Messi, Aguero, Gnabry – čime ih hrane?

Jedanaesti igrač u povijesti L'Equipea koji je za svoju predstavu na nogometnim travnjacima zaradio savršenu 'desetku' postao je Serge Gnabry. Krilni napadač Bayern Munchena pribilježio je četiri gola u statističku rubriku u pobjedi nad Tottenhamom ranije ovog tjedna (7-2). Njemački reprezentativac je izgledao nezadrživo u Londonu, kako je utakmica odmicala, on je bio sve ubojitiji, a posljednja dva gola zabio je u zadnjih deset minuta utakmice i zaradio titulu najboljeg igrača kola.

Štoviše, toliko je moćno izgledao da se čovjek opravdano mogao zapitati – čime ga hrane?

Znamo prvenstveno čime ne. Mesom i životinjskim proizvodima. Serge Gnabry je, naime, od siječnja ove godine postao vegan, iako je nakon par mjeseci ‘malo’ promijenio stav kojega je izrazio kao „vegan sam, ali s vremena na vrijeme znam pojesti i meso“.

I dok se bivši igrač Hoffenheima i Arsenala muči s definicijom veganstva, s tim problema nemaju brojni sportaši koji su se u posljednjih nekoliko godina okrenuli ovoj vrsti prehrane. Novak Đoković i Serena Williams u svijetu tenisa, Lewis Hamilton kao predstavnik vozača Formule 1, NBA košarkaš Chris Paul te mnoštvo nogometaša poput Lionela Messija, Sergija Aguera, Marija Gotzea, Hectora Bellerina ili Chrisa Smallinga unazad godinu, dvije ili malo više postali su vegani.

Od hrane životinjskog porijekla, koja uključuje mlijeko i jaja, bježe i pojedinci iz kontaktnih sportova. NFL quarterback Tom Brady, UFC borci, braća Nate i Nick Diaz, i boksač David Haye su među njima, a jedan vegan bodybuilder, Barny du Plessis postao je poznat po izjavi: „Najsnažnije životinje na svijetu jedu samo biljke – gorile, bizoni, slonovi i ja“.

 

 

Većina ih je s veganskom prehranom krenula kao kratkotrajnim svojevrsnim eksperimentom, prvenstveno zbog vlastitog zdravlja. Stoper Rome, Smalling je tako za BBC izjavio kako je osjetio brži oporavak od kronične ozljede, kao i bržu regeneraciju nakon napora, dok je Bellerin primijetio da mu, prema vlastitim riječima, zglobovi više ne budu natečeni nakon utakmica, s čim je donedavno redovno ‘vodio borbe’.

I dok raznovrsna vegetarijanska prehrana – koja uključuje hranu životinjskog porijekla, ali ne i samo životinjsko meso – ima pozitivan učinak na zdravlje, poglavito kada je u pitanju prevencija kardiovaskularnih bolesti, kod veganske se još lome koplja. Prelaskom sa vegetarijanstva, što je nerijetko prijelazni stadij, ka veganstvu, izbacujemo iz prehrane namirnice životinjskog porijekla koje su kvalitetniji izvor proteina, željeza, cinka, vitamina D, omega-3 masnih kiselina (osim pesko-vegetarijanaca, koji jedu ribu, ali ne i meso ostalih životinja) i vitamina B12.

I dok se za sve navedene nutrijente može naći prirodan nadomjestak u biljnim namirnicama, za vitamin B12 obavezni su suplementi. Stav struke potvrđuje i mag.nutr. Ivona Dragičević, nekadašnja nutricionistkinja zagrebačkog Dinama.

 “Najkorektnije bi bilo reći da je veganska prehrana izazovnija od vegetarijanske, kada su sportaši u pitanju. S vegetarijanskom je prehranom lakše zadovoljiiti sve potrebe tijela za spomenutim nutrijentima, ako je dobro organizirana. Izazov kod veganske prehrane je prvenstveno probavljivost nutrijenata: cinka, željeza, proteina ili kalcija”.

Namirnice životinjskog porijekla dobar su izvor proteina i željeza te se one prebacivanjem na vegansku  prehranu moraju nadoknaditi namirnicama isključivo biljnog porijekla. Tu dolazi dodatni izazov jer nije samo pitanje kvantitete već i kvalitete namirnice. Sto grama proteina životinjskog porijekla, napominje Dragičević, nije iste kvalitete kao i sto grama proteina biljnog porijekla. Iz tog razloga, vegetarijanci i vegani moraju pojesti veću količinu namirnica.

“To nije lako sportašima jer te namirnice će brže dovesti do sitosti, većeg su volumena i imaju više vlakana, a manje su kalorijske vrijednosti. Dakle, teže im je unijeti dovoljnu količinu za naporne treninge nego omnivorima (svejedima)”.

