Marićev kraj: Sportska politika između improvizacije i kaosa

Neviđen osjećaj za tajming! Tjedan dana prije isteka prijelaznog roka – taman dok su se kalkulatori još užareni od brojanja talijanskih i onih milijuna iz UEFA – u Maksimiru su odlučili da Marko Marić ipak nije taj. Nedjeljna sjednica Uprave, blagoslov Izvršnog odbora i – hop! – Mariću u ruke pakrački dekret, hvala i doviđenja.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Ima li mjesta čuđenju? Pa i ne baš. Kad ti sportski sektor vodi netko drugi, a ne sportski direktor, znak je to da odbrojavanje traje. Manenica je već neko vrijeme preuzimao sve više posla na sebe, a Mariću se u ringu vidjelo da mu noge klecaju. Transferi zapeli, pojačanja stigla s upitnicima umjesto hvalospjeva, famozni “partnerski klub” ostao tek teorija na papiru, a izlazni milijuni su letjeli kao konfeti na proslavi. Netko je morao platiti ceh.

Pa tako sad bivši sportski direktor, elegantno kao političar nakon izgubljenih izbora, došao je u nedjelju pred igrače, pozdravio se i nestao. Cannavaro? Ostao. Iako su “dobro upućeni izvori” malo brže nego obično širili priče kako je Talijan već na putu za aerodrom. Nije. Solidarnost je pokazao kurtoaznim riječima utjehe, ali ništa od bijele zastave. Sjedi u utorak na klupi protiv Bjelovara.

O povodu se nagađa, sukob je trajao neko vrijeme, a ovlasti je izgubio i Zajec!? Stiže član Uprave za sport?

Dinamo smijenio sportskog direktora, Marko Marić odlazi iz kluba!

Cannavaro (bio) spreman otići za Marićem, Uprava mu dala punu podršku i ostaje na klupi!

Hoće li Maksimir plakati za Marićem? Teško. Jer ostavština mu je nešto između improvizacije i potpunog kaosa. Dinamo pliva u novcu, a sportska politika mu izgleda kao da je sastavljana na brzinu, između kave i prve jutarnje rakije. Sedam mjeseci tražio je špicu – pronašao ju je u Cardiffu, u napadaču koji već dugo traži sebe. Investicija? Četiri milijuna eura. Lijevi bek? Taylor se čekao kao ozebli sunce, a još uvijek ga nema ni na obzoru. Ivanušec? Toliko priče, toliko naznaka da “samo što nije”, a zapravo je daleko od Dinama koliko je bio i prije.

O strancima koje je Marić doveo - bolje ne trošiti riječi. Čast iznimkama, ali Dinamo im je životna prilika – ne zbog nogometnog uspona, nego zbog bankovnog računa. Istovremeno, domaći dečki – Brodić, Šotiček, Šutalo – dobili su “posebne tretmane”. Prvi je pušten, drugog se htjelo staviti u fantomske kućice i platne razrede, treći poklonjen Belgiji, gdje je na početku bio figuraran kao prvi stoper lige.

Ako se i odmaknemo od krivih igračkih procjena, naići ćemo na još veći debakl po pitanju partnerske i strateške suradnje s klubom u kojem bi talenti Dinama koji izlaze iz škole trebali se adaptirati na seniorski nogomet.

“…zato je prvi prioritet pronalazak partnerskog kluba, gdje ćemo imati svoj stožer, trenera i gdje ćemo nastaviti razvojni put naših mladih igrača, to je ključ” - bila je rečenica iz prvog intervjua koji je Marić dao kao sportski direktor za Sportske novosti.

Od te izjave prošlo je 11 mjeseci a po tom pitanju Marko Marić nije napravio ništa. Dinamo nema partnerski klub sa svojim stožerom gdje će “gurati” svoje igrače iz akademije. I to je ozbiljan Marićev propust, kao i ljudi koji su ga doveli na ovu funkciju.

Da stvar bude zanimljivija, ljudi koji su ga doveli – sada ga se ne sjećaju. Brže su mu sapunali dasku nego što je on sapunao Bjelici. Doveo je Nenada kada je gorilo, potpisao mu višemilijunski ugovor, pa u međuvremenu pripremao Cannavara u “malim noćnim razgovorima”. Bjelica mu nije zaboravio – fino je objasnio kako Marićeva pojačanja nisu ni za juniorsku ligu. Grijeh Bjelice je bio što je “provalio” svu nemoć Marićevih akvizicija. I što je rekao kako Mmae neće biti dio prve momčadi dok je on trener, odnosno da Oliveras neće na pripreme sa seniorima jer to ne zaslužuje onime što pokazuje na treningu.

A Zajec? Pridružio se općem stavu da Marić “više nije taj”. Cijelo vrijeme se pričalo se kako je aktivan u kreiranju sportske politike, a sad – ništa. Ni traga, ni glasa. Ispada da je Marić sve radio sam, što bi značilo da su drugi ili spavali, ili se pravili mrtvi.

Znao je Zajec da će Manenica smjeniti Marića, kao što je to znao i Skender. Imali su tu informaciju prije nego je postala službena. Ako nisu - onda su u većem problemu nego što misle…

Stajanje u zavjetrini ne treba čuditi. Jer, netko je mogao povući pitanje Zajecove odgovornosti jer smo u proljeće prošle godine slušali kako Zeko neće biti predsjednik za naslikavanje i kao maskota već da će se aktivno uključiti u kreiranje sportske politike. Pa zar nije Zajec bio taj koji je okrenuo broj svog dobrog frenda Pinija Zahavija i usmjerio Oliverasa u Maksimir? To što se njegovi suigrači na treningu čude kako je taj lijevi bek uopće prošao selekcije do seniorskog nogometa - to je drugi par rukava.

Ono što je jasno jest kako u Dinamu jača struja aktualnog predsjednika Uprave kojeg štiti Izvršni odbor. Sve više Manenica preuzima na sebe zadatke i preuzima odgovornost što treba pozdraviti jer smo sami sebi dosadni od ponavljanja kako Dinamo ne može funkcinirati na način da sto ljudi odlučuje jer se netko boji preuzeti odgovornost za svoje postupke.

Ako je Manenica taj - onda neka vodi klub prema vlastitom nahođenju, nadamo se i lišen određenih suflera koji redovito i godinama djeluju iz pozadine. Velimir Zajec treba se vratiti svojoj ulozi u protkolarnim zadacima za što je i doveden u klub. Doduše, više nema predstojnika ureda da mu kreira obaveze i planira radni dan, jer je u nedavnoj sistematizaciji ovaj navodno avansirao u “direktora komunikacija”, ali taj kamen u cipeli sada je briga Zvonimira Manenice koji - očito mora imati oči na leđima!

Sada će Dinamo u potragu za novim sportskim direktorom. Na površinu izlaze Mance i Boromisa. Prvi se već dvaput zahvalio na interesu, drugi je samostalan i ne voli kad mu netko diše za vratom. Bit će zanimljivo vidjeti kako će to završiti, jer Dinamo je trenutno zlatna koka – svi žele doći, bilo da znaju raditi ili tek žele zaraditi. Od onih koji su maheri i znaju raditi posao pa do slatkorječivih blefera koji su nanjušili priliku da pojačaju kućne financije te će ovih dana raditi na ukrašavanju vlastitih CV-ja prije nego ih DHL-om pošalju u Maksimirsku 128.

U zaključku, iako smo naveli u uvodu kako je tajming smjene sportskog direktora krajnje upitan, ono što je dobro i što definitivno ide Dinamu na ruku jest da konkurencija u HNL-u jednostavno ne zna iskoristiti maksimirska lutanja. Hajduk se muči, dok Mišković napada naslov - rasprodajom. Cannavaro uvodi u petak protiv Šibenika Hoxhu, Đalović protiv Istre Chernu Sahoa - igrača koji je jesenas igrao u Bujama. Dinamo završi s 3-0, Rijeka izgubi utakmicu. I to je ta razlika…