Marin Ljubičić za Germanijak: "Mislim da će mi austrijska liga odgovarati, sviđala mi se i opcija s Istrom"
Vrijeme Čitanja: 7min | sri. 29.06.22. | 09:00
Razgovarali smo s talentiranim napadačem koji je otišao iz Hajduka u austrijski LASK na jednogodišnju posudbu s opcijom otkupa...
„Hvala vam za ovih godinu i pol dana. Nadam se da ćete osvojiti sve što se može osvojiti. Vidjet ćemo se na ljeto. Doći ću valjda kad bude trebalo dignuti pehar“, tim riječima se još prošlog tjedna kad je otišao u Linz na liječničke preglede oprostio Marin Ljubičić od suigrača iz Hajduka. Nakon što je napustio kamp u Bad Waltersdorfu bilo je samo pitanje kad će potpisati jednogodišnju posudbu s LASK-om, a austrijski klub ima i opciju otkupa njegovog ugovora od Hajduka koji traje do 2026. godine, prema neslužbenim, ali pouzdanim informacijama, za 2,4 milijuna eura.
U prvu momčad je ušao još prošle godine, a debitirao je golom protiv Šibenika za pobjedu i to na asistenciju Marija Vuškovića. Nakon toga obilježio je i pobjedu protiv Rijeke na Poljudu asistencijom za Kačaniklića, ali i stavom na terenu. Vidjelo se da kod svakog pokreta, duela, trka i akcije da mu je stalo i koliko mu znači igra u bijelom dresu.
S obzirom na šampionske ambicije prve momčadi i konkurencije u vidu Marka Livaje, Nikole Kalinića i Jana Mlakara bilo je logično da će u ovoj sezoni potražiti sredinu gdje će više igrati. Pretendirao je klub u kojem će biti na mjestu napadača, a od nekoliko opcija koje je imao izbor je pao na LASK.
Nakon potpisa ugovora s LASK-om razgovarali smo s talentiranim 20-godišnjim napadačem o prvim dojmovima u novom klubu.
„Dobro je sve. Još sam smješten u hotelu gdje čekam da mi srede auto i tražim stan. Što se tiče momčadi sve je dobro. Odmah su me prihvatili ima dosta igrača s našeg govornog područja. Dobri su momci i ekipa je baš dobra“, rekao nam je Ljubičić, a prije odlaska u Linz razgovarao je i s Hajdukovim veznjakom Lukasom Grgićem koji je iz LASK-a došao u Split.
„Ček je on meni prvi došao i rekao da me žele, prije nego sam to i spomenuo ikome. Dosta smo o tome razgovarali i kazao mi je dosta toga pozitivnog o LASK-u. Njemu je baš drago da sam ovdje došao. Poslao mi je više puta poruku da me je lijepo vidjeti u LASK-ovom dresu. Stvarno mi je kazao sve najbolje o klubu i to mi je sigurno dalo motiv više da dođem ovdje.“
S Grgićem smo ranije razgovarali o Ljubičićevoj posudbi u LASK kad nam je kazao kako smatra da talentirani napadač ima potencijal koji može eksplodirati u austrijskoj ligi.
„I meni je više puta rekao da misli da su liga i klub pravi za mene. Točno i ja to mislim. Baš sam danas bio prvi dan na treningu i to je totalno drugačiji nogomet. Drugačiji način razmišljanja i igre. Kod nas je dosta sporije, pokoji potez, dribling ili vratiti golmanu, a ovdje se samo gleda samo naprijed. Trči se puno, sprintevi, dueli, baš totalno drugačiji nogomet. Sigurno će mi trebati neko vrijeme da se malo naviknem. Ali s obzirom na moje predispozicije mislim da će mi takav tip igre odgovarati, zato sam i došao tu. Sve u svemu sviđa mi se.“
Nekoliko klubova i opcija bilo je pred Ljubičićem u kojima je mogao nastaviti karijeru na posudbi. Među njima je bila i Istra 1961 u kojoj je sportski direktor Saša Bjelanović, a bio je velika želja i trenera Gonzala Garcije.
„Kad sam razmišljao o tome gdje ću, rekao sam sebi da ću ako odem negdje na posudbu u Hrvatskoj to biti sigurno Istra. Mislim da je to daleko najzdravija sredina od svih tih klubova koji su mene htjeli. Pula je lijep grad, tu je i more. Trener me baš htio u momčadi, a svi za njega govore da je dobar stručnjak. Nema pritiska u Istri, igra se lijep nogomet. Uglavnom bilo je tu puno pluseva, ali ja sam inzistirao da idem u inozemstvo. Mislim da je za mene bolje da se maknem izvan HNL-a, ali moram priznati i da mi je bila zanimljiva opcija s Istrom.“
Prošle sezone mnogi su imali očekivanja od njega u prvoj momčadi. Nakon bljeska u juniorima dobio je prvo priliku u prvoj momčadi kod Paola Tramezzanija na što je dobro odgovorio, a nije loše ni krenulo u idućoj sezoni. Međutim kako je sezona odmicala kraju izostajao statistički učinak, golovi i asistencije. Uz sve to i konkurencija je bila jaka na poziciji napadača od Marka Livaje, Nikole Kalinića do Jana Mlakara, a mladi Ljubičić je dobivao prilike i na pozicijama koje mu nisu bile prirodne.
„Što se tiče prve polusezone mogu kazati da sam vrhunski ušao u nju. Zabio sam protiv Tobola i još par golova. To uopće nije bilo loše i kad sam igrao to je bilo dobro, a igrao sam u špici što mi je bilo najbitnije. Onda je poslije došao trener Dambrauskas za kojeg ne mogu kazati niti jednu lošu riječ. Vidjelo se odmah da me voli i da me vidi tu, a onda sam počeo igrati tu na krilu. Prvih nekoliko utakmica sam i tu dobro odigrao, imao sam nekoliko golova i asistencija. Međutim, onda je došla druga polusezona. Imao sam koronu, na što se ne mogu isto izvlačiti. Pripreme nismo ni prošli kako treba zbog korone, a onda to jednostavno nije bilo to. Onda je stigao i Nikola Kalinić pa sam realno i izgubio mjesto u špici napada. Dobivao sam prilike, ali uglavnom na pozicijama koje nisam igrao prije pa sam se tu i pogubio. Bilo je to realno da sam pogubljen tu, a imao sam malo problema sa samopouzdanjem. Nakon svega bilo je očekivano da ću otići jer ipak moram igrati da bi se razvijao dalje. Što se tiče prošle sezone s Hajdukom bilo je top. Mogli smo mi osvojiti možda i ligu, ali i trofej Kupa nakon skoro deset godina je odličan uspjeh.“
Prije nego je dobio priliku u seniorima na sebe je pažnju privukao s prijateljem Stipom Biukom s kojim je dominirao u juniorskoj ligi. Njih dvojica su u suradnji nemilice trpali protivničke mreže, a samo on je zabio 25 golova u 19 nastupa prije nego je priključen prvoj momčadi.
„Mogu kazati na početku kad sam bio mlađi junior da me nije bilo nigdje. Igrao sam tu s juniorima 2 i tu sam zabio dosta golova kod trenera Mislava Karoglana koji mi je dosta pomogao. Onda sam počeo igrati za juniore, a nakon korone smo bili još bolji. Stipe i ja smo bili stariji juniori, a cijela ekipa je bila odlična. Razvaljivali smo u toj ligi, a u toj godini sam zabio dosta golova pa počeo trenirati s prvom momčadi i na kraju debitira za prvu momčad.“
Otkrio nam je i koliko mu je pomoglo iskustvo igranja s Livajom i Kalinićem.
„Prvo i osnovno najbitnija je igra. Ali ako već ne igraš onda sigurno da je dobro imati uz sebe na treningu igrače kao što su Livaja i Kalinić. U svakom segmentu što jedan ima drugi nema i obrnuto. Tako u svim nekim segmentima možeš naučiti nešto od njih na svim poljima. Jedan i drugi su klasa, a sigurno da mi je dobro došlo to iskustvo igranja i treniranja s njima. Kad samo pogledate gdje su igrali i što su sve postigli sigurno da je to odlična stvar.“
Usporedio nam je i rad s trenerima s kojima se susretao kroz seniorski nogomet.
„Kod svakog trenera sam imao i bolje i lošije periode. Kad sam zabijao i igrao, i kad nisam zabijao ni igrao. Mislim da ću tako kroz cijelu karijeru, a to uvelike ovisi o mom samopouzdanju. Što se tiče sva tri trenera koji su me vodili u prvoj momčadi, meni su sva trojica bili odlični. Svaki je imao neku svoju crtu kojom se isticao. Npr. Dambrauskas i Gustafsson su karakterno slični i slične stvari su tražili, Tramezzani je bio drugačiji od njih, autoritativan više. Za svu trojicu mogu kazati da su dobri i da znaju što rade.“
Na kraju smo ga pitali što misli dokle Hajduk može ove sezone.
„Ove godine mislim da će Hajduku jedini konkurent za naslov biti Dinamo. Jako su se pojačali i ostala im je većina momčadi. Sigurno će tu biti još prodaja, ali vjerojatno će i dovoditi još. Tako ćemo sigurno i mi. Uz ovu momčad Hajduka mislim da nema straha i da će minimalno biti prošlogodišnji uspjeh, a mislim da mogu i više od toga. Već će to krenuti od Superkupa kad odrade prave pripreme, a ako sve bude kako treba već od tu može sve krenuti. Atmosfera u svlačionici je strašno dobra. Mislim da to nikad nije bilo bolje uz ove starije igrače i zabavljače i dobre igrače Hajduku uspjeh ne može izmaknuti“, zaključio je Ljubičić za Germanijak.
