Luka

Njegova karizma, skromnost, radna etika i nevjerojatna nogometna inteligencija učinili su ga simbolom kluba. Njegova vizija igre, kontrola tempa, tehnička perfekcija i sposobnost da diktira ritam utakmice učinili su ga nenadomjestivim. Iako nikada nije tražio reflektore, njegova je igra privukla poglede cijeloga svijeta, a kada su je jednom ugledali, više nisu mogli maknuti pogled. Hrvatski maesto opčinio je nogometne zaljubljenike cijeloga svijeta. Njegovih šest Liga prvaka, četiri La Lige, pet europskih i pet španjolskih Superkupova, dva Kupa kralja i brojni drugi trofeji govore o njegovoj dominaciji, ali njegov utjecaj nadilazi trofejnu vitrine, koliko god njeno ‘posuđe’ bilo ispolirano. On je bio Realov metronom, tihi vođa koji je povezao epohu Cristiana Ronalda, Benzeme, Ramosa, a potom Viniciusa i Bellinghama. Kao što su Xavi i Iniesta definirali eru Barcelone, Totti Rome, Gerrard Liverpoola, postavši simboli vjernosti i predanosti, Luka je u Madridu postao oličenje lojalnosti, klase i elegancije.

Još do kraja Klupskog SP-a možemo gledati hrvatskog čarobnjaka na djelu, baš kao što ćemo ga još neko vrijeme moći gledati u dresu naše reprezentacije. S više od 170 nastupa, Zlatnom loptom i vođenjem reprezentacije do finala Svjetskog prvenstva 2018. i bronce u Katru, Modrić je zauvijek upisan u hrvatsku nogometnu besmrtnost. Bio je lice generacije, lider koji je Hrvatsku pozicionirao kao nogometnu silu i ambasador zemlje u svakom kutku svijeta. Načinom na koji je predstavljao domovinu, podigao je ljestvicu očekivanja, ali i poštovanja prema hrvatskom sportu. Njegov govor na dodjeli Zlatne lopte u kojemu smo s jedne od najsvečanijih nogometnih pozornica čuli hrvatski jezik i zbog kojeg smo vidjeli suze Zvonimira Bobana, nakon onog nezaboravnog ruskog ljeta, neće nikada biti izbrisan i zaboravljen.

REUTERS/Gonzalo Fuentes

U svijetu gdje se nogometaši sve češće mjere isključivo brojevima, Luka je uz njih donosio ljudsku veličinu i ljepotu igre. Teško je zamisliti Santiago Bernabéu bez Luke, bez njegovih okreta, preciznih dodavanja, usmjeravanja suigrača, magičnog dodira vanjskom i pljeska publike svaki puta kada to napravi ili povuče kontru. Emocija i srčanost koju je unosio na teren i prenosio na suigrače često je bila prijelomna u ključnim trenucima utakmica. Bio je produžena ruka trenera, uzor mladima, a primjer često i starijima. Imali smo čast biti dijelom njegovog vremena u Realu i možemo biti samo zahvalni što smo mogli gledati tu umjetnost tolike godine.

Njegov oproštaj od Reala nije kraj, barem ne još. Ali je zaključak jedne velebne sportske epohe. Uživat ćemo još kratko, pozorno čekati svaki idući potez kapetana, kako u posljednjim utakmicama za Kraljeve, tako i među Vatrenima. Čekat će se naravno i idući korak u njegovoj karijeri. Hoće li dati još koju godinu nogometu ili će ovo biti zbogom igri? Maštat će mnogi sigurno i o onom Dinamovom pozivu iz španjolske Marce od prije otprilike godinu dana, no odluči li se Luka za kraj u Realu, odlazak 'preko bare' ili nešto treće, nitko mu ne može zamjeriti. Nadmašiti njegovu karijeru, teško da može itko, a njegov doprinos i hrvatskom i svjetskom nogometu odavno je nemjerljiv. I zato će, baš kao što su često i do sada, tribine Santiago Bernabeua, Maksimira pa i protivničkih klubova, uvijek ustati i zapljeskati kada se pred njima pojavi Luka Modrić.

“Sportaše obično zovemo po prezimenu. Samo najvećima među njima, onima koje volimo cijelom dušom, dovoljno je samo ime. On je prvi koji nam je osvojio srca toliko da ga svi smatramo svojim", često ćemo ponoviti u spomen na legendarnog Dražena. Mislili smo da možda nikada nećemo imati nekoga tko će doći do te razine da samo ime bude dovoljno da istoga trena znamo o kome govorimo. Nazivali su Modrića Maestro, Profesor, El Pintor, laskali mu svim bombonima iz tvornice slatkiša, ali za njega nadimci odavno nisu potrebni.

Luka. Jedna riječ, četiri slova. Tako jednostavno, a toliko moćno. Znamo na koga mislimo, znamo što je značio i znamo da drugi više neće biti.

Gracias por todo, capitán!