Ljeto istine za Rijeku, kratkoročni rezultat ne garantira dugoročni uspjeh
Vrijeme Čitanja: 7min | ned. 23.05.21. | 08:05
Momčad Gorana Tomića ostvarila je kratkoročni cilj, ali Damir Mišković dao je naslutiti kako će se navijači morati naviknuti na slabije rezultate u odnosu na prethodne godine.
"Opet će Rijeka biti kakva treba biti", rekao je Goran Tomić u svojoj posljednjoj izjavi ove sezone nakon što je njegova momčad svladala Goricu i tako osigurala treće mjesto i kvalifikacije za Konferencijsku ligu sljedeće sezone. Kad je Dario Bel posljednji put ove sezone puhnuo u svoju zviždaljku, stručni stožer je potrčao na teren proslaviti ovaj odličan rezultat na kraju sezone s igračima.
Sezone koja je krenula odlično, zatim upala u neočekivani zimski san, da bi onda na kraju zaslužila itekako dobru ocjenu. Ne odličnu, ali vrlo dobru svakako.
Simon Rožman kupio je navijače svojom pragmatičnošću. Stigao je još sredinom prošle sezone, nakon pomalo neočekivanog odlaska Igora Bišćana, ali iako je u početku vjerovao da može ofenzivnim nogometom napraviti - ili barem donekle iskopirati - sve ono što je na klupi Rijeke ne tako davno radio njegov sunarodnjak, brzo je shvatio da ne može on biti taj koji će momčad prilagoditi sebi, već se on mora prilagoditi njoj. Promijenio je formaciju, Rijeka se vratila na 3-5-2 što je zadnji put viđeno za vrijeme dok je na klupi bio Elvis Scorija, a to je bio - pogodak.
Osvojivši Kup u Šibeniku Rožman si je kupio mir na klupi Rijeke. Mir i povjerenje, a baš je povjerenje nešto što mu je trebalo. Iako je znao da će na početku sezone ostati bez najboljeg topnika 1. HNL, iako je znao da to neće biti jedina prodaja, iako je znao da očekivanja navijača nisu mala, on je na kraju, u uvijek nemirnom riječkom zaljevu, isplivao.
Rijeka je, s nikad slabijim igračkim kadrom i nikad manjim očekivanjima, uspjela četvrti put u svojoj povijesti ući u grupnu fazu Europske lige. S(p)retan autogol protiv najvećeg danskog kluba u playoffu uvjerio je igrače da nisu ni oni 'za baciti'. Fešta je u Danskoj započela na benzinskoj pumpi, Zagrepčani Capan i Pavičić bili su pokretači, a sve to bio je samo početak za ono što je uslijedilo.
Skupina u Europskoj ligi bila je sva samo ne lagana. Štoviše, mnogi će konstatirati da je to bila jedna od 'skupina smrti'. Jedan AZ s nekolicinom mladih i neizmjerno talentiranih igrača, jadan od najvećih talijanskih klubova Napoli i uvijek nezgodni Real Sociedad s kojim probleme imaju klubovi poput Real Madrida, Barcelone i Atletica nije baš nešto čemu se nadate uoči ždrijeba. Ipak, Rožmanova momčad na kraju je skupila četiri boda, ali još bitnije od toga je svakom od navedenih klubova protiv Rijeke nije bilo nimalo lako.
Povijesnu utakmicu odigrali su Riječani u Napulju. Dan prije utakmice svijet je ostao šokiran viješću da je s ovog svijeta otišao jedan od najvećih nogometaša svih vremena, Diego Armando Maradona. Talijani su na kraju slavili, ali imala je Rijeka svoje prilike. Na kraju je osvojen bod u San Sebastianu i sva tri na domaćem terenu protiv AZ-a, ali sve to na kraju je imalo preveliku cijenu.
Rožman je, skoro pa ni kriv ni dužan, izgubio svlačionicu. Ne zato što je on loš strateg, psiholog ili mu nedostaje iskustva, on je ispao Pedro kako bi se spasilo ono što se spasiti može.
Igrom slučaja, na tržištu slobodnih trenera našlo se ime Gorana Tomića. Šibenčanin koji je na početku sezone ostao bez mozga i pluća momčadi nije mogao igru bazirati samo na srcu. Onda su na zimu otišla i dva najsrčanija, Karačić i Kolinger, a Tomić je dobio ponudu koju nije mogao odbiti. Šikić je već imao spremno rješenje, a i nije htio raditi probleme treneru koji je puno toga dao klubu, a Mišković je u čovjeku koji je u prošlosezonskom finalu Kupa naigrao njegovu momčad, ali i ostao kratkih rukava, vidio idealnog novog trenera kluba.
Da nije došao Tomić, došao bi Budicin, ali sa Šibenčaninom je dogovor postignut praktički u pet minuta. Nakon propalog transfera u Kinu, Tomiću je trebao novi izazov, dodatni iskorak. Dobio ga je u Rijeci.
Njegova prva utakmica bila je ujedno i najbolja Rijeke u proljetnom dijelu sezone. Osijek je pao u svojem Gradskom vrtu u četvrtfinalu Kupa, zabljesnuo je Murić, a kasnije je još podigao Drmića, Andrijaševića, čak i Kulenovića. Rožman je bio fokusiran na obranu, Tomić na napad, a to je ono što je Miškoviću u ovom trenutku potrebnije.
Ne rezultat, već promidžba i prodaja. Većina igrača se ne proda dobrim pozicioniranjem i fazom obrane, već asistencijama, atraktivnim potezima, golovima... A tu je Tomić 'na svom terenu'.
Rijeka je odradila dobro proljeće, ali ima još jedan razlog zašto je baš on bio prvi izbor Damira Miškovića po odlasku slovenskog stratega. Naime, Tomić je navikao svakog ljeta iznova slagati momčad praktički od nule. Kratkoročni cilj, a to je ulazak u Europu sljedeće sezone, je ostvaren, ali problem leži u tome što igrači s kojima se do toga došlo za mjesec dana više neće biti na Rujevici. Uzmemo li u obzir samo današnju momčad, Rujevicu sigurno napuštaju Nevistić, Capan, Andrijašević, Menalo i Drmić, s tim da su tu još i Kulenović, Tomečak, Yateke i Štefulj.
Osim toga, Pavičić je sam istaknuo da bi se volio okušati u inozemstvu, u klubu se nadaju nekoj ponudi za Velkovskog koji je - kad je klub u pitanju - skoro pa stalno ozlijeđen, dok u dresu reprezentacije igra na zavidnoj razini. Jednako tako, Smolčić već neko vrijeme koketira s klubovima iz Italije, a Lončar je igrač od kojeg se očekuje najveći priljev novca. Dakle, nabrojali smo 13 igrača, s tim da ne odbacujemo mogućnost još nekog odlaska. Što zbog manjka kvalitete, što zbog činjenice da bi se ovog ljeta mogao/morao/trebao napraviti potpuni redizajn.
Posudbe Mudražije i Čerina ističu tek sljedeće sezone, a od dolazaka su sigurni Labrović i Ampem. Nakon što su ove zime prodali Nevistića i Štefulja u Dinamo, Rijeka je dogovorila da će na Rujevicu doći tri igrača iz Maksimirske 128. Jedan je Roko Jurišić, a kako doznaje Germanijak, jedan od preostale dvojice trebao bi biti Josip Šutalo koji je ovu sezonu proveo na posudbi u Istri 1961. Ime trećeg zasad nije poznato, možda ni dogovoreno. Marko Đira, Komnen Andrić, a na Kvarneru neki maštaju i o Mariju Ćužeu. Vrijeme će pokazati o kome je riječ.
Sigurno je da će Ivan Mance ponovno napraviti dobar posao. Kažemo sigurno, jer toliko je puta 'spašavao' Rijeku svojim potezima. Da je rođen u Italiji, Engleskoj ili Njemačkoj, njegovo ime bilo bi poznato diljem Europe, ali budući da je 'naš' i da nije tip čovjeka koji se javno eksponira osim onoga što mora, tako za njega ne znaju ni neki koji 'prate' HNL. U njega ne treba sumnjati, dok je njega, Rijeka će i dalje dovoditi dobre igrače, ali to nije ključ uspjeha i prosperiteta.
Gledamo li svaki klub pojedinačno, skoro pa u svakom se pojavio neki 'klinac'. U Lokomotivi, i to u situaciji kad se klub borio za ostankom, iskočili su Kačavenda i Šimić, u Hajduku su to Biuk i Ljubičić, u Slavenu mladi Zvonarek... Osim Rijeke, po tom su pitanju slabo radili Istra 1961, Varaždin i Gorica, iako u Turopolju odlično igraju Krizmanić i Babec koji su aktualni U-21 reprezentativci.
Tomić bi baš to mogao dobiti kao svoj glavni zadatak sljedeće sezone. Pronaći, filtrirati, prilagoditi i onda razviti nekoliko mladih igrača. Ima ih, nije da je Rijeka tu presušila, ali su nemirne vode neke 'klince' malo previše učinile nervoznima. Prije svega, njegov je zadatak 'vratiti' Lepinjicu, u momčad integrirati Vuka, pronaći idealnu poziciju za Smolčića, vidjeti jesu li Braut i Ristovski dovoljno kvalitetni za 1. HNL, dati pravu priliku iznimno talentiranom Liberu koji je svoju kvalitetu pokazao u Orijentu 1919 i jesenskom dijelu sezone...
Damir Mišković izjavio je kako zna da je ova sezona bila teška za sve klubove u 1. HNL, ali da misli kako će sljedeća biti još teža. Iako, zanimljivo, financije Rijeke su ove sezone nemjerljivo bolje nego godinu ranije. Najavio je predsjednik dodatno kresanje budžeta, a to baš i nije nešto ohrabrujuće budući da Dinamo, Osijek i Hajduk najavljuju još veću 'ofenzivu' sljedeće sezone. Dakle, Mance bi na raspolaganju trebao imati manje novca, a trebao bi na Kvarner dovući zamjene, barem jednake kvalitete, za Andrijaševića, Drmića, Capana, Tomečaka, (možda) Pavičića i Lončara...
Ljeto istine je pred Riječanima, jer više nema laganja kako je postojeći kadar jednako kvalitetan kao oni prethodnih sezona. Jer nije.