Mikolčić za Germanijak: "Frustira me što ne mogu dobiti priliku da se nametnem"

Ono što ne vide na Pampasu, vidio je Ivica Olić. Ili Niko Kranjčar, njegov asistent. Ili obojica… U nogometu se često dogodi da ono što je očigledno nekima ostane nevidljivo drugima. Tako je pomalo iznenađujuće odjeknuo poziv Šimunu Mikolčiću za mladu reprezentaciju u Dohi. Ne zbog talenta, jer to nitko ne osporava. Više zbog činjenice da ga ovo proljeće nema na mapi. Klasična priča - Mikolčić je član grupe “TNT”. Trenira, ne igra, trenira. I tako iz kola u kolo. Onda uđe protiv Rijeke, razbuca sve, pokupi pohvale trenera – i opet nestane.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

"Čudna priča, ali ne znam što da kažem," javio se Mikolčić iz Dohe nakon završetka turnira. U prvoj utakmici bio je na klupi, u drugoj protiv Egipta dobio pola sata i golom okrenuo rezultat, a treću odigrao cijelu. Na terenu su se našli Bukvić, Sajko, Prekodravac i on – djeca Gradskog vrta.

"Baš smo komentirali kako su nam se putevi razišli da bi se ponovno spojili u dresu reprezentacije. Kamo sreće da toga bude što više," kaže Mikolčić, zadovoljan akcijom u Kataru.

"Iskreno, malo me iznenadio poziv s obzirom na minutažu koju imam u klubu, ali bio sam ponosan i ispunjen. Moja obitelj također. Nakon dvije godine izvan reprezentacije, još od U19 dana, stigao je poziv. Vidio sam prijatelje koje dugo nisam sreo. Turnir je prošao odlično i napunio me pozitivom," priča Šimun koji je igrao na svojoj omiljenoj poziciji – zadnjem veznom.

“Zapravo, najbolje se osjećam kada igramo dvojica u tandemu ili kao neka “osmica” koja ima slobodu da ide prema naprijed”, ispravio nas je sugovornik prije nego smo prebacili temu na klupske okolnosti koje mu ove proljeće ne ide na ruku. Logično pitanje koje visi u zraku glasi: gdje je zapelo?

"Teško mi je prihvatiti da ne mogu dobiti priliku da se nametnem. Da barem znam razlog pa da radim na njemu i pokušam ispraviti. Trudim se, treniram normalno, ali svaki put kad se diktira postava – moje ime nije među njima. Frustrirajuće je, ali nisam prestao vjerovati ni raditi," iskreno će Mikolčić.

Poziv u reprezentaciju došao mu je kao prilika za dokazivanje – sebi i drugima.

“Iako, znam da mogu više od ovoga,” dodaje mladić koji tvrdi da nije imao problema s bivšim trenerom Coppitellijem.

“Prije utakmice s Rijekom imali smo tri veznjaka van stroja zbog ozljeda i kartona – mene opet nema u postavi. Tražio sam razgovor s trenerom, sjeli smo i očekivao sam iskrenost. No on mi je govorio kako je zadovoljan mojim radom i potencijalom za visoku razinu… Ali opet nisam dobio šansu,” otkriva Šimun Mikolčić koji je u toj utakmici ostavio sjajan dojam u tih pola sata. Ipak…

“Trener mi je rekao da je preprezadovoljan mojim nastupom, ali u idućih pet utakmica me nije bilo”, smije se mladi igrač koji ni sam ne vjeruje da mu se sve to izdogađalo.

"Uoči utakmice s Varaždinom, pušta nam trener video u kojem naglašava da je to bila najbolja utakmica Osijeka u sezoni. Dva zadnja vezna igrali smo Dantas i ja. Ja si nekako mislim, možda je to znak. I dođe utakmica - ja na klupu".

Iako frustriran situacijom, o bivšem treneru ne želi govoriti negativno.

"Gledam tu priču iz svog konteksta i mislim da je mogla biti bolja," kaže Mikolčić koji sada gleda prema novom treneru i novoj prilici.

Pred Osijekom su utakmice s Istrom i Belupom u Kupu – prilika za preokret sezone.

"Čuo sam sve najbolje o novom treneru. Na meni je da nastavim raditi i nametnem se na travnjaku – ne preko medija. Imam dovoljno vjere u sebe i samo trebam priliku da pokažem što znam," poručuje Mikolčić.

Na pitanje zašto nije inzistirao na odlasku iz kluba odgovara emotivno:

"Osijek nije prolazno mjesto u mom životu. To je moj klub i moj grad. Tu sam sedam godina, prošao sam mlađe selekcije, bio kapetan… Sanjao sam prvi nastup u Gradskom vrtu pa na Pampasu. Osijek volim i pripadam mu – gdje god me život odvede uvijek ću mu se vraćati."

Osijek ove sezone ima šansu za trofej kroz Kup nakon što su izbacili Dinamo.

"To nam je šansa za trofej u ovoj čudnoj sezoni bez neke sredine za Osijek – ili smo gore ili dolje. Vjerujte mi, bacat ćemo se na glavu u srijedu! Nakon svega što se dogodilo još uvijek imamo priliku ostaviti trag u povijesti kluba, nema većeg motiva za nas" zaključuje Mikolčić optimistično. Njegova priča nije samo o nogometu – već o upornosti, vjeri i ljubavi prema klubu. I to bi nekima trebalo otvoriti oči…