A. LesičkiMario Musa za Germanijak: "Bojim se da bi se kriza moga odraziti na momčad Dinama"
Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 22.01.23. | 08:45
Trofejni igrač Dinama i igrač s najviše nastupa za Lokomotivu čeka da se otvori nešto na tržištu i pozorno prati zbivanja u Maksimiru
Subotnje jutro, nasip uz Savu. Vjetar lomi kosti, tek entuzijasti iz atletskog kluba “Perpetuum mobile” grabe kilometre. I kad smo htjeli odustati od namjere da odradimo dužinu, poznato lice. Mario Musa, dijete Samobora i Dinama, igrač s najviše nastupa za Lokomotivu i nogometni nomad koji je igrao u Izraelu, Švedskoj, Sloveniji… Malo kasnije sjedimo pored Zagrebella i vrtimo uspomene na zajedničke dane u Maksimiru.
“Odradio sam trening tu u centru, radim individualno i čekam da se nešto otvori”, priča nam ovaj lijevi bek koji je prošle godine igrao za slovenski Aluminij. Od prošlog ljeta je bez kluba.
“Bilo je nekih kombinacija, ali ništa konkretno. Treniram skoro svaki dan, spreman sam, imam čiste papire i siguran sam da će se već pojaviti nešto”, s optimizmom nam priča Musa koji je za Dinamo odigrao četrdesetak utakmica, uzeo je dva trofeja za prvaka, ima jedan kup.
“Je l' moglo više”, pitamo ga?
“A uvijek može više. Ne znam što da vam kažem. Kad su se neke stvari trebale poklopiti - nisu. No, nikada ne treba žaliti za prošlim vremenima. Ja sam ispunio neke svoje dječačke snove da zaigram na Maksimiru u dresu Dinama, znam puno igrača koji nisu imali te sreće. Imam 160 utakmica HNL-a, igrao sam sa sjajnim igračima, osvajao trofeje. Da sada prestanem, ja sam ispunjen čovjek”, govori Musa.
Redovito prati HNL. Pitamo ga što misli o Dinamu.
“O ovome što se događa”, odgovara protupitanjem.
“Ma jok. Općenito…”.
“Njihovi rezultati govore o njima. Igrali su Ligu prvaka, stvorili su određenu prednost, dobro guraju. Dinamo je uvijek bio razinu, dvije više od svih ostalih i to je valjda svima jasno. Samo…”, zaustavio se Musa na kratko.
“Samo…”, gledamo ga.
“Bojim se da bi se ova situacija mogla odraziti na momčad. Igrači su ljudi od krvi i mesa. Čitaju, slušaju i sigurno im nije lako. Valjda će sve biti u redu”, priča Musa i ispada zloguki prorok. Naime, par sati kasnije Dinamo je prosuo dva važna boda protiv Gorice.
Musa je tijekom karijere igrao s jakim imenima. Pitamo ga da izdvoji najboljeg. Nije se mogao odlučiti.
“Toliko ih je bilo da mi je zaista teško uperiti prst u nekog i reći to je taj. Recimo, sjećam se Gvardiola na pripremama u Turskoj. Bio je još dijete kada je stigao. I gledam ga na treningu, osjetim na utakmicama. Drugačiji je bio. Odmah se vidjelo da će biti klasa. Potom Majer. Njega znam još iz Lokomotive. Klasa za sebe. Antolić je bio sjajan u Dinamu, Ademi lider. Osjetio sam i Kačavendu i on ima sve što treba za jednu lijepu priču. Potom Pjaca s kojim sam bio u Maksimiru. Kažem, puno je tu igrača, teško mi je izdvojiti jedno ime”.
Za najdražu utakmicu izdvojio je onu protiv Hajduka na Maksimiru u prosincu 2018.
“Dobili smo ih 1:0, gol je zabio Kadzior. Nosim veliki respekt prema Hajduku, ali kao dijete Dinama nekako su mi te utakmice uvijek bile posebne. Iako sam češće igrao protiv njih u dresu Lokomotive, baš je bio gušt igrati. Pogotovo na Poljudu kada je cijeli stadion protiv tebe”.
No, čini se kako je HNL zaključena priča za Maria Musu. U godinama je kada se bori za zadnji ugovor, htio bi ga odraditi negdje u inozemstvu.
“Moram misliti malo na sebe. Na obitelj… Mislim da sam u dobrom fizičkom stanju, pun sam iskustva i ako mi se ponudi prilika, sigurno ću je iskoristiti”, završio je Musa.
