T. NičotaMartin više nije 'Matin mali'
Vrijeme Čitanja: 7min | ned. 14.08.22. | 08:30
Ako je netko dosad i sumnjao, derbi je dao konačnu potvrdu kakvog dragulja Dinamo ima u svojoj svlačionici. U Maksimiru su znali reći da od Kovačića nisu vidjeli takvog virtuoza, a protiv Hajduka pokazao je i da ima u sebi nešto 'modrićevsko'. Mladić, kojemu stariji igrači beskonačno vjeruju i jednoglasno su ga pretvorili u novu 'desetku', postaje važna karika ovog Dinama. Nakon takve izvedbe u derbiju, Baturinu će se gledati drugim očima...
Mate Baturina bio je odličan igrač, napadač, jedan od onih igrača koje su cijenili i voljeli i oni koji nisu navijali za klubove u kojima je igrao. Šibenik, Zagreb, Hajduk, na kraju i Zadar, odigrao je Mate puno toga, zabio također i, definitivno, postao HNL legenda.
I tako je svojedobno bila senzacija kad je Mate svoja tri sina, Roka, Martina i Marina, iz Splita odveo u Dinamo. Priča je sad već poznata, Hajdukova 'dica' prvo su otišla u RNK Split, a onda 2017. došla i na Maksimir. Već se tada pričalo da je Dinamova meta, zapravo, srednji sin Martin, dečko koji bi mogao postati nešto posebno, nešto više...
I tako je krenula priča o 'Matinom malom'. Jer, gdjegod se o njemu pričalo, uvijek je bio to - Matin mali. Tata je legenda, a on i Roko tek sinovi legende, koji će jednog dana možda tek postati nešto. Roko je tri godine stariji, prvi je isplivao, došao do prve Dinamove momčadi, ali i vrlo brzo napustio Maksimir, otišao je u Ferencvaros u transferu vrijednom oko milijun eura. Iako u prvoj momčadi nije ostavio nikakav trag, otišao je za pristojan novac. A drugi 'Matin mali' polako je kucao na vrata Dinamove budućnosti.
"Što kaže tata, jesi li gledao njegov utakmice, je li ti daje savjete?", bila su prva, logična pitanja, kad je prošle godine Martin prvi put došao na pripreme prve momčadi, pod trenerskom palicom Damira Krznara. A on je pristojno odgovarao kako je otac tu uvijek ako mu je potrebna pomoć, ali da on ima svoj put i da je svjestan da je dug put do značajnije uloge u seniorskom nogometu i Dinamu. A onda je, u prvoj prijateljskoj utakmici na tim pripremama, zabio dva prekrasna gola Muri, momčadi koju je vodio Ante Šimundža, aktualni trener Ludogoreca. Oduševio je sve na pripremama i ostao s prvom momčadi. Više nije bilo razloga da se za stalno vraća među juniore ili u drugu momčad.
"On je nešto najbolje što smo vidjeli još od Matea Kovačića na toj poziciji. Dečko će biti klasa", komentirali su, potajno, u Dinamovom taboru, smišljajući plan za njegov daljnji razvoj. Jer, bilo je jasno da neće u Dinamu dobiti pravu minutažu, konkurencija je ipak bila velika, a on još uvijek premlad.
"Mate, dobar ti je mali", rekli smo jednom prilikom Baturini senioru, kad smo ga sreli blizu Maksimira, ali on se nije dao navući.
"Ja o svojim sinovima neću pričati, jer, to što ću ja reći nije bitno. Važno je samo ono što pokazuju na terenu", odgovorio je iskusni Mate, odbijajući tada bilo kakav razgovor na temu Martinova nogometnog razvoja. Ali je ponosno, to nije mogao sakriti, primao komplimente na sinov račun.
Međutim, Martin je prošle jeseni ušao u, vjerojatno, najosjetljivije razdoblje karijere. U period kad mladom igraču trebaju utakmice, kad je bitno skupljati minute. Pričalo se da bi mogao na posudbu, no, ostao je u Maksimiru i postao dijelom te 'mreže' u kojoj mladi igrač vrlo lako može izgubiti sezonu, dvije. Trenirao je s prvom momčadi, bio u kadru, ali nije igrao, onda ponekad zaigrao za Dinamo II pa se vraćao 'gore'.
"Znam da su ova i sljedeća sezona najvažnije za moj nogometni razvoj, da moram igrati. Ja vjerujem da ću se za minutažu izboriti u Dinamu, a ako to neću uspjeti, onda ćemo vidjeti kako dalje", rekao je u jednom razgovoru prije godinu dana, kad mu je već postalo jasno da će minute dobivati na kapaljku.
Inače, prve je minute za prvu momčad odigrao još na kraju ranije sezone (20./21.), protiv Gorice i Šibenika, a onda je u toj, prošloj sezoni u prva dva nastupa, protiv Valura i Šibenika skupio samo 15 minuta. Potom je startao u dvije zaredom, protiv Slavena Belupa i Dragovoljca, upisao u te dvije utakmice tri asistencije. Igrao je malo protiv Genka u Europskoj ligi, potom poluvrijeme protiv Rapida. Baturina je pomalo dolazio, nadirao, u svakoj utakmici pokazao dio svog talenta, međutim, za kontinuitet utakmica, još nije bilo vrijeme. Barem ne u Dinamu.
Očekivalo se da će proljetos, kod Željka Kopića dobivati više šansi, međutim, lov na rezultat i gusta borba za naslov prvaka, sputali su bivšeg trenera u davanju prilika mladom virtuozu. Tri minute protiv Istre pa tri utakmice ništa. Onda 19 protiv Šibenika, preskočio je derbi u Splitu, sudačka nadoknada protiv Slavena i 12 mintua sa Šibenikom. Pa nakon Rijeke na klupi, još 27 minuta protiv Istre. Malo, premalo za dobar razvoj mladog talenta.
"Ne bih komentirao svojeg prethodnika i zašto mu nije davao više prilika. Svatko ima svoje vizije i razmišljanja. Ali, dugo je u frižideru bio i Lovro Majer, zar ne?", odgovorio je na pitanje o Baturini nakon sinoćnje pobjede nad Hajdukom (4:1) Dinamov trener Ante Čačić.
On mu je, čim je došao na klupu, protiv Lokomotive dao startnu postavu, igrao je poluvrijeme, protiv Osijeka opet samo šest minuta, a onda je došla utakmica koja je sve okrenula. Zadnji derbi s Hajdukom prošle sezone, ulazak s klupe u nadoknadi i gol i asistencija za Dinamovu pobjedu 3:1. Tu se vidjelo sve, vidjelo se i da iduća sezona mora biti njegova.
"Drago mi je da ova sezona ovako završila, a vjerujem da će sljedeća za mene biti još bolja, da ću se u Dinamu izboriti za pravu minutažu", rekao je na kraju tog derbija.
Međutim, nije pred Čačićem bio lagan posao. Baturinin talent nemoguće je ignorirati, ali u veznom redu su Ademi, Mišić, Ivanušec, Gojak, Tolić, ponekad se u pozadinu vraća i Petković. Kako u takvom odnosu snaga dati Martinu zasluženo mjesto? A sad više nema čekanja, mora igrati.
"On je veliki talent, pokazao je da zaslužuje minutažu i sigurno će nam biti važan igrač ove sezone". kazao je mirno Ante Čačić tijekom ljetnih priprema na kojima je Baturina opet u više navrata pokazao klasu. I, malo, pomalo, nadirao u prvu momčad. Starter protiv Slavena i Istre, gol i asistencija, od prve minute u obje utakmice protiv Ludogoreca. Više nije igrač s klupe za skupljanje minuta, već igrač od velikog povjerenja. I, broj 10 na leđima.
A i ta 'desetka' kao svojevrsna potvrda vrijednosti, ali i poštovanja u svlačionici. Naime, onog trena kad je Petković Andrićevim odlaskom na leđa stavio 'devetku', čitava se svlačionica složila da samo jedan dečko može dobiti 'desetku', broj posebnog značenja u Dinamovoj momčadi. A taj je dečko Martin Baturina. Kao dokaz koliko ga i stariji cijene i koliko mu vjeruju.
I zbog Baturine je, na neki način, Čačić Ivanušeca prebacio na krila, Martinu dao tu ključnu ulogu u sredini. A protiv Hajduk je u subotu postao 'igrač', bila je to utakmica nakon koje će ga se, sigurno, gledati drugim očima. Bila je to 'ta' utakmica koja odvede karijeru u drugom smjeru, u ovom slučaju, za nekoliko razina više.
Sjećamo se i Danija Olma, kako mu je, sličan slučaj, baš Hajduk bio odskočna daska. Onaj derbi iz 2017., kad je ušao s klupe, odlučio pobjednika, derbi nakon kojega više nije bilo nikakvih upitnika, niti kočnica nogometnom uzletu. Tako bi moglo biti i s Baturinom. Kako je plesao kroz Hajdukove linije, sprintao s loptom kroz braniče i veznjake, izbjegavao duele. Proigravao na krila i otvarao prostor, stvarao višak. S takvom lakoćom, kao da je na terenu sam s tom loptom, zaigran u nekom dječačkom snu. Ne samo Kovačić, bilo je u tim potezima, možda će netko misliti da pretjerujemo, i nešto 'modrićevsko'. A onda gol za 1:1, neobranjivo pod gredu, kao da je u karijeri već zabio desetke takvih. I pljesak, ovacije Maksimira kao najbolji znak da Dinamo opet ima dragulja, dijamanta, igrača koji bi mogao ući u birano društvo modrih velikana.
Karijera koja je na pravom putu, mladić koji stasa u igračinu, iako, naravno, još uvijek nitko ne može reći i znati hoće li dosegnuti svoje vrhunce i razine slavnih prethodnika s kojima ga se uspoređuje. No, ono što sigurno znamo, kad sljedeći put netko vidi Matu Baturinu kako se ponosno smješka u jednom od kafića u blizini Maksimira i odbija pričati o karijeri svoga sina, pokazat će na njega i reći nekome do sebe:
"Vidiš, ono je Mate, tata Martina Baturine. Bio je odličan igrač, iako, ne kao Martin..."
