Mario Gavranović EKSKLUZIVNO za Germanijak: “Ispisali smo povijest, ali žao mi što ne idemo na Hrvatsku”

“Evo ga, riješi to Gavro”, začuo se glas iz mase koja je ostala nakon utakmice Hrvatske i Španjolske na terasama zagrebačkih kafića. Podigli smo glavu prema televizoru i vidjeli da napadač Dinama ulazi u igru umjesto Shaqirija. Dvije minute kasnije Francuska je otišla na 3-1 i činilo se da je i ova utakmica bila riješena. Taman smo pozvali zadnju rundu, kada se odjednom prolomilo:

“Gavroooo”

Po slobodnoj procjeni, bio je to tek koji decibel slabije od reakcije koji sat ranije kada je Mario Pašalić zabio za 3:3. Mario Gavranović odveo je Švicarsku u produžetke protiv svjetskih prvaka a kasnije preko penala i do četvrtfinala Eura.

“Ispisali smo povijest. Mala smo nogometna zemlja, nikada nismo igrali četvrtfinale niti jednog natjecanja, a sada smo došli tamo nakon što smo izbacili svjetske prvake”, javio nam se Gavranović jutro nakon senzacije. Kaže da ga malo muči kvadriceps, da je noć bila teška jer je valjalo proslaviti povijesni uspjeh. Do ulaska u svlačionicu imao je preko 300 poruka čestitka na mobitelu. Broj je rastao tijekom noći.

“Sada sabiremo dojmove pa poslijepodne letimo u Sankt-Peterburg gdje nas čekaju Španjolci. Valjda treba proći neko vrijeme da shvatimo što smo napravili, ali mislim da smo to zaslužili. Bili smo onakvi kakvi smo se dogovorili, nismo potonuli nakon 3-1 već smo vjerovali u sebe”, dojmovi su Gavranovića o utakmici u kojoj je Seferović smanjio na 3-2, da bi par trenutaka kasnije Gavri poništili gol zbog zaleđa.

“Gledam suca i mislim si u sebi: “Gavro, pa ne valjda opet". No, bilo je dovoljno vremena do kraja i nekako sam osjećao da ću imati barem polupriliku. Stigla je kada je trebala. Oslobodio sam se, lopta je dobro sjela i stigli smo do produžetka” , smije se dobro raspoloženi napadač Švicarske.

Gol koji je katapultirao Švicarsku u povijest posvetio je obitelji, svojim curama; supruzi Aniti i kćeri Leonie.

“Na tribinama su mi bili brat i otac Petar kojem je jučer bio rođendan, tako da posveta ide i u njegovom smjeru. Ma zaista sam presretan načinom na koji je sve ispalo. U produžecima smo znali da će Francuska biti ta koja će diktirati igru i biti opasna, ali bili smo koncentrirani. Nekako bih rekao da smo imali veću želju pobijediti sinoć i da nam se to vratilo na terenu”.

Švicarska ima jednu ozbiljnu generaciju koja je godinama skupa i koja je postala zrela za ozbiljan rezultat.

“Tako smo svi razmišljali. Dugo se gradila ova momčad i podsvjesno smo znali da imamo moć za nešto veliko. No, uvijek je nešto nedostajalo. Taj mali sitni korak da preskočimo zid. Kada sam vidio ždrijeb osmine finala, bilo je jasno da za taj iskorak moramo skinuti nekog velikog. Otpala je Francuska, nažalost i Hrvatska za koju sam navijao da će proći Španjolsku, ali idemo dalje.”

Gavranović je gledao prvo poluvrijeme Hrvatske i Španjolske. U hotelu prije polaska prema stadionu. Kasnije je pratio rezultat…

“Kada sam vidio da su došli na 3-3, mislio sam si da je gotovo. Sada će iskoristiti psihološku prednost i srediti Španjolsku. Na nama je da to napravimo s Francuskom pa imamo četvrtfinale kakvo nisam mogao niti sanjati. Ipak, nije sve išlo prema mojim planovima.”.

Švicarci sada u Sankt-Peterburgu napadaju polufinale Eura. S druge strane je Španjolska koju jako dobro poznaju. Igrali su u Ligi nacija i nema tu nekih posebnih tajni.

“U zadnje tri godine smo tri puta igrali s njima, dva puta je bilo 1-1, jednom su nas minimalno dobili. Nije to Španjolska od prije desetak godina, ali su jako opasni. Ipak, mi u utakmicu ulazimo kao reprezentacija koja je skinula prvaka svijeta. I kao takvi imamo pravo nadati se da nećemo stati na četvrtfinalu”, pun je samopouzdanja napadač zagrebačkog Dinama.

Švicarska će imati objektivan problem u toj utakmici jer će im nedostajati kapetan Granit Xhaka koji je dobio žuti karton.

“To je veliki udarac za nas jer znamo koliko kapetan znači za ovu momčad, ali nema druge nego da se skupimo i odemo po to polufinale. Recept? Samo trka, borba za svaku loptu i velika vjera. Ako mi ne vjerujemo da možemo, tko će drugi vjerovati u nas”, završio je Gavranović.