I. SučićMalo jači formacijski Thaqi koji je očito bio potreban
Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 06.10.25. | 14:00
Victor Sanchez, kao i svaki čovjek na svijetu, ima ima neke ‘felere’, ali ako nešto zasad oduševljava kod njega, to je što ne igraju statusi, plaće i karijere, već oni koje vidi na treningu. A ovi igrači koje je vidio protiv Gorice – vidio je dobro.
Otkako je Gorica ušla u HNL, a sada od toga ima već sedam godina, praktički je nakon samo nekoliko njihovih domaćih utakmica postalo prilično jasno kako će odlazak u Turopolje ubrzo postati jedno od omraženijih gostovanja većini prvoligaša. Doduše, odvrtimo li film do te 2018. godine, sjetit ćemo se i kako je tadašnja momčad Sergeja Jakirovića one svoje prve velike pobjede uglavnom ostvarivala u gostima, s tim da su već u prvoj polusezoni uspjeli vezati čak šest slavlja ‘vani’, što je nevjerojatno ostvarenje za svaku HNL momčad, kamoli za tadašnjeg novaka. Da Gorica neće biti prolaznik u ‘eliti’ brzo se moglo shvatiti, ali ono što se i dalje s velikim nestrpljenjem u Turopolju čeka je Europa. Mario Carević sigurno ima ambiciju, Good Boysi bi rado sjeli u avion pa pogledali svoje miljenike negdje izvan granica Lijepe naše, ali nakon Osijeka, sada je i Rijeka podrezala njihova krila. I usputno svoja poprilično napunila zrakom koji će im jako dobro doći u ovoj pauzi da napokon – prodišu.
Usprkos pobjedi gostiju koja nije na isti način viđena kod svih dionika utakmice, jer Carević je rekao da je Gorica igrala, a Rijeka zabijala, Victor Sanchez, da se ne lažemo, i dalje nastavlja funkcionirati pod jednim relativno tmurnim oblakom sumnje. Iako, barem iz nekog našeg kuta gledišta, Rijeka u ovom trenutku izgleda kao momčad s najvećim prostorom za napredak u HNL-u. I s ovom novom novom formacijom (nije zatipak, prva novost bilo je 4-4-2, sada i tih hibridnih 3-4-2-1), Rijeka bi lako mogla postati ‘ona stara’. Barem što se tiče rezultata,
Momčad s Kvarnera u Gorici je napravila formacijsku promjenu na koju domaćin nije imao rješenja. Fruk je bio desetka koji se izvlačio polulijevo, s tim da je dobio ono što mu najviše treba – slobodu. Gepardova najveća brzina neće se izmjeriti u kontroliranim uvjetima na pokretnoj traci, već u divljini kada lovi svoj plijen, isto kao što umjestnik Fruk neće naslikati slike za Louvre s jednom ili dvije boje, on mora imati široku paletu na izboru pa onda prema platnu prilaziti iz onih kuteva koji njemu najviše odgovaraju. Iako će to možda zvučati kao otrcana fraza, ali njegov pogodak za 2-0 djelovao je na skupinu vjernih navijača kao Bronhi, baš kao i na cijelu momčad koja je u tom trenutku jednostavno dobila potvrdu da tri boda u Gorici više ne mogu ispustiti. Iako, kad je u 80. minuti Zlomislić postao glavni akter još jednog šaljivog kućnog videa, sigurno se kod mnogih na Kvarneru u sekundi stvorila svojevrsna knedla u grlu. No, onda je na scenu stupio Adu-Adjei koji je otklonio svaku sumnju oko toga tko će – bez da se trener Carević ne naljuti – ipak zasluženo slaviti.
Wing-backovi Lasickas i Bogojević nisu bili poput Brazilaca Cafua i Roberta Carlosa iz 2002., treba im još da ‘nadođu’, ali su svakako bili razina više u odnosu na ono što su u dosadašnjem dijelu sezone pokazali bekovi (u sustavu s četvoricom u posljednjoj liniji) Oreč i Devetak. Ono što nas je malo iznenadilo jest Radeljić kao lijevi, a Husić kao središnji stoper. No, snažni Švicarac ipak puno više u odnosu na Radeljića voli iskakati, nakon čega se Majstorović i Radeljić nastoje skupiti pa funkcionirati u tim trenucima kao onaj dvojac koji je prošle godine uvelike obilježio Rijekinu duplu krunu. Radeljić je i dalje playmaker iz posljednje linije, on je taj koji će ponekad pokušati ‘slomiti linije’ dodavanjem od 40 ili više metara, ali da bi recipijenti bili uspješni, oni svakako moraju imati određene karakteristike. Jedan od njih, Toni Fruk, za HNL ima – sve potrebne karakteristike! I brzinu, i snagu, i tehniku, i viziju, i situacijsku inteligenciju… i sve što čovjek može nabrojati! Što nekom treneru treba, Toni to ima. I zato na njega ne treba trošiti previše riječi. Rijekin Maestro opet je bio igrač prevage, ali isto tako je veliku pohvalu zaslužio mladi Dominik Thaqi, brzanac rodom iz najbržeg grada u Istri, Žminja, koji je u svojem HNL debiju – bio sjajan!
Istina, Đalović ga je još prošle sezone znao spominjati, ali priliku mu nije dao. Isto vrijedi i za Kitina, s tim da od potonjeg nitko pod vodstvom crnogorskog stratega u Rijeci nije imao više utakmica na klupi. Ali… kada netko osvoji duplu krunu, a u nju baš nitko nije vjerovao sve do kojih mjesec ili dva prije kraja sezone, tada pričati o tome tko je mogao, tko trebao, a tko zaslužio dobiti priliku – pada u vodu. No, Thaqi, Butić, Kitin, Vignato, Bodetić, Adu-Adjei… Victor Sanchez ima s čime ‘kuhati’ u budućnosti…
No, vratimo se Thaqiju. On je već u prvoj HNL utakmici pokazao ozbiljan potencijal, premda ne treba sada ‘letjeti’ u nebesa i o njemu pričati kao da je Yamal, Estevão ili Mastantuono u nastajanju. Da, doslovno su ga centimetri dijelili od asistencije u debitantskom nastupu, sjećamo se i sjajne povratne lopte kad je Čop tukao preko gola, a onda i izvrsnog ubačaja na glavu Dantasa koji je također bio zamalo neprecizan, ali sve to ne znači da on mora biti zabetoniran u udarnih 11 i da se sve mora podrediti njemu. Thaqi je imao vrlo dobar debitantski nastup, potvrdio je to i Sanchez, a utakmicu u Gorici mora uzeti kao poticaj za ono što dolazi. Vidi se da mu još nedostaje ‘mišića’, osjetna je i ta neka dječja zaigranost, dok fizički dosta podsjeća na Josipa Mitrovića, danas igrača Slavena, koji je također plod Rijekine škole nogometa. Thaqi, kao dešnjak, odlično funkcionira kada mora tražiti dubinu pa uz desnu aut-liniju osvajati prostor, ali i kada s lijeve strane ulazi na dominantnu desnu nogu kako bi tražio udarac. Njegov ulazak u igru, baš kao i promjena formacije, bio je Thaqi koji je Rijeci u ovom trenutku trebao.
Pauza za momčad s Kvarnera nije mogla doći u bolje vrijeme. Isto kako se Victor Sanchez tek mora dokazati riječkoj nogometnoj javnosti, isto tako se i igrači moraju dokazati njemu. Načuli smo kako postoje neki igrači koji su prilično nezadovoljni trenutačnim statusom, a kako je do sljedećeg ogleda dugih 12 dana, u trening-kampu Rujevice imat će priliku promijeniti svoju sudbinu. Sanchez, kao i svaki čovjek na svijetu, ima ima neke ‘felere’, ali ako nešto zasad oduševljava kod njega, to je što ne igraju statusi, plaće i karijere, već oni koje vidi na treningu. A ove koje je vidio protiv Gorice – vidio je dobro.
.png.webp)