Mirko Marić: „Bio bih matematičar da nisam nogometaš, a u HNL-u je prije bilo teže igrati nego danas”
Vrijeme Čitanja: 6min | sub. 17.10.26. | 12:32
Iskusni Lokomotivin napadač povodom velikog jubileja dao je još veći intervju za službene klupske stranice
Mirko Marić u prošlom j, odnosno devetom kolu HNL-a upisao jubilarni, 100. nastup u dresu Lokomotive. Iskusni napadač, koji se ovog ljeta nakon devet godina vratio među Lokose, iza sebe ima bogatu karijeru, iskustvo igranja u HNL-u, talijanskim Serie A i Serie B te nastupe na europskoj sceni. Povodom tog jubileja, na službenim klupskim stranicama objavljen je intervju s Marićem, u kojem se pričalo o njegovim počecima na Kajzerici, nezaboravnim europskim utakmicama, povratku u Lokomotivu, ulozi jednog od najiskusnijih igrača u svlačionici i onome što ga još motivira u nogometu.
Kakav je osjećaj doći do brojke od 100 utakmica za Lokomotivu i koliko se onaj Marić koji je među Lokose prvi put stigao 2014. razlikuje od današnjeg?
„Prvo mi padne na pamet to da sam ponosan. Sto utakmica za neki klub nije mala stvar. Iskreno, sad kad sam se vratio, kao da nikad nisam otišao odavde, mislim da to isto misle svi koji su prošli kroz Lokomotivu. Uvijek se lijepo vratiti. Sjećam se 2014., bilo je ljeto kada je Ante Budimir otišao, a ja sam došao. Bio sam dijete i očekivanje je bilo samo da skupljam minute i iskustvo. Sad kad sam se vratio nakon devet godina, totalno nova situacija. Došao sam pomoći mlađim igračima da se razviju na najbolji mogući način. Znamo svi da Lokomotiva tako funkcionira i nadam se da se dobro snalazim”, poručio je Marić na početku.
Jedno od najuspješnijih razdoblja njegovog prvog mandata bila je europska sezona 2016./2017., u kojoj je u osam nastupa postigao šest pogodaka. Kako danas gleda na taj period?
„Sigurno da je to bio moj najbolji period u Lokomotivi. Tad smo ispali u playoffu za Europsku ligu od Genka. Igrali smo 2-2, u gostima smo izgubili na kraju, ali smo imali jako dobrih prilika. Nitko od nas nije očekivao da ćemo doći blizu playoffa. Ali imali smo odličnu momčad: Fiolić, Grezda, Bočkaj, Rrahmani, Majstorović… Možda ostaje žal što nismo tada izborili skupinu prvi put u povijesti, ali sigurno da smo ponosni na tu sezonu i dan-danas se priča o tome u klubu. Meni je pomoglo sigurno da vidim da mogu pratiti europski ritam i dalo mi je samopouzdanje koje sam nakon toga prezentirao igrama. U sjećanju mi je baš taj Genk, prva utakmica doma gdje smo gubili 0-2, vratili se na 2-2. Zabio sam tada gol. I utakmica protiv PAOK-a godinu dana prije toga u gostima, gdje sam prvi put doživio neku izvanserijsku atmosferu”, dodao je.
Igrao je HNL prije 10-ak godina, a sada je ponovno ovdje. Koliko se liga promijenila i slaže li se da HNL nikad nije bio zanimljiviji?
„Liga se promijenila, sad je puno mladih igrača, klubovi ih vide kao priliku za zaradu. Što se tiče kvalitete, samim time što je puno više mlađih igrača utakmice osciliraju, ali to je sasvim normalno. Zna se dogoditi da utakmica završi sa šest-sedam golova. Sigurno da je mlađim igračima puno lakše sada, imaju veću priliku pokazati se i napraviti iskorak dalje. Možda su utakmice puno zanimljivije jer, primjerice, prije si u svakoj momčadi imao četiri-pet iskusnih igrača i znalo se dogoditi da utakmica prođe bez ijedne prilike. Sad su sve mladi većinom, gledaju kako se zabaviti na terenu, više driblinga i puno brže ide sve, tako da je sigurno za gledatelje puno ljepše. A što se tiče kvalitete, mislim da je prije bilo teže igrati HNL”, dometnuo je.
Iako je povod razgovora bio njegov jubilarni nastup za Lokose, nije se mogao zaobići ni ostatak njegove bogate karijere. Velik dio nje proveo je i u Osijeku. Kako pamti to razdoblje, a s obzirom da ima i bogato iskustvo u Italiji, koliko se talijanski nogomet razlikuje od hrvatskog?
