.jpg)
A. LesičkiMario Kovačević za Germanijak: "Postao sam trener jer se Čordaš nije javljao na mobitel"
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 17.09.22. | 08:00
Trener Varaždina trenutno sa svojim klubom drži treće mjesto HNL-a, odbija priče o napadu na mjesta koja vode u Europu i poziva svoje igrače da ponizno nastave dalje
Mario Kovačević na prvu djeluje samozatajno. Čini se kao da mu smeta sva ova pažnja i svjetla reflektora koja su usmjerena prema Varaždinu nakon što je završio prvu četvrtinu HNL-a na trećem mjestu s nestvarnih 15 bodova na kontu. Doduše, ovo “nestvarnih” treba uzeti s dozom rezerve. U Varaždinu, naime, su itekako vjerovali da mogu iznenaditi.
“Vjerovao sam u dobar ulazak u sezonu. Doduše, imao sam i neki strah da nam se ne dogodio Dragovoljac koji je nakon 9. kola praktički ispao iz lige. Malo se to intenziviralo poslije prve utakmice protiv Slaven Belupa koju smo izgubili kod kuće, ali onda je došla Istra u Puli i to je bio neki okidač koji nas je digao”, rezimira Kovačević koji je dobro znano ime u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Imao je solidnu igračku karijeru u kojoj je igrao za Varteks, Belišće, Belupo, Međimurje… Potom se prihvatio trenerske palice.
“Relativno rano sam završio s igračkom karijerom. Nisam imao nekih problema s ozljedama, ali privlačio me trenerski poziv pa sam odmah upisao akademiju i krenuo raditi”.
Okidač je bio slučajan. Naime, za uzlet trenerske karijere zasluge pripadaju Stjepanu Čordašu koji je kao trener Međimurja isključio mobitel.
“Ušli smo u sezonu s četiri poraza. Ja sam bio pomoćnik Čordašu s kojim sam se pozdravio nakon treninga. I on je otišao i isključio mobitel. Nismo ga mogli dobiti pa sam ja vodio utakmicu protiv Istre. Scoria je vodio goste koje smo dobili 2:0”, priča nam Kovačević koji je priliku dobio i protiv Hrvatskog Dragovoljca u Sigetu koja je završila 5:2 za Međimurje.
“I onda su mi opet rekli u klubu da ja vodim protiv Lokomotive koja je bila opasna tada. S Antolićem, Sopićem, Tomečakom… Sjećam se da ih je Mamić došao gledati. I mi izađemo van i prvo poluvrijeme završi 5:1. Mamić je otišao s tribina, mi smo zabili još jedan do kraja”, prisjeća se Kovačević.
Nakon te utakmice dobio je povjerenje kluba i odveo Međimurje u 1. HNL u kojoj je vodio momčad ali ne do kraja. Vraćao se u omladinske kategorije, bio je na klupama Strmca s kojim je dobio Zekićev Maksimir 2:1, Mladosti iz Ždralova, Poleta… Zanimljivo, Kovačević je čak tri puta bio prvak 3. lige na klupi Međimurja.
“Posebno mi je draga sezona u kojoj nam je Varaždin uzeo devet igrača a mi smo na koncu bili ispred njih”.
U viši rang nisu ušli zbog licence.
“Nakon što sam tri sezone bio prvak s Međimurjem a nisam mogao ući u viši rang natjecanja, otišao sam iz Čakovca”.
Kovačević je naizgled miran trener, ali inzistira na redu i radu u svlačionici. Inzistira na dobroj atmosferi.
“Tu sam nepopustljiv. Ja igračima kažem da mogu prema njima biti svakakav, ali da su oni tu koji moraju biti tu jedni za druge. Moraju si pomagati, bodriti jedni druge bez ikakve zavisti. To je jedini način koji priznajem”, jasan je Kovačević koji odabir onih koji igra temelji isključivo na onome što vidi na treningu i što mu sugerira njegova intuicija.
“Ja nisam ovdje zbog sebe već da pomognem tim mladim ljudima da postanu igrači. Stalno im govorim da budu strpljivi i da čekaju svoju priliku. Kada dođe vrijeme, dobit će je”, smatra trener Varaždina kojem je najbolji primjer takvog pristupa vratar Oliver Zelenika.
“Bio je na klupi cijelu prošlu sezonu. A ipak je on reprezentativac koji ima nešto iza sebe. Nije potonuo već mi je držao svlačionicu, poticao suigrače i atmosferu bez ikakvog incidenta. Imao je poštovanje suigrača. I takav pristup mu se vratio. Dočekao je svojih pet minuta i iskoristio”.
Dok smo bili u Varaždinu, sve češće se moglo čuti kako osnovni cilj, odnosno ostanak u prvoligaškom društvu više nije tema. Sada se puca prema mjestima koje vode u Europu. Pomalo optimistično…
“Tako mogu razmišljati oni koji nisu dio našeg sustava i nemam ništa protiv toga, ali mislim da je nama zabranjeno bilo što takvoga. Cilj je da sljedeće godine igramo u ovom društvu. To možemo kao drugi, treći ili na 9. mjestu. Naravno da ja neću sputavati svoje igrače. Daj Bože da nastave ovako kako smo krenuli, ali u glavama moramo biti čvrsto na zemlji. Lani su mi igrači u jednom trenutku pomislili da mogu dobivati utakmice na rutinu i to nam se vratilo porazom. Želim da budu svoji, ponizni, rastrčani, gladni. Kao takvi mogu sve”, poruka je trenera Varaždina.
HNL, 10. kolo
Petak, 16. rujna
Slaven Belupo - Varaždin 1:0
Subota, 17. rujna
Nedjelja, 18. rujna
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno 18+