Naravno, vrhunskim sportašima koji imaju gotovo neograničene resurse kada je u pitanju planiranje i egzekucija određenog režima prehrane, nije toliki problem složiti održiv režim. Nakon početnih dva-tri tjedna navikavanja, kada tijelo može osjećati određene poteškoće u vidu plinova, probavnih smetnji ili grčeva, košarkaš Oklahome, Chris Paul je izjavio da se nikad fizički nije osjećao bolje, kao i ostatak družine spomenute u ovom tekstu.

Međutim, osim zdravstvenih razloga, zbog kojih su svi navedeni sportaši krenuli u ovu ‘avanturu’, s vremenom su svi počeli naglašavati i etičke razloge, prvenstveno klimatske promjene i prava životinja. Gnabry je 'na asistenciju' najboljeg prijatelja iz Arsenalovih mladih dana, Bellerina, pogledao film What The Health, a među tim neskriveno jednostranim, ali i filmovima s veoma moćnom poantom o eksploatatorskom odnosu industrije prema životinjama i prirodi, našli su se i Earthlings te Cowspiracy.

Svi oni redom pričaju, direktno ili indirektno, o deforestizaciji, poglavito Amazone, u svrhu daljnjeg razvoja obradivih površina kako bi se napojila stoka za masovnu konzumaciju. Kako navodi izvještaj Ujedinjenih naroda, to dovodi do puno bržeg zagrijavanja planeta Zemlje i klimatskih promjena koje su kao diskurs ponovno došle u politički mainstream, stoga i njihove preporuke idu ka smjeru smanjivanja konzumacije mesa.

Međutim, važno je naglasiti kako i veganstvo nije potpuno ‘nevino’ kada su prava životinja u pitanju. Jedan od najčešćih prehrambenih artikala u veganskoj prehrani jest soja, koja je najbolji biljni izvor proteina. Uzgoj soje u velikoj većini slučaja odvija se kao monokulturna djelatnost, koja ovisi o ‘vanjskom’ gnojivu, koje je često potpomognuto insekticidima, herbicidima ili fungicidima. Upravo ta sredstva uništavaju ostalo bilje, ptice, insekte i slične životinje koje obitavaju u tom ekosistemu.

U prijevodu, kako bi se proizvela soja za masovnu potrošnju, putem se unište brojni ekosistemi i ubiju manje životinjske vrste. Iz tog razloga, brojni ekološki aktivisti zalažu se za ishranu sezonskom i lokalnom hranom, koja ne uništava već ukotvljene ekosisteme, nego prati njihov prirodan ciklus.

No, da ne bi ispalo da vam jedan svejed puno priča o prehrani i njenom utjecaju na bioraznolikost, vratimo se za kraj sportašima i riječima nutricionistkinje Dragičević.

“Utjecaj vegetarijanske prehrane na sportaše, u odnosu na prehranu svejeda u principu je neutralan. Nema pozitivan ni negativan učinak, ukoliko je ona dobro izbalansirana. Kod veganske prehrane, sportašima bi bilo puno teže zadovoljiti sve što im treba i definitivno bi trebali uzeti u obzir suplemente, stoga bi najlakša opcija bila jesti sve”.

Istraživanje Arizona State Universitya, koje je proučavalo aerobnu izdržljivost kod omnivora i vegetarijanaca, nije pronašlo nikakve negativne učinke na spremnost onih koji jedu hranu baziranu isključivo na biljnoj prehrani. Što se tiče bojazni od manjka unosa proteina, istraživanje American Journal of Clinical Nutrition uspoređivalo je mišićnu masu 2986 muškaraca i žena u dobi između 19 i 72 godine, a zaključak je da dok god unose potrebnu količinu proteina, nije bitno dolazi li protein iz životinjskog ili biljnog izvora.

Iako se priča o vegetarijanstvu i veganstvu postepeno intenzivira, poglavito od prijelaza tisućljeća zahvaljujući internetu, s Lionelom Messijem i ostatkom sportskih zvijezdi koje su prigrlile taj stav, ono će dobiti puno više prostora u medijskom mainstreamu. Stoga će biti vrlo zanimljivo usporediti društvenu percepciju o vegetarijancima i veganima u odnosu na ovo vrijeme i za, recimo, dvadeset godina. Hoće li vegani ostati percipirani u većem dijelu društva kao ljudi koji pasu travu i prikriveno im miriši životinjsko meso dok im čopor pasa, mačaka i zamoraca pleše u dvorištu ili će pak veganska prehrana postati ‘nova normala’.

Piše: Ivan Grubišić

(Foto: Reuters)