Livajin potez je legitiman. Ali je tajming skandalozan i licemjeran!

Užarile su se internetske ankete i rasprave na društvenim mrežama. Kao i uvijek kad je u pitanju Marko Livaja, podjela je jasna, onima kojima je idol i božanstvo, ostao je to i nakon što se oprostio od hrvatske reprezentacije. Ne sumnjamo da će njima biti još božanskiji. Oni drugi, kojima Livaja nije odveć drag, ili oni treći, kojima je draži još manje, oponiraju kako on Hrvatskoj i nije potreban ili ga nazivaju izdajnikom. I, tako će, kad je Marko Livaja u pitanju, uvijek biti, sve vezano za njega budi emocije, s jedne i druge strane.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Treba li, dakle, Livaju osuđivati zbog odlaska iz reprezentacije? Kratko i jasno - NE! Uopće se ne treba niti vraćati na genezu stvari, je li sve počelo njegovim megafonom u ruci ili vrijeđanjem nekoliko budala s tribine Rujevice, što je trebao učiniti HNS i kako reagirati suigrači. Jasno je da tu nitko nije nevin pa ni Livaja, koji bi se trebao, poput Ballotellija zapitati 'Why always me?' i pogledati vlastiti CV za koji su se skandali lijepili kao muhe, nisu, naravno, nevini niti oni koji su ga vrijeđali ili pisali ružne, morbidne poruke. A i HNS je u toj priči činio previše kompromisa, hodao po jajima umjesto da je u startu povukao neke drastičnije poteze i dopustio je da Livaja postane 'slučaj', populistička i politčka priča.

Bilo je igrača, koje su jače vrijeđali nego Livaju, podsjetimo se samo što je godinama doživljavao Luka Modrić. Prijetilo se i drugima, igrali su pred praznim tribinama i s porukama 'Dabogda sve izgubili', pred prijetnjama izbacivanjem iz natjecanja, pokušalo ih se destabilizirati svastikama i kažnjivim pokličima, ali nisu odustali. Zato su i uspjeli. No, opet, svatko se s tim nosi drugačije, netko namjerno ide dalje, glavom kroz zid ako treba, netko popusti pod pritiskom i odustane. I, zato je stvarno nepotrebno analizirati Livajin potez kroz prizmu ispravnosti, je li više kriv on sam ili oni koji su ga vrijeđali. On najbolje zna što osjeća i što ga tišti. Njegov ga je dojam, osjećaj doveo do toga da se oprosti od reprezentacije. I, uvijek ponavljamo; ako netko nije 100 posto 'unutra', on ili bilotko, ne treba igrati za Hrvatsku! Jer, snaga naše reprezentacije, možda je nekome fraza, ali je fakt, jest upravo u tome što nitko u njoj ne igra na silu, već zato što to želi, osjeća i spreman je podrediti svoje privatne interese i ego 'kockastom dresu'. Livaja to očito nije mogao iz ovog ili onog razloga. Je li u pitanju samo povrijeđenost, jesu li doista tako narušeni odnosi s izbornikom i suigračima, je li u pitanju želja da se posveti Hajduku, vrati u formu i pokuša odvesti Bijele do naslova? Štogod da jest posrijedi, kažemo, potez je legitiman, Livajin subjektivan osjećaj, bolje tako nego da stalno u zraku bude neki težak uteg. Bila je Hrvatska i u težim situacijama, igrala bez većih igrača od Livaje, pobjeđivala velike utakmice i osvajala medalje bez Modrića, Perišića, Bokšića, Bobana, Šukera... S onima koji su htjeli igrati i bili spremni sve ostaviti po strani za tih 90 minuta u nacionalnom dresu.

Kako je Vatreni Livaja došao do kraja

Marko Livaja zaključio reprezentativnu karijeru

Kustić: "Ražalostila me Livajina odluka"; Dalić: "Razumijem ga"

Međutim, ono što je u Livajinu potezu skandalozno i licemjerno jest - tajming! Ovakav odlazak, u nedjelju poslijepodne porukom na Instagramu, samo dan prije okupljanja, u situaciji kad Zlatko Dalić nema Perišića, Kramarića, Ivanušeca, vjerojatno i Petkovića, sigurno nije dobar izbor. Štoviše, probudit će sumnje u motive i prave namjere, Livaje ili nekoga oko njega. Ako je doista razlog njegova odlaska ono što se na Rujevici dogodilo prije četiri mjeseca, ako ga ta prašina, koja se podiže oko njega, uistinu toliko pogađa, morao je odluku prelomiti ranije. Ili u startu odagnati mogućnost povratka u reprezentaciju, ili bezuvjetno prihvatiti poziv kad je on već došao. Ili, u krajnjem slučaju, zaključiti priču prije 10-ak dana. A ovako ispada da je, zapravo, svjesno planirao 'osvetu', svjesno htio zabiti 'nož u leđa' Daliću i reprezentaciji, HNS-u. Jer, poručiti u oproštajnoj poruci "želio bih da fokus i pozitiva budu usmjereni prema igračima, nadam se da će u miru i bez tenzija dočekati sljedeće bitne utakmice", a zapravo svjesno prebaciti fokus na samog sebe samo dan prije prvog treninga, stvarno jest licemjerno. Kao i napisati da želiš sreću i uspjeh reprezentaciji, a napustiš je kad je svaki igrač potreban i kad svako novo otkazivanje, pogotovo napadača, radi izborniku neviđen problem!

Ako je uistinu htio smiriti situaciju, mogao je to napraviti bolje, ranije, iskrenije. Ovako je opet izazvao pomutnju, opet su u zraku ostala visjeti mnoga pitanja, rađaju se nove podjele i nove rasprave. A teško je vjerovati da je baš sve slučajno.

Why always you, Marko?