Lirim Kastrati je najbolji posao Dinama u ovom prijelaznom roku

Unatoč minusu u svojoj blagajni jer su ga Lokomotivi platili više nego što su za njega dobili od Legije, apsolutna je činjenica kako je transfer Lirima Kastratija najbolji potez maksimirske struke u ovom prijelaznom roku. Da se razumijemo, Majer i Jakić su odlični transferi ali njihova vrijednost bi ionako rasla i da su ostali u Maksimiru, dok za Kastratija to ne možemo reći.

U jednom trenutku bilo je; hajdemo spasiti što se spasiti može. Jer Lirim Kastrati prekrižen je u maksimirskom projektu. Svojom krivnjom. I ničijom drugom. Brzonogom krilu dogodio se sindrom velikog kluba. U svojim mislima postao je zvijezda samim potpisom za Dinamo a da to nije dokazao na travnjaku. I od tog trenutka sve je bilo važnije od nogometa. I auto za kojeg bi i Ademi dva puta razmislio bi li ga kupio. I kuća na Remetama. I Instagram…

Na vrijeme je Zoran Mamić shvatio kuda to vodi pa je probao utjecati na Lirima. Razgovarali su, uvjeravao ga je kako njegov talent ništa ne znači ako se ne posveti nogometu. I da mu je Dinamo samo odskočna daska jer ima veliki potencijal. Lirim Kastrati je kimnuo glavom u znak potvrde, pa navečer pobjegao iz karantene.

No, imao je peh jer se ujutro vraćao na stadion pa stao kod portira da mu se izmjeri temperatura zbog COVID mjera. Gale je pedantan pa ništa ne prepušta slučaju. I dok je mjerio temperaturu, iza Kastratija je stao BMW. Zoki je zablendao u znak pozdrava a Lirim je odletio iz momčadi.

Odgojna mjera nije imala efekta. Zoki je otišao, Krki stigao a Kastrati je bio konstanta. Na priprema među najboljima, ali čim se vratio u Zagreb - nema ga na mapi. Ljubav je lijep osjećaj, ako je čovjek zna dozirati. Lirim je išao u krajnost. I završio u Legiji čiji izlazni transferi nemaju šanse približiti se sferama Dinama. Dakle, klasični korak unazad u karijeri. Ili čak dva.

U Engleskoj postoji agencija koju klubovi često koriste za dubinske provjere svojih potencijalnih akvizicija. Nekoliko tisuća eura i dobijete cijeli report o karakteru igrača, njegovim navikama van travnjaka, stilu života i nekom općem dojmu. I to bitno utječe na odluku o transferu. Legija očito nema budžet za takvo nešto…

Lirim Kastrati je Dinamova prošlost. Vjerojatno će za nekoliko godina, kada malo sazre, plakati za prilikom koju je imao u Maksimiru, ali na nikoga neće moći uprijeti prstom osim na samog sebe. Ali kako to već obično bude, dok nekome ne smrkne, drugome ne osvane.

A osvanulo je Ivanu Šaraniću. Zamislite koga je taj dečko (2003. godište), imao ispred sebe početkom ove sezone. Kastrati, Atiemwen, Hajrović pa čak i Majer… I nikoga od njih više nema u Maksimiru.

Šaranić je desno krilo i desetka. I jedini koji je ostao s lijevom nogom na ofenzivnim pozicijama.

Bio je najbolji strijelac juniorske momčadi u prošloj sezoni, najbolji strijelac Dinama na Ramljaku. U B momčadi je u devet utakmica zabio tri gola i asistenciju a vrijednost mu je procijenjena na 1,5 milijuna eura.

Dolazi iz Mahova, sela pored Siska. Talent je prepoznat s 12 godina kada postaje dio sustava Dinama. Nosio je desetku na leđima u četiri selekcije mladih reprezentacija a da ima ono nešto što čini razliku prepoznato je lani kada je imao ponudu Barcelone koja je htjela iskoristiti priliku da je Šaranić u zadnjoj godini ugovora te ga uzeti za “sitniš”. Da nije samo talentiran na travnjaku, dokazao je i razumnom odlukom u kojoj se zahvalio Barceloni i ostao u Dinamu.

“Želim ići sličnim putem kao Dani Olmo. A u ovom trenutku Dinamo nudi veću perspektivu od bilo kojeg drugog kluba. Uostalom, emocija mi je u plavom dresu”, rekao nam je jednom prilikom Šaranić na temu odbijanja Barcelone.

Dani Olmo kao model? Nije loše… Uostalom, i igrački su jako slični. Motorika, tehnika, karakter…