Messi, Ronaldo, Giggs, Raul… i Marin Tomasov! U Kazahstanu je ispisao povijest, a 'show' ide dalje!

Astana, glavni grad Kazahstana, tijekom godina doživjela je brojne promjene. Nakon što je 2019. preimenovana u Nur-Sultan u čast bivšeg predsjednika Nursultana Nazarbajeva, javna i politička diskusija dovela je 2022. do vraćanja starog imena. Grad poznat po futurističkim građevinama poput Baytereka i Khan Shatyra simbolizira modernu i ambicioznu sliku države, što je savršeno okruženje za uspješnu sportsku priču koju je ispisao Marin Tomasov, nekadašnji igrač Rijeke, Hajduka i Zadra, zamalo i Dinama.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Nogometaši kazahstanske Astane u posljednjem su kolu tamošnje Premijer lige pobijedili Zhetysu s 5-0, ali to im, budući da je njihov najveći rival Kairat u kontroverznoj utakmici pobijedio Atyrau u gostima 1-0 pogotkom iz jedanaesterca i uz crveni karton domaćinu, nije bilo dovoljno za osvajanje naslova prvaka. Koban je bio, kao onomad Hajduku u europskim kvalifikacijama, Tobol, koji ih je pobijedio 1-0 i otkinuo im upravo taj jedan bod koji bi im donio titulu.

Ipak, golijadu protiv Zhetysua pamtit će jedan Hrvat koji je s kapetanskom trakom oko ruke postigao pogodak i dodao još jednu asistenciju. Marin Tomasov pogotkom i asistencijom u posljednjem prvenstvenom kolu došao je do svojevrsnog “triple-triple” učinka u dresu kazahstanskog kluba. U osam sezona skupio je 267 nastupa, 109 pogodaka i točno 100 asistencija. Učinak vrijedan divljenja i aplauza koji je, potpuno nezasluženo, po onoj “daleko od oka, daleko od srca”, prošao prilično ispod radara u hrvatskom javnom prostoru.

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Dok neki domaći mediji u svojim sportskim rubrikama pažnju pridaju stanovnicima dalekoistočnih država koji pjevaju pogrdne pjesme prema navijačima određenih hrvatskih klubova, priča Marina Tomasova neće se zalijepiti za naslovnice. Tih, samozatajan, veliki profesionalac i radnik, Marin očito nije dovoljno 'klikabilan'. No, kako živimo u svijetu s pokvarenim moralnim kompasom, a to je posebno istaknuto u hrvatskom nogometu, takve stvari odavno su nas prestale iznenađivati…

Kada je u ljeto 2016. godine, nakon što je po mnogima u dresu Rijeke bio najbolji igrač HNL-a, ostao izvan svih užih i širih kombinacija tadašnjeg izbornika Ante Čačića, prilično razočaran shvatio je da mu karijera neće trajati vječno (iako je s 37 godina produžio ugovor s Astanom za još godinu dana) pa je tako odlučio spakirati kofere i odletjeti u avanturu u nepoznato. Odigrao je tri utakmice za Kekovu Rijeku u sezoni kada je osvojen naslov prvaka, a nakon posudbe u Al-Nassru, u kojem danas igraju Cristiano Ronaldo i Marcelo Brozović, sletio je u Astanu. Jednogodišnja posudba završila je otkupom njegovog ugovora za 500 tisuća eura što je, iz perspektive čudesnih osam sezona tijekom kojih je Tomasov postao apsolutna legenda kluba, sasvim sigurno najbolje uloženi novac u povijesti Astane.

VIDEO Utakmica karijere hrvatskog stopera! Zabio dva pogotka, pobjednički u 90+12. za povratak Crostane na vrh!

Najbolji strijelac i asistent u povijesti kluba, četvrti po broju nastupa, kapetan momčadi… Marin Tomasov ime je koje se u Astani izgovara s osobitim poštovanjem jer troznamenkasti broj pogodaka i asistencija u dresu jednog kluba nešto je čime se niti jedan drugi hrvatski nogometaš ne može pohvaliti. Ivan Perišić ostvario je troznamenkasti broj pogodaka i asistencija u karijeri, ali ne u dresu jednog kluba, Luki Modriću 11 asistencija nedostaje do stotke u ovoj rubrici za Real, ali je daleko po golovima, dok je Andrej Kramarić odavno prešao 100 pogodaka u dresu Hoffenheima, ali mu nedostaje asistencija.

Ni najzvučnije vedete hrvatskih klubova poput Marka Livaje (82 pogotka i 40 asistencija za Hajduk) i Brune Petkovića (87 pogodaka i 60 asistencija za Dinamo) nisu blizu učinka kojeg je ostvario Tomasov. I u europskim okvirima ovakve su učinke, u dresu jednog kluba, ostvarili samo najveći. Uz neprikosnovene Lionela Messija i Cristiana Ronalda, ovakvo što je uspjelo još, među ostalima, Ryanu Giggsu u Manchester Unitedu, Francescu Tottiju u Romi, Raulu u Realu… Neloše društvo, složit ćete se.

Marin Tomasov je u sedam i pol godina postao Kralj Astane i tako isprao gorak okus s kojim je otišao iz HNL-a gdje nije mogao 'primirisati' reprezentaciji. Priča ide da za takav ishod nije ni kriv ni dužan, već je ispao kolateralna žrtva u 'ratu' Renea Sinovčića, koji je nekoć skrbio o njegovoj karijeri, i Zdravka Mamića. Naime, Marin je već bio predstavljen kao novi igrač Dinama, ali se u konačnici posao propao. A već je bio 'gotov'. Epilog? Osvećivanje preko leđa nekoga tko to nije zaslužio ni kao igrač, a još manje kao čovjek. Reprezentacija mu je tako ostala nepravedno nedosanjani san, ali kad znamo koji su glumci imali naslovne uloge, onda nas žanr filma ne iznenađuje…

Bio je Dinamova tiha patnja, već je potpisao za Modre, a onda su se posvađali Mamić i Sinovčić...

„Nadao sam se reprezentaciji dok sam bio u Rijeci, tada sam igrao najbolji nogomet karijere, bio pred očima izborniku Čačiću koji me valjda nije mogao uvrstiti na reprezentativni popis. Da je bilo pravde, tko zna... Ovako to što osvajam trofeje, što dobro igram i zabijam golove u Europi očito nikoga u HNS-u ne zanima“, rekao je u jednom intervjuu prije šest godina.

Na reprezentaciju je danas zaboravio, a u Astani, koja je kao grad poprilično podcijenjena u očima prosječnog Europljanina, istinski uživa. U redu, ne kao na Pašmanu, ali da mu zrak u kazaškoj prijestolnici itekako odgovara vidi se po brojkama. Možda bi neki pomislili kako će mu nakon kompletiranja nevjerojatnog trogotka biti dosta svega, ali o kraju još uvijek ne razmišlja, već mu po mislima plešu neka nova dostignuća. Show ide dalje! Igrača, ali isto tako i ljudi kao što je Marin, u današnjem je nogometu sve manje. Možda i bolje da je tako daleko, jer 'mi' bismo već pronašli način kako da ga upropastimo. Ovako nemamo druge nego da izdaleka gledamo, divimo se i aplaudiramo… I u nekim svojim poljima i svjetovima maštamo o dostignućima koje je on ostvario.