Miha Zajc, vođa ili samo još jedan igrač? Anderlecht je najbolja prilika za odgovor

Motiv koji Zajcu netko dodjeli je ono što ga gura prema naprijed. O Zajcu kao igraču u razgovoru s našim Tomom Ničotom govorio je Primož Gliha u travnju ove godine:

"Kad imaš igrače takvog karaktera, onda s njima moraš i znati. Naravno da ne bi bilo isto da je Zajc po dolasku u Dinamo ostao treća, četvrta opcija u veznom redu. No, u Dinamu su mu dali povjerenje, vidjeli su što može donijeti, a on je to onda vratio na sjajan način". Gliha je još nadodao, kao što smo i spomenuli, motiv je ono što gura Zajca.

Uloga trenera nije samo da slaže momčad i vodi ih na terenu. Trener je nekada kao teta u vrtiću koji mora brinuti kako se dijete osjeća, što ga muči i kako ga motivirati za neki zadatak. Kovačević je dodjelom statusa dokapetana Zajcu prošle godine dao taj motiv, ali čini se da ove godine to ne može i Zajc se utopio u sivilo u kojem se nalazi momčad. Međutim, ako je Kovačević kriv za ukupno sivilo ne može biti u potpunosti kriv za lošu formu slovenskog veznjaka. Ono što čini razliku od običnog igrača i velikog igrača je činjenica da sam pronađe motiv i povuče momčad kada joj je najteže. Zajc za to ima savršeno priliku na Maksimiru protiv Anderlechta.

Pixsell

Zajc nikada nije bio duel igrač. Najveća mu je to mana tijekom cijele karijere. Prošle sezone je tu manu nadoknađivao povratnim trkom koji je ove sezone nestao. Treneri vole reći da povratni trk nema veze s formom već voljom i motivom. Čini se da je Zajc izgubio ili ga traži. U većini golova Dinama ove sezone možete primijetiti kako Zajc ulazi u svojih 16 metara kada je lopta već u mreži. Nekoliko sekundi prekasno. Teško ćemo naći utakmicu u kojoj je ove sezone bio direktni krivac za gol, ali Zajc je u jeku te loše forme promijenio i način svoje igre. Smanjio je broj dodavanja prema naprijed kao i dugih lopti čiji je postotak uspješnosti pao.

Postao je tzv. alibi igrač. Ne gubi lopte, ne radi velike greške, nije on taj koji treba zabiti pa ni nužno asistirati (iako je ove sezone na nuli), ali on je igrač koji mora činiti razliku svojim kretnjama i prodorima. On je taj igrač koji mora dati loptu za krilo i čekati povratnu kako bi razigrao dalje ili sam završio golom. Vidjeli smo takvu verziju njega u gostima protiv Thuna, a u ofenzivnom djelu solidan je bio čak i u porazu protiv Osijeka gdje je jedini nešto pokušao i na kraju i zabio gol. No, sve je to i dalje premalo.

Ne smije se skrivati od lopte. O tome govori i statistika jer Zajc u ovom trenutku ima manje dodira s loptom nego što je imao prošle sezone. Razlog može biti što je Beljo više počeo kreirati, a i Stojković je sada češće u igri, ali bez obzira na to od Zajca se očekuje da će biti daj koji će donijeti loptu do njih. Onaj koji će jednim dodavanjem otvoriti prostor. Toga kod njega ima sve manje,a još jedna stvar je važna uoči večerašnjeg dvoboja na Maksimiru.

Zajc kao da je dužan jednu veliku europsku utakmicu u dresu Dinama. Imao je solidnih izdanja kao protiv Fenerbahçea prošle sezone, ali treba mu ta jedna utakmica koje ćemo se sjećati po nekom njegovom potezu, golu, dodavanju ili cjelokupno sjajnom izdanju. Takva utakmica izvukla bi i Dinamo iz krize, a on bi potvrdio da još u sebi ima onog vođu i kvalitetu iz prošle sezone te da nije samo igrač momčadi nego jedan od lidera.

"Ja bi' mogô da mogu, Ja bi' znao da znam" pjeva Haustor u jednom od svojih hitova. Na Zajcu je da pokaže da zna i može ili je prošla sezona bila samo iluzija njegove kvalitete te će istekom ugovora ovoga ljeta biti jedan od onih igrača koji je bio dobar na jednu sezonu, a zatim se ugasio. Protiv Anderlechta mu je prilika da razbije iluziju i jasno poruči da je prošla sezona zapravo realnost, a ne iluzija. Njegov povratak u formu mogao bi znači i vraćanje Dinama na pobjedničke staze. Ima šansu u svojim nogama da svima pokaže da je vođa, a ne samo prolaznik u momčadi.