Medić za Germanijak: "Ono što mi imamo na stadionu St. Paulija nema nigdje"

Gostujućom pobjedom nad Heidenheimom, St. Pauli nanizao je deset pobjeda u njemačkoj 2. Bundesligi te time izjednačio rekord Karlsruhea iz sezone 1986/87. Bila je to sezona u kojoj se trener St. Paulija Fabian Hürzeler (30) nije niti rodio, baš kao niti jedan igrač u svlačionici kluba iz Hamburga…

A Hürzeler je stigao je na zimu da spasi što se spasiti može.

“Od početka sezone nismo krenuli kako smo se nadali. Imali smo dosta izgubljenih utakmica, dosta nesreće no to je nogomet. Bilo je pomalo neshvatljivo jer smo sezonu prije bili u samom vrhu i do kraja bili u igri da uđemo u prvu ligu. I onda umjesto da nastavimo tim smjerom, nama se dogodi dno ljestvice, nervoza i ispadanje”, opisuje za Germanijak situaciju iz prve ruke Jakov Medić, 24-godišnji Zagrepčanin koji je nakon H. Dragovoljca, Zagreba, Istre, Lučkog, Vinogradara i niza njemačkih niželigaških klubova pronašao svoje mjesto pod suncem u St. Pauliju.

U ovoj sezoni Medić je nezamjenjiv. Propustio je tek pet utakmica u listopadu zbog problema s ramenom. U ostalima ima punu minutažu na stoperskoj poziciji St. Paulija i puno povjerenje trenera Hürzelera.

“Dogodila se ta smjena trenera, vodstvo kluba dalo je povjerenje pomoćnom i stali su iza svog izbora. Dali su mu vjetar u leđa iako je bio jako mlad. Puno je tu bilo skeptika oko njega. Zamjerili su mu izostanak iskustva, veliki pritisak. Međutim, trener je donio novu energiju i svoju viziju. I krenulo je na bolje”, tumači Medić koji rad s Fabianom Hürzelerom opisuje na način da je mladi stručnjak izuzetno posvećen detaljima.

“Prvo, po cijele dane je u klubu i svojim primjerom daje do znanja koliko je posvećen cijeloj ovoj priči i koliko mu je stalo. Puno je tu videoanaliza, onih osobnih s igračima pa s cijelom ekipom. Pazi na detalje, svaki dio igre secira. Mi u svakom trenutku na terenu znamo što radimo i što nam je začiniti. Dobri smo, imamo I malo sreće ali to morate izazvati radom, vjerom i samopouzdanjem”, smatra Medić koji se nakon “Scila i Haribda” pronašao u St. Pauliju. Za svoj put će i sam reći da je bio poseban.

“Ne zato što je moj, ali puno me ljudi pita kako sam izdržao i kako nisam gubio nadu. Nema nekog univerzalnog odgovora na to pitanje. Jednostavno, od malena sam znao što želim biti u životu. Svaki odlazak na trening u Siget ili u Vinogradar bio je posvećen cilju da jednog dana zaigram na velikoj sceni. I danas nema puno razlike. Svaki trening prihvaćam kao novi izazov, dajem sve od sebe jer znam da će mi se vratiti. Radim što volim, želim uživati u tome. Neke stvari na tom putu su me ojačale, danas ih koristim da se lakše nosim s problemima”.

Jakov Medić dolazi iz nogometne obitelji. Ujak Dario Šimić je bivši Vatreni, bratić Roko Šimić je U-21 reprezentativac.

“Naravno da mi je Dario pomogao savjetima i treninzima, ali nikada nije bilo situacije da sam dobio nešto na račun svog ujaka. Sretao sam se s takvim mišljenjima kroz moju karijeru. Pričali su: “Lako je njemu, Šimić mu je sve sredio”, ali to su šuplje priče. Nitko tebi ne može pomoći ako nemaš kvalitetu. Pogotovo u Njemačkoj. Briga njih čiji si, zanima ih samo kakav si. Stekao sam sve što imam svojim radom, u Hrvatskoj nisam imao priliku da se dokažem pa sam išao težim putem. I danas mi Dario da savjet, kao što mi ga daje otac ili prijatelji”, jasan je naš sugovornik do kojeg smo došli posredstvom Maria Jurića, tajnika HUNS-a u čijem se kampu za igrače bez angažmana svojevremeno pripremao i Jakov Medić.

“U tom trenutku mi je to puno značilo. Bio sam mlad igrač i dobio sam na iskustvu s obzirom na to da je u kampu bilo puno starijih. Imao sam tek 17 godina… Ma svakom igraču bih preporučio da ide tamo i prođe to iskustvo. Odlična je to zamisao”.

Vratili smo se na St. Pauli. Sedam je kola do kraja prvenstva, direktan plasman u Bundesligu bježi im šest bodova, s četiri bi mogli ići u kvalifikacije…

“Mislim da je velika prednost za nas što smo mudriji i bogatiji za iskustvo od lani. Znamo se nositi s tim pritiskom medija i navijača. I onda su nam se dogodili neki pehovi pa silno razočarenje što nismo uspjeli. Jednostavno, ne stvaramo si dodatan pritisak i očito to funkcionira. Idemo korak po korak, svjesni da imamo teška gostovanja s ekipama koje su ispred. Pa ako na kraju budemo na mjestu koje nudi promociju, nitko sretniji od nas”, odmjereno će Medić koji priznaje da mu je St. Pauli prirastao srcu. Da je grad Hamburg sjajan za život, da su navijači nestvarni.

“Ono što mi doživimo na svom stadionu nema nigdje. Dođu mi prijatelji iz Zagreba, gledaju atmosferu i pitaju se: “Što je ovo”. I onda odvrtim snimke HNL-a i vidim 300 ljudi na stadionu. I to vam je odgovor zašto gledam da ostanem u Njemačkoj što duže. Cilj je plasman u Bundesligu i sve sam podredio tome. Dalje? Naučio sam kroz karijeru da ne trebam gledati tri ili pet koraka naprijed već samo onaj prvi koji je ispred mene. Pa što sudbina donese, prihvatit ću to. Najbitnije je zdravlje i da sam sretan ovime što radim. A zaista jesam”, poručio je za kraj Jakov Medić.