
Martin Erlić – pošten odnos prema dresu koji vraća s kamatama!
Vrijeme Čitanja: 2min | pon. 13.10.25. | 08:32
Branič koji bez pitanja i izgovora daje sve za dres Hrvatske. Prvijenac u Varaždinu samo je potvrda njegove predanosti i korak bliže ostvarenju sna - Mundijala.
Martin Erlić je onaj tip nogometaša na kojeg se možeš osloniti i kad grmi i kad je bonaca. Ne bira protivnike, ne važe minute, ne traži izlike. Reprezentaciju će staviti ispred svega – pa i obiteljskih svatova. Nema pitanja, nema molbi, nema “Daliću, mogu li…?”. Pošten odnos prema nogometu, a nogomet mu – kao što to obično biva – vraća s kamatama.
U Varaždinu smo ga već gotovo otpisali iz rubrike ocjena. "Bez posla - bez ocjene", taman smo napisali kad se odjednom pojavio iznad svih nakon Majerovog kornera. Skok koji se vidi s tribine, naklon glavom i – prvijenac. U najdražem dresu, u večeri koja se pamti.
“Hvala na čestitkama. Zaista sam sretan”, rekao je mirno jedan od rijetkih kojima je ova utakmica bila možda i najteža. Posla malo, opasnost nikakva – ali glava mora biti 100 posto unutra svaki trenutak.
“Rijetko kada stoper bude toliko vremena tako visoko pa moraš biti oprezan jer jedna mala neopreznost lako te može dovesti u probleme. Mislim da smo svi ozbiljno shvatili ovu utakmicu, bili smo na jednoj visokoj razini, koncentrirani cijelo vrijeme i rezultat je tu”.
A taj rezultat sugerira da Hrvatska grabi prema svom četrnaestom velikom natjecanju od šesnaest mogućih. Američka, kanadska i meksička stadionska ljeta već su svima u mislima, ali Erlić nogomet ipak gleda kroz matematičke naočale.
“Naravno da smo korak bliže, ali dok matematika ne odigra svoje…”.
Za njega i za Hrvatsku vremena ima – do Mundijala još dovoljno utakmica, čak i za eksperimente.
“Bit ćemo tamo na visokoj razini, ali prvo moramo sve dobro završiti, pa krenuti u uigravanje. Ove dvije utakmice do kraja moramo shvatiti ozbiljno. Neki će dobiti priliku – neka je iskoriste.”
Pod tim “neki” skriva se i ime Luke Vuškovića – sjajni momak koji je pola akcije proveo sa seniorima, pa potom završio kod Ivice Olića. Na njega se računa, i to ozbiljno.
“To su pitanja za izbornika, ali znamo njegovu kvalitetu. Velika budućnost u reprezentativnom dresu pred njim.”
Ljetos je Erlić klupsku budućnost preselio iz Bologne u danski Midtjylland.
“Htio sam to. Klub stalno igra Europu, a malo me iznenadila kvaliteta danskog nogometa i kluba. Puno bolje nego što sam mislio.”
Spominjao se i Dinamo, ali tu nije bilo ničega.
“Realno, ništa po tom pitanju – nikakav kontakt.”
I to bi bilo to od skromnog Erlića. Polako je nestao u varaždinsku noć – među navijače, obitelj i prijatelje. Prvijenac u dresu Hrvatske nije samo gol. To je potvrda da vrijediš, da je sva žrtva i trud imao svoj smisao i da si dio priče koja traje i traje, i koja će se idućeg ljeta preseliti preko Atlantika, unatoč toj matematici. Dakako, s Martinom Erlićem u avionu.