„To razdoblje u Osijek je sigurno najkvalitetnije, što se tiče nogometnog dijela. Osijek mi je uvijek u lijepom sjećanju. Tri godine sam proveo tamo, stvarno me od prvog do zadnjeg dana cijeli grad primio kao da sam njihov. Puno je drugačiji nogomet u Italiji. Oni imaju specifičan stil od kojeg ne odstupaju, što im možda zna biti i teret, kad recimo vidimo sad reprezentaciju koliko se muči. Imaju neki drugačiji stil, moraš se prilagoditi njima i tom sustavu. Nije lako i kako kažu, najteže je ući u Italiju, teško je ispasti. Ako si uspio ući, znaju da si prošao tih par godina i uvijek će prije uzeti tebe nego nekog stranca. Ali treba određeno vrijeme da se privikneš na ligu. Obje lige su zahtjevne, a rekao bih da je Serie B u nekim segmentima čak i teža za igranje. U Serie A kvaliteta je puno veća, ali kada se prilagodiš, imaš više prostora i igra je kvalitetnija. U drugoj ligi puno je više trke, duela i zatvorenih utakmica. Napadačima je posebno teško jer mnoge momčadi samo razmišljaju o obrani. To iskustvo mi je jako pomoglo da taktički sazrijem i počnem primjećivati stvari na terenu o kojima ranije nisam toliko razmišljao. Inter me posebno impresionirao, oni su bili najjači, i Napoli kad su osvojili prvenstvo. Generalno, protiv svakog se moglo igrati, samo što drže konstantu koju je teško pratiti. Svih 38 kola, uvijek su na vrhunskom nivou”, otkrio je Marić.
Kakav je Mirko Marić izvan nogometnog terena te postoji li nešto u čemu je posebno dobar, a da nema veze s nogometom?
„Miran sam i obiteljski čovjek. Većinom vrijeme provodim s djecom, vožnja u vrtić pa doma, šetnje, parkovi. Oduvijek sam bio jako dobar u matematici, odmalena, ali kad sam počeo igrati nogomet, izašao sam iz toga. Da nisam nogometaš, bavio bih se možda nečime što ima veze s matematikom”, kazao je, a potom se opet fokus vratio na Lokomotivu, odnosno promjenu njegove uloge u svlačionici u odnosu na prvi mandat na Kajzerici, pogotovo sad uz nešto slabije rezultate u HNL-u.
„Sigurno da ima razlike. Prije samo dođeš na trening, uživaš i ideš doma. Sad smo mi stariji igrači spona između svlačionice i trenera. Lakše im je možda kad imaju par iskusnijih igrača koji drže svlačionicu na okupu. Mladima smo podrška i gledamo kako im pomoći. Postoje situacije koje smo mi prošli u karijeri, a oni se nisu susretali dosad s tim, tako da se nadam da uspijevamo u tome i da im pomažemo. Lokomotiva svake godine promijeni 10 do 15 igrača. Treba vremena, sjetimo se i situacije prošle sezone. Prvi dio bila je nisko, a kad su prošli svi pripreme i kad je prošlo neko vrijeme u drugom dijelu to je bilo puno bolje. Praktički se mogla uhvatiti Europa na kraju sezone. Nije to ništa novo, sigurno da kad je rezultatska kriza nije ugodno, ali vidim svaki dan na treninzima da ima kvalitete. Jednostavno nam treba samo taj jedan pozitivan rezultat, pobjeda na mišiće, da se momčad opusti i da krenemo igrati bolje i uzimati bodove”, kazao je.
Iduće godine Lokomotivu očekuje povratak na moderan stadion u Kranjčevićevu, stadion na kojem je igrao tijekom prvog mandata. Koliko se veseliš tome i kakvi su mu planovi za nastavak karijere?
„Pričamo već sad u svlačionici o tom stadionu, jedva ga čekamo i zanima nas kako će izgledati. Sigurno će biti vrhunski stadion i bit će prekrasno igrati. Evo, isto kad igramo u Osijeku, svi jedva čekaju da se igra tamo. Mislim da će biti neki sličan ambijent. Bez obzira na to što se na Maksimiru dobro osjećamo, Kranjčevićeva je uvijek bila naš dom. Nadam se da će biti kao što pričaju stvarno vrhunski i jedan od najboljih u Hrvatskoj. Ja imam ugovor na dvije godine. Sad sam već u nekim godinama, iako nisam prestar, ali ne možeš nešto previše planirati. Želim samo biti zdrav, a nakon toga ćemo vidjeti. Htio bih igrati što duže i da ostanem zdrav, to je najbitnije”, zaključio je Marić.