Manceov odlazak je veliki udarac za Rijeku, a izbor nasljednika ključan za klupsku budućnost
Vrijeme Čitanja: 5min | čet. 03.06.21. | 21:00
Njegov odlazak sve je iznenadio, a razgovor za klupske stranice morao se prekidati zbog suznih očiju. Ostavio je veliki trag, pokazao se i vojnikom i generalom kad je to trebalo, a njegov nasljednik sigurno će imati težak posao. Svakakva imena se daju čuti, od Zlatka Zahoviča pa sve do Romea Jozaka, ali tko god on u konačnici bio, Ivan Mance mu je utabao pravi put i posao će se sigurno dobro odraditi ako se ne odluta s već poznate staze.
Odjeknulo je poput groma iz vedra neba da je Rijeka ostala bez sportskog direktora. Ivan Mance još jučer se činio kao jedan od čvrstih stupova Miškovićeve Rijeke i figura bez koje su svi važni događaji u riječkom prvoligašu posljednjih godina bili nezamislivi. Bilo da je uz aut liniju trebalo skakat i raditi pritisak na suce dok se Rijeka borila za naslov prvaka, bilo da je trebalo “pričati priču“ dok se nekakvo skupocjeno pojačanje nagovaralo da dođe na Kvarner. A Mance je najzaslužniji što su u dresu Rijeke zaigrali igrači reputacije i kvalitete Marija Gavranovića ili Josipa Drmića.
Iako se odmah nakon utakmice protiv Gorice kuloarski počelo spominjati da bi Damir Mišković mogao napraviti rez i ubrizgati klubu svježu energiju kroz neke ljude na strateški važnim pozicijama, baš nitko nije pomislio da neku novu Rijeku neće slagati Ivan Mance. Otišao je gospodski, na način na koji i priliči osobi koja je bila istinski vojnik kluba i koja je proteklih osam godina cijelog sebe dala u posao koji je radila. Nekada je zbog kluba rušio svoj ugled, njegova reputacija kao nogometnog djelatnika sigurno bi bila drugačija da nije morao biti Kekov “pit bull“ uz aut liniju, ali i tim činom Mance je pokazao koliko mu je klub uvijek bio ispred nekih osobnih dosega.
Nepotrebno je sada prebrajati koga je sve doveo i koje su rezultate Bijeli ostvarili u njegovom mandatu, kao što je i nepotrebno kopati po razlozima koji su doveli do razlaza. Budući da je putem službenih klupskih kanala riječkog prvoligaša emitirana poruka da je Mance sam odlučio otići ne treba odbaciti mogućnost da su po srijedi obiteljski/privatni razlozi, ali ni da je jednostavno procijenio da više ne može voditi sportski segment kluba na način na koji je to Damir Mišković zamislio. Jer, Rijeka je od odlaska Matjaža Keka bitno smanjila ulaganja u momčad, a rezultatska očekivanja od klupske vrhuške, pa tako i javnosti, ostala su ista. Na tom putu su se potrošila dva darovita trenera (Bišćan, Rožman), a nema dvojbe da je takav način funkcioniranja kluba skratio i vijek (barem u ovom mandatu) sportskog direktora u usponu.
Nije isključeno ni da se Manceu nije dopao način na koji je Rijeka poslovala u zadnjih nekoliko prijelaznih rokova u kojima je bitno ovisila o Dinamu budući da je, uz Keka, bio jedan od rijetkih na Rujevici koji su svojevremeno kritizirali odnosi Dinama i Lokomotive. Uz to, malo je poznata i priča da je upravo Mance, prošle zime, stopirao već dogovorenu posudbu Izeta Hajrovića na Rujevicu jer je smatrao nepotrebnim da još jedan igrač na kojeg se u Maksimiru ne računa svoje utočište pronađe u Rijeci…
Vjerojatno se zasićenje dogodilo kao kombinacija svih spomenutih faktora koji su utjecali da Rijeka krene u potragu za novim sportskim direktorom, a Mance, vjerojatno nakon odmora, za novim poslom. Svojevremeno su ga Istrini vlasnici iz Vitorije (Alavesa) silno željeli u svom sustavu kao sportskog direktora nekog od njihovih klubova, u proteklih osam godina stekao je brojne kontakte u inozemstvu i nema dvojbe da će lako pronaći svoj put neovisno o tome hoće li njegov daljnji angažman biti vezan uz posao u nekom klubu ili u svojstvu menadžera.
Kako bilo, Mance je prošlost, a hrvatskoj javnosti puno je zanimljivije pitanje tko će biti novi sportski direktor Rijeke? Kuloarima su počela kružiti razna imena, od Matjaža Keka do Ivana Kepčije, ali u traženju čovjeka koji će naslijediti Ivana Mancea ipak treba sagledati malo širu sliku. Jer, kažu kuloari, Rijeka bi uskoro mogla ostati i bez voditelja škole nogometa. Neke informacije s Rujevice sugeriraju da Edo Flego neće voditi nogometnu akademiju Bijelih u novoj sezoni i da bi Mišković mogao krenuti u potragu za čovjekom koji će svojim znanjem objediniti funkcije sportskog direktora i voditelja škole nogometa, te dobiti u ruke odgovornost provođenja kompletne sportske politike Rijeke, od najmlađih uzrasta u školi nogometa pa sve do prve momčadi.
Gledajući ljude iz riječkog bazena profil za takvu ulogu mogao bit biti Nenad Gračan, bivši igrač i trener Rijeke, kasnije i izbornik mlade reprezentacije, nedvojbeno posjeduje znanje, iskustvo i ugled za ovako odgovornu ulogu i sigurno njegovo ime treba ozbiljno uzeti u razmatranje kada se promišlja o Manceovom nasljedniku. Nije isključeno ni da Mišković ulogu povjeri i nekom mladom lavu gladnom i željnom dokazivanja na ovakvoj pozornici poput Igora Budana. On je u Miškovićevoj Speziji bio pomoćnik sportskog direktora, usko je surađivao s Nenadom Bjelicom, dok je danas u nogometnim vodama u ulozi skauta Sampdorije. I njemu bi ovakva uloga sasvim sigurno bila primamljiva, Rijeka bi u njemu dobila čovjeka s imenom i prezimenom u nogometnim krugovima i pritom ostala vjerna svom podneblju.
Ako se ranije spomenuti filter proširi na razinu Hrvatske onda nikako iz kombinacija ne treba odbaciti ni Romea Jozaka, jednu od figura koja je udarila temelje Dinamovoj školi nogometa koja je danas prepoznatljiva u svijetu. Jozak je bez imalo dvojbe u ovom trenutku jedna od najstručnijih osoba u Hrvatskoj za upotpuniti ovakvu ulogu u ovom delikatnom trenutku, a uz to radi se o rođenom Riječaninu… Malo je vjerojatno da će se Mišković odlučiti za neko neprovjereno rješenje poput Kepčije, koji je bio u Hajduku, ili nekog od bivših nogometaša (Balaban…) koji plove menadžerskim vodama.
Glasine da bi potraga za Manceovim nasljednikom mogla krenuti izvan granica Hrvatske najprije vode u Sloveniju i Italiju. Uz Keka, koji je ostao povezan s Rijekom i za kojeg su mnogi predviđali da će se vratiti u klub u ulozi sportskog direktora, svakako ne treba zanemariti ime Zlatka Zahoviča. Čovjeka koji je Maribor doveo do razine da igra grupnu fazu Lige prvaka također bi mogao biti Miškovićeva opcija na poziciji na kojoj treba čovjeka sa znanjem, autoritetom i karizmom, a Zahovič definitivno može biti taj.
Nije isključeno ni da novi sportski direktor bude Talijan, Mišković i dalje ima dobre veze na Čizmi, no neki od profila za ovu ulogu, poput Guida Angelozzija s kojim je surađivao u Speziji, u ovom su trenutku zauzeti (Angelozzi je sportski direktor drugoligaša Frosinonea).
Pred Rijekom su, u svakom slučaju, zanimljivi dani. Manceov odlazak, koliko god bio prijateljski, nedvojbeno će predstavljati značajan udarac za cijeli klub, a izbor njegovog nasljednika bit će silno delikatan postao za vrhušku Rijeke. Jer Mance je u sebi spajao krilatice “sami protiv svih“ i “krepat ma ne molat“ kojima se navijače Rijeke posebno ponose, zbog toga su ga poštivali i cijenili, a sada će Mišković morati pronaći nekoga tko će to moći nadomjestiti. A to, baš kao i s dovođenjem igrača, nije nimalo lagan posao.