskustvo. Jedino što ću pamtiti iz Zagreba su uspomene na divne ljude koje sam upoznao i navijače koji su cijelo vrijeme boravka u Dinamu bili sjajni prema meni”.

Od tih 24 utakmice, Moubandje posebno pamti onu jedinu u Ligi prvaka kada je odigrao svih 90 minuta protiv Manchester Cityja u Ligi prvaka.

“Igrao sam Ligu prvaka, a dan kasnije mi se rodio sin. Imao sam osjećaj kao da je čekao da završi utakmica pa da dođe na svijet”.

Što se odnosa sa suigračima tiče, oni su bili korektni. S nikime se nije posebno vezao, niti je imao problema.

“Da, teško mi je reći jesu li te veze bile dobre ili lošije kada ih baš i nisam imao. Bilo je uzajamnog poštovanja. Nikada nisam bio igrač koji je stvarao probleme. Uvijek sam napravio svoje na treningu i utakmicama i otišao kući. Stvorio sam neka poznanstva i prijateljstva s ljudima koji rade u klubu”.

Kao stalni gledatelj zbivanja na stadionu iz perspektive prekobrojnog, htio je u razgovoru istaknuti navijače sa sjeverne tribine Maksimira.

“Imaju tu strast i ljubav prema Dinamu. Kada sam upoznao neke od tih navijača, uživao sam u tim druženjima jer sam shvatio da uvijek stoje iza igrača. Ako oni prepoznaju da daješ sve od sebe na travnjaku, onda imaš njihovu potporu”, završio je Moubandje koji će u statusu igrača s posudbe odraditi šest mjeseci u Turskoj pa raskinuti sve formalne odnose s Dinamom ovo ljeto.

Na pitanje da li bi ponovio ovu avanturu da se može vratiti tri godine unazad, samo se nasmijao:

"Iz svega navedenog, mislim da je odgovor više nego očit. Ne."