Leicester jednim jedinim potezom na utakmici protiv Seville uperio reflektor u oči na kraju tunela

Teško je pristupiti utakmici kada imate na njoj težinu spašavanja čitave sezone. Iako je Ranieri u najavi susreta vedro pričao o pristupu ovoj utakmici, govoreći kako su igrači „u potpunosti fokusirani na ovako veliku utakmicu u Ligi prvaka“, vjerojatno je znao da se ne bi smio razbacivati s mišlju o fokusiranosti svoje ekipe. Leicester je previše puta ove sezone izgledao van fokusa, a s obzirom na situaciju u kojoj su se (ne)planirano našli, večeras su nasušno morali ostaviti dojam. Ne nužno pobijediti, čak ni izboriti remi; već dati do znanja da se nešto u pristupu promijenilo, da ne „izlete“ iz natjecanja bez borbe već na Pizjuanu.

 Sevilla je prema nekima bila najgori mogući protivnik kojeg su mogli izvući; Sampaoli, koji je večeras utakmicu pratio s tribine majstor je pripreme, ali večeras smo većim dijelom vidjeli pragmatičniju, „emerijevsku“ Sevillu. Leicester je praktički od trenutka kada su izvukli Sevillu znali da im je jedina šansa nadati se da će Sevilla krenuti furiozno i ostaviti im dosta prostora za kontru; ostaviti primjerice Ramija samog na širem prostoru s Vardyjem. Znali su to svi; znao je to Ranieri, ali i Sampaoli.

Stoga smo od početka vidjeli jednu strpljivu Sevillu, čvrstu na lopti i koncentriranu u izgradnji napada. Natjerali su Leicester od početka duboko, ali ne nikakvim furioznim presingom, već čisto igrom na posjed. Kao u igri nekakvog psihološkog trilera, u kojem ubojica polagano progoni žrtvu i tjera je da se trzne na bilo koju sjenu, Sevilla je stjerala Leicester duboko i čekala trenutak u kojem će ih razvući dovoljno da nađu prostor. Manifestacija te nervoze Leicestera stigla je u 6. minuti, kada je Fuchs jednu dugu loptu pokušao vratiti glavom put Schmeichela, koji je pak pratio njen let. Gotovo je došlo do fatalnog nesporazuma, ali Schmeichelovi refleksi su bili na mjestu i uspio je nekako – uz salvu prijetećih povika prema dekoncentriranom suigrači – spriječiti da lopta ode u gol.

Međutim, trebalo je samo 13 minuta da stvari krenu nizbrdo. Mariano je ubacio jedan oštar centaršut u prostor koji je primio Correa; Morgan debelo kasni na start i ruši ga, a sudac Turpin bez razmišljanja pokazuje na bijelu točku. Correa je sam odlučio izvesti jedanaesterac, ali to radi tek nešto bolje od Falcaa sinoć, doduše jednako mlitavo – Schmeichel čita stranu i lovi to bez poteškoća. Leicester je tada odlučio osokoljen barem malo pokušati krenuti naprijed, ali osim prigode Morgana na ubačaj Albrightona nismo vidjeli mnogo.

Letargija Seville nije dugo trajala, ponovno su počeli plesti mrežu oko gola Leicestera te vratili posjed, što je dodatno prepalo Lisice. Igrala se 25. minuta, Sevilla je sjajno serijom kratkih paseva oslobodila prostor na lijevog strani za večeras