Lovro Majer za Germanijak: “Bio sam tužan i ljut zbog SP-a, ali okrenuo sam novi list i opet uživam u nogometu’”

“Žao mi je rezultata, mogli smo i bolje proći. No, to je razina Lige prvaka u kojoj nema slabih protivnika.”

I dok Majer govori o onome što dolazi, razgovor ipak vraćamo nekoliko mjeseci unatrag. Na proljetnu američku turneju, gol Brazilu i dojam da je ponovno uhvatio reprezentativni vlak. U lipnju je, međutim, čarter za Ameriku poletio bez njega. Nema mnogo težih mjesta za nogometaša od onoga pred televizorom dok njegovi suigrači igraju Svjetsko prvenstvo.

“Ne znam što da kažem s ove vremenske distance. Bio sam i tužan i ljut. U meni su se miješali osjećaji jer sam imao dojam da sam igrom i golom Brazilu blizu odlaska na Mundijal. Međutim, očito me koštao taj očajan kraj sezone Wolfsburga u kojem smo ispali iz lige, a ja sam ostao bez SP-a”.

U nekoliko tjedana srušile su mu se dvije stvari koje su trebale nositi sezonu. Klub je izgubio prvoligaški status, a on mjesto među putnicima na Svjetsko prvenstvo. Dovoljno razloga za dugo, neugodno ljeto. I pogrešan trenutak da čovjek samoga sebe počne uvjeravati kako će se sve popraviti bez ijedne promjene.

Majer je odlučio otići.

“Okrenuo sam novi list. Inzistirao sam na odlasku iz Njemačke u sredinu u kojoj ću se osjećati dobro, koja će me motivirati. Zvao me trener AEK-a, iznio mi svoju viziju, moju ulogu u toj priči i na neki me način kupio time. Osjetio sam povjerenje, što mi je bilo izuzetno bitno jer sam znao da ne smijem pogriješiti u izboru”.

Nogometaši će vam o transferima često govoriti kao da čitaju bankovno izvješće. Projekt, ambicija, iskorak. Majer se zaustavio na jednostavnijem pojašnjenu: povjerenje. Da trener zna zbog čega ga dovodi i da mu nakon prve pogrešne lopte neće promijeniti mišljenje.

Danas kaže da nije samo pogodio. Dobio je više nego što je očekivao.

“I klub koji je sređen, suigrači, fenomenalna atmosfera, nogomet koji igramo te život u Grčkoj. Sve se poklopilo, nemam nikakav uteg i mogu se posvetiti travnjaku...”

Prije nego što je spakirao kofere, zanimalo ga je i mišljenje Slavena Bilića. Novi izbornik nije mu obećao mjesto u momčadi. Majer ga, uostalom, nije ni tražio.

“Poslao sam mu poruku kada je postao izbornik, čestitao mu i rekao da bih se htio čuti s njim. Zanimalo me što misli i njegova reakcija bila je pozitivna. Rekao je da to smatra dobrom odlukom, a što se tiče reprezentacije, da je sve na meni. To mi je bilo dovoljno”.

Najprije je stigao pretpoziv, potom i poziv. Povratak među Vatrene, ali zasad ne i na travnjak. Sve četiri utakmice Lige nacija odgledao je bez minute u igri. Za neke dovoljno da se počnu tražiti pukotine u odnosu s izbornikom. Majer u tome ne želi sudjelovati.

“Vidio sam neke naslove i moram priznati da mi se ne sviđaju. Naravno da nitko ne bi bio sretniji od mene da sam igrao sve četiri utakmice u punoj minutaži, jer ne poznajem igrača koji to ne bi htio. Ali činjenica je da sam bio cijelo vrijeme tamo, na svakom treningu, i sama spoznaja da sam opet dio te priče me ispunjava. Izbornik je imao svoje planove i zamisli. Meni je bitno da smo se upoznali s njegovim načinom rada i da je stožer upoznao nas. Na meni je da nastavim ovim putem i siguran sam da novi poziv neće izostati.”

Nema u tom odgovoru ni demonstrativne ljutnje ni lažne ravnodušnosti. Igrao bi, naravno da bi igrao. Ali nakon ljeta u kojem ga nije bilo ni na popisu, i ovo je korak naprijed.

A kako mu izgleda Bilićeva Hrvatska?

“Svaki početak je težak i treba vremena da se to uhoda. Nikome od nas nije bio drag rezultat na Rujevici, ali pokazali smo svoje pravo lice tri dana kasnije na Poljudu. Trebalo je drukčije završiti, zaslužili smo barem bod, ali to je ta klasa elitnih reprezentacija. Kaznit će te i za najmanju pogrešku. Bitno je da dojam nije ostao na onome s Engleskom. Imamo sada dvije utakmice u studenom i nadam se da ćemo ispuniti osnovni cilj – ostanak u elitnoj skupini Lige nacija i status nositelja u kvalifikacijama za Euro”.

Iz Londona smo se na kraju, neizbježno, vratili kući. Do Poljuda, derbija i travnjaka koji je ponovno uspio potisnuti nogomet u drugi plan. Majer je početak gledao uživo na televiziji, koliko mu je dozvolila vlastita utakmica u Grčkoj. Ostatak je nadoknadio snimkom.

“Ne znam što da vam kažem. Sav razgovor o nogometu nema smisla kada vidiš uvjete u kojima se igra. Jednostavno, moramo početi rješavati takve stvari poput infrastrukture. Bez toga nema napretka."

Od splitskog travnjaka do zagrebačkog stadiona nije bio potreban osobito vješt prijelaz. U Maksimiru je predstavljen prijedlog novog Dinamovog doma. Majer prati. Jer, Dinamo se ne prestaje pratiti promjenom adrese.

“Pratim sve vezano uz Dinamo. Stadion je nužna potreba, ali mislim da smo svi očekivali nešto bolje i modernije. Puno je tu stvari koje utječu na to, od budžeta, vremenskih okvira i uvjeta koji se trebaju zadovoljiti. Nisam toliko u toj temi, ali načelno bih rekao da taj prijedlog nije toliko loš. No da je mogao biti puno bolji, to je činjenica”.

Nije se želio praviti arhitektom, kao što se nije želio praviti ni zadovoljnim igračem dok mu je karijera u Bundesligi stajala na mjestu. Ovog ljeta barem je vlastiti problem odlučio riješiti. Promijenio je klub, pronašao trenera koji mu vjeruje i ponovno počeo igrati nogomet zbog kojeg ga se isplati nazvati. Sedam asistencija, pa gol na Stamford Bridgeu. Nakon svega što je ostavio u Njemačkoj, sasvim dobar početak za Lovru Majera.