Maloča za Germanijak: “Bio sam uvjeren da će Hajduk s Lekom biti u igri za titulu do kraja, ali sigurno će uzeti Kup“

Mario Maloča (34), nekadašnji kapetan Hajduka ispao je s Lechijom Gdansk iz poljske Ekstraklase što je veliko iznenađenje, no rođeni Zagrepčanin ne gubi nadu da će se brzo vratiti. No, najveći razlog što smo ga zvali jest skorašnja finalna utakmica Kupa Hajduka i Šibenika na Rujevici i činjenica da je protiv istog rivala u generaciji koju je vodio Stanko Poklepović 2010. osvojio Rabuzinovo Sunce. Dotaknuli smo se i netom odlučene Prve HNL i drugih tema, a Maloča je otvoreno odgovorio.

Koliko ste uspjeli pratiti Prvu HNL koja je još traje i u kojoj je Dinamo postao prvak?

„Gledao sam dosta, mislim da sam pogledao sve utakmice Hajduka, ostale ne pratim“, za početak će Maloča iz Gdanska.

Ne možemo se oteti dojmu da je Hajduk imao svojih prilika za približavanje Dinamu…

„Da, zaista šteta. Bila je prigoda na početku drugoga dijele kada se u Dinamu vodila borba, kažem šteta je da Hajduk to nije iskoristio. Bilo je dosta kikseva Dinama, promislio sam da je tu prigoda. Dinamo nije imao mir kao inače, vodile su se borbe, stvarno sam mislio da ćemo mi to iskoristiti. Međutim, kiksao je i Hajduk. Na kraju je uzeo drugo mjesto, ali stvarno je ove godine bila velika šansa.“

Treba li Leko odmarati ključne igrače prije finala Kupa?

Mario Maloča za Germanijak: "Hajduk treba svom snagom napasti Dinamo, siguran sam da pobjeđujemo"

Hajduk je također imao svojih problema, Ivan Leko je već treći trener ove sezone. Kako procjenjujete njegov rad?

„Svi su očekivali njegovim dolaskom da je to ono što fali Hajduku, takva su razmišljanja manje-više svih. Ipak se on dokazao vani, pokazao da je veliki trener. Bio sam uvjeren kada je potpisao za Hajduk da je to – to, da će biti do kraja prvenstva borba za titulu, ako ne čak i samo osvajanje. Ali se pokazalo da mu treba vremena kao i svakom. U početku je igrao sustavom 3-5-2, što je i Tudor forsirao, dok se nije vratio u sustav koji momčadi više odgovara. Možda se tu previše bodova izgubilo.“

Sad je u pozitivnom nizu, pet utakmica bez primljenog gola?

„Sigurno je da je to dobro, ali umjesto 0-0 s Goricom navijači bi sigurno voljeli pobjedu od 2-1. Ja kao obrambeni volim odigrati 0-0, jer ako želiš nešto napraviti ne smiješ primati puno golova. Sad kao stoperi igraju Awaziem i Borevković koji su bili najviše prozivani. Sad se složila momčad, odgovara im sustav. Vidjet ćemo hoće li njih dvojica ostati s obzirom da su na posudbi. Bilo bio s jedne strane glupo da je uigravana tako momčad, a da ne ostane nijedan.“

Juniori su napravili veliku stvar?

„To je svakako veliki uspjeh. Kada smo mi bili mlađi, toga nije ni bilo. Kad se svi mladi igrači rano prodaju, to je za njih bio veliki izlog. Pokazali su da mogu sa svakim igrati, jedino je u finalu AZ Alkmaar bio stvarno jak. Vidjela se razlika u fizičkom smislu. Ali, pokazali su se u Europi, dokazali da se na njih može računati. Sad svi govore da igraju njih desetorica i Livaja, ali znamo da je to nemoguće. Juniorski i seniorski nogomet su dva različita sporta. No, zaslužili su priliku i Hajduk je sretan što ih ima.“

Vi ste stoper, možete li iz te pozicije procijeniti Luku Vuškovića za kojega se otimaju brojni klubovi. Ima samo 16 godina, a u prvoj je momčadi…. Je li mu bolje ostati i razvijati se u Hajduku ili otići?

„Sa 16 godina momak igra zaista vrhunski, neću reći ništa novo što se već nije reklo. Ostati ili otići je pitanje, a reći ću ako imaš ponudu Parisa SG ili Manchester Cityja, mislim da tu nema priče. Znamo da neće odmah igrati u tako velikim klubovima. Ali opet, ne daj Bože ozljede ili nekog lošijeg perioda, sve se to zaboravi. Ako se radi o transferu od deset milijuna eura, mislim da nema smisla pričati, treba ići odmah.“

Ajmo malo na ono što se približava… Imate dva Kupa s Hajdukom, a prvi ste osvojili 2010. godine kada su se igrale dvije utakmice?

„Da, tada smo izbacili Dinamo u polufinalu, bilo je 0-0 kod njih i 1-0 na Poljudu, Ibričić je dao gol kada je Butina istrčao s vrata. Meni je osobno draže kad se igra na jednu utakmicu, veća je draž. Protiv Šibenika smo tada na Poljudu slavili 2-1, a Šibeniku isto dobili s 2-0, zabili su Vukušić i Ibričić.“

Vodio Vas je tada nezaboravni Stanko Poklepović Špaco, bila je to sjajna generacija?

„Je, tako je bilo je vrhunski, imali smo Anasa Sharbinija, Tomasova, Ibričića, Andrića, Rubil je bio desni bek. To je bila sezona kada smo pripreme prošli s Edoardom Rejom koji je otišao, pa je došao Špaco. Sve je bilo super, osvojili smo Kup, poslije ušli u Europsku ligu nakon 16. Ta 2010. godina je bila vrhunska.“

Što bi sad Hajduku trebalo da uđe u skupinu Konferencijske lige?

„Moraš imati sreće u ždrijebu, nema spora da Hajduku ima dobru momčad. Sve je moguće, igraju se dvije utakmice. Kad dobiješ slabijeg protivnika, prođeš, ali ako dobiješ Villarreala kao lani, onda realno nemaš što tražiti. Vidjet ćemo koga ćemo izvući, jer bitna je sreća, ali da momčad ostane na okupu uz par pojačanja. Vidjet ćemo tko će ostati. Ne može ni Livaja sam. Može, ali u Europi je puno teže.“

Šibenik je onda bio puno jači, sada se bore za ostanak i to im je glavna briga. Kakvu utakmicu vidite, svi su trofej već pripisali Hajduku?

„Kad je jedna utakmica sve je moguće na neutralnom terenu, ali bit će tamo 90 posto Hajdukovih navijača. Realno je to lagana pobjeda Hajduka, ali nikad ne znaš. Ne daj Bože da ti zabiju iz prekida i brane se 90 minuta, ali opet mislim 95 posto da će Hajduk to osvojiti. Šibenik je iskoristio Dinamov loš trenutak, krizu, zabili su pred kraj. Ali vidim da nema ni Čopa, da je raskinuo posudbu, ne znam hoće li Radonjić igrati. Realno je Hajduk veliki favorit, puno veći nego što smo mi onda bili. Tada je Šibenik imao super momčad, igrali su Ademi, Božić, Zec, Alispahić, Kulušić… Sada nisu ni približno dobri.“

Jedna zanimljivost vezana je za paralelu između ta dva finala. Danijel Subašić je onda branio, sada je na klupi i ima priliku za novi trofej?

„Čujemo se naravno, mi smo kumovi, u stalnom smo kontaktu. Njemu će to biti posljednji trofej u karijeri, a sigurno se nadao završiti s titulom prvaka Hrvatske. Ali nije loše, imat će dva Kupa nakon povratka, jer trofeja prije toga nije bilo dugo. Lijep kraj karijere.“

Dotaknimo se malo Poljske… Nevjerojatno zvuči da je Vaša Lechia ispala, veliki je to klub?

„Mi smo top 5 od 18 ekipa. Tu sam šest godine s pauzom od dvije sezone kada sam bio u Njemačkoj. Stalno som završavali među prvih pet. Stvarno nemoguće što se dogodilo ove sezone u kojoj smo promijenili četiri trenera. Na početku smo mislili da je zbog Europe kada smo izgubili par utakmici, a oko Božića smo bili iznad crte, mislili da nećemo ispasti. Mislili smo da ne može lošije, došao je Španjolac za trenera uzeli smo samo dva boda iz šest utakmica i službeno ispali. Da mi je netko prije godinu dana rekao da ću s Lechijom ispasti, rekao bih mu da nije normalan. Kladio bih se u bilo što na svijetu da je to nemoguće. Nažalost, to je nogomet.“

Tudorov i Arsenićev Rakow je prvak?

„Potpuno zasluženo, to je klub koji napreduje iz godine u godinu. Imali su trenera koji je tu sedam godina, sad odlazi iz kluba. Uzeli su dva Kupa zaredom, zamalo i treći. Stvarno su najbolji, igraju s trojicom otraga, pressing po čitavom terenu, a Tudor i Arsenić su među tri-četiri najbolja igrača. Ne čudi me, uvjeren sam bio da će biti prvi. Sad će napasti Ligu prvaka, a vjerujem da će najmanje izboriti plasman u Konferencijsku ligu.“

Ugovor Vam je do kraja iduće sezone, kakvi su Vam planovi, u 35. godini ste?

„Tu sam zaista dugo, mislim ostati i probat se vratiti u Ekstraklasu, to mi je cilj. Kad si u Ekstraklasi dobivaš veliki novac od TV-prava, a sada tih sredstava nema. Vidjet ću što kažu u klubu, koji su njihovi planovi, a ja bih ostao još. Mislim da mogu igrati još dvije-tri godine igrati, vijek nogometaša se produljio. Htio bih ostati, a vidjet ćemo hoće li se nešto otvoriti.“