A. LesičkiMarino Pušić za Germanijak: "Ponosan sam na svoje igrače koji u ovakvim uvjetima gaze hrabro i dostojanstveno"
Vrijeme Čitanja: 7min | pet. 08.12.23. | 09:00
Hrvatski strateg s nizozemskom adresom ispunio je očekivanja u Šahtaru s kojim se uoči posljednjeg kola grupne faze Lige prvaka bori za prolazak skupine
Možda se činilo čudnim kada su u Šahtaru izabrali Marina Pušića za novog trenera i odmah ga gurnuli ga u vatru na gostovanju kod Barcelone u Ligi prvaka. No, pogodili su Srna i društvo. Hrvatski stručnjak s nizozemskom adresom uoči posljednjeg kola grupne faze Lige prvaka sve drži u svojim rukama. Nakon pobjeda nad Barcelonom i Antwerpom, Šahtar je bodovno izjednačen na drugom mjestu s Portom kod kojeg gostuje sljedeći tjedan i ima priliku prezimiti u Europi u Ligi prvaka.
Marino Pušić je rođen 1971. u Mostaru. Bio je izdanak čuvene nogometne škole “Rođenih” gdje je “Pod Bijelim brijegom” učinio svoje prve nogometne korake.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
“Kao svakom djetetu koji voli nogomet, san je bio zaigrati za Velež. Imali smo jaku nogometnu školu, preferirali smo napadački nogomet. Puno je to bilo jakih imena kroz povijest i velika većina njih je utjecala na moj nogometni put”, prisjeća se Pušić svojih nogometnih početaka za Germanijak. Put ga je iz Mostara odveo u Crvenu zvezdu.
“U Beograd su me doveli Dragan Džajić i Pižon Petrović. Vidjeli su u meni mladog i talentiranog igrača i dali mi priliku da skupljam iskustvo uz igrače koji su bili jaki individualci, snažnog karaktera. Pa činjenica da je ta generacija osvojila Kup prvaka dovoljno govori sama za sebe i o kakvoj se koncentraciji radilo. Meni kao mlađem igraču bila je privilegija i ogromno iskustvo trenirati, igrati i razvijati se u tako kvalitetnom okruženju”.
Nažalost, zbivanja početkom devedesetih odvela su Pušića u sasvim drugom smjeru. Igrao je za nekoliko klubova u Nizozemskoj a povratak na ove prostore mogao se dogoditi 1994. kada ga je Dinamo htio vidjeti u Maksimiru. Međutim, u Zagrebu nisu bili dovoljno uvjerljivi.
“Postojao je određeni interes. Razgovarali smo, ali osjetio sam kako to nije to i izabrao neki drugi pravac. Tada sam se već navikao na Nizozemsku, na tu nogometnu kulturu koja me privlačila i jednostavno nisam htio forsirati odlazak u Hrvatsku”, reći će Pušić s vremenskim odmakom.
Trenersku karijeru počeo je u nižerangiranim klubovima a prvi ozbiljniji posao dobio je u nogometnoj školi Vitessea. Slijedili su angažmani u Bredi, Interu iz Bakua i Twenteu u kojem je dobio priliku da samostalno vodi momčad. I odvede je iz druge u prvu ligu…
“Taj ulazak u prvu ligu s Twenteom bilo je važno i nezaboravno iskustvo u mojoj trenerskoj karijeri. Kada sam se odlučio za taj potez klub je bio u izrazito teškoj financijskoj situaciji i morali smo graditi momčad u hodu s jako skromnim budžetom. Tu sam spoznao kako i koliko je važno biti fleksibilan ali i istovremeno ostat vjeran svojoj nogometnoj filozofiji”, tumači naš sugovornik koji je po ulasku u prvu ligu prihvatio mjesto pomoćnika Arne Slotu s kojim je kasnije završio u Feyenoordu gdje je uzeo naslov prvaka Nizozemske.
“Sa Slotom sam surađivao izvrsno i izuzetno ga cijenim kao trenera i čovjeka. Dijelimo istu nogometnu viziju koja se eto pokazala i pobjednička. Osvojiti prvenstvo Nizozemske je kruna našeg rada i na to sam jako ponosan. Nizozemska liga je jako kompetitivna i zahtjevna! Uzeti titulu i biti ispred PSV-a, Ajaxa, AZ Alkmaara nije nimalo lako, to je nagrada za sve naše procese i naporan strukturiran rad koji se pokazao kao pobjednički”.
Marino Pušić ne krije da je sudjelovao u procesu dovođenja Luka Ivanušeca iz Dinama u Feyenoord. Kaže da su ga dugo pratili a osim igračke kvalitete koja je neosporna, plus je bio i njegov karakter koji se uklapao u ono što Feyenoord traži.
“Kad dovodimo igrača onda o njemu želimo znati apsolutno sve! Kakav mu je psihološki profil, kakve su mu radne navike, kakav mu je društveni život, kakva mu je sposobnost adaptacije na novu sredinu. To su sve detalji koje pored onih igračkih kvaliteta uzimamo u obzir". U svakom slučaju Ivanušec je po našem sudu igrač koji treba i koji može donijeti dodatnu vrijednost Feyenoordu”, objasnio je Pušić koji nije htio polemizirati s našom konstatacijom kako je Dinamo premalo utržio za svog standardnog igrača i hrvatskog reprezentativca.
“Financijski uvjeti nisu bili dio moga posla niti sam se time bavio”.
Uglavnom, Pušić je bio i više od pomoćnika. Imao je veliku dozu samostalnosti u pripremi treninga i utakmica, veliko povjerenje Arne Slota i jasno da je počeo visoko kotirati u nogometnim krugovima. I prije nego se pojavio Darijo Srna, Pušić je imao nekoliko opcija da ponovno krene u samostalne trenerske vode. Među ostalima, bio je tu i Hajduk ali ta priča nije zaživjela.
“Sada to nema smisla komentirati i spominjati. Trener sam Šahtara i sva moja koncentracija je usmjerena prema tome. No, ono što je definitivno presudilo u mojoj odluci je iskrenost i konkretnost Darija Srne. Kad tome pridodamo njegovu, odnosno klupsku viziju, koja je u potpunosti kompatibilna s nekom mojom vizijom onda je donošenje odluke zapravo jako jednostavan posao. Što smo više Darijo i ja razgovarali to sam bio sigurniji u svojoj odluci da prihvatim taj izazov”, otkrit će Pušić koji je osim sa Srnom razgovarao i s generalnim direktorom Šahtara Palkinom za kojeg će isto kazati da je ostavio snažan i iskren dojam na njega.
Debitirao je protiv Barcelone koncem listopada. Nakon vremenskog odmaka Pušić može podvući crtu i pričati o svojim očekivanjima odnosno o onome što je zatekao u Šahtaru. Ton njegova glasa sugerira da djeluje sretno i zadovoljno.
“Pa mogu reći kako sam izuzetno sretan što sam dio ovako velikog kluba koji u izrazito teško vrijeme, vrijeme rata, funkcionira kao jedna obitelj. Moram naglasiti da sam upoznao i predsjednika Ahmetova koji je najzaslužniji za ovako snažan, jedinstven i organizacijski besprijekoran klub. Njegova ljubav prema klubu je nevjerojatna, dugo smo razgovarali i moram priznati kako mi se čini da Ahmetov klub doživljava kao svoje dijete”.
Ratne okolnosti iselile su svojevremeno Šahtar iz Donjecka a sada ga sve češće sele i van Ukrajine. Utakmice Lige prvaka igraju u Hamburgu. Puno se vremena provodi na putovanjima, specifični su uvjeti…
“Naravno da nam nije lako raditi u ovako zahtjevnim uvjetima, putovanja oduzimaju dragocjeno vrijeme treninga i regeneracije ali to je trenutno sastavni dio naših života. Moramo dosta improvizirati i balansirati ali nitko od igrača se ni jednog trenutka nije požalio. Ponosan sam na svoje igrače koji prolaze kroz neizvjesna i teška stradavanja svog naroda. Ima puno igrača čije obitelji i najmiliji su raštrkani po raznoraznim dijelovima Ukrajine, unatoč svemu oni gaze hrabro i dostojanstveno”.
Šlag na tortu u ovo kratko vrijeme otkako je Pušić na klupi Šahtara svakako je bila pobjeda nad Barcelonom u Ligi prvaka. Zanimljivo, kako su igrali u Hamburgu, većina stadiona bila je na strani Barcelone. Međutim, hrabrom i odvažnom igrom Šahtar je na koncu pretvorio to u svoju potporu. Na koncu su ispraćeni s ovacijama….
“Pobijedili smo Barcelonu i ako vam kažem da je ta pobjeda ostvarena s devet ukrajinskih igrača i samo dva stranca onda vam je valjda sve jasno” Ostvarili smo primarni klupski cilj a to je prezimiti u Europi. Naravno pobjedom protiv Porta imali bi nevjerojatnih 12 bodova u grupnoj fazi lige prvaka i tako nastavili to natjecanje i na proljeće. Bit će to interesantna utakmica u kojoj mi zasigurno idemo napadački i na pobjedu. To je naša filozofija to je filozofija Šahtara. Želimo igrati, želimo se nadigravati ali želimo biti i jako proaktivni i organizirani istog trena kad izgubimo loptu”, sažeo je svoja očekivanja Pušić kojem u radu pomaže još jedna legenda hrvatskog nogometa. Mario Stanić je pomoćnik, ali i prijatelj s kojim se Pušić dugo poznaje. Igrali su skupa za reprezentacije te jedan protiv drugog.
“Izuzetno cijenim njegov neutralan pogled na nogomet, njegovo mišljenje mi je jako bitno". On je jedan od rijetkih igrača koji je igrao na svim pozicijama a to mi je važan segment u individualnom radu s igračima. Funkcioniramo odlično kao osobe i kao nogometni profesionalci”.
A da jabuka ne pada daleko od stabla potvrdit će i činjenica da je i sin Noah profesionalac koji trenutno igra za U21 momčad Feyenoorda. Debitirao je za prvu momčad na prijateljskoj utakmici i bori se za svoje mjesto pod suncem.
“Nogomet je njegov život i veseli me vidjeti ga s koliko strasti se posvećuje svakom treningu i utakmici”.
Možda u budućnosti bude u poziciji da bira reprezentaciju…
“To je isključivo njegov odabir u trenutku kada i ako dobije poziv reprezentacije. Ja kao otac mogu mu sugerirati da samo slijedi svoj osjećaj”, završio je Pušić.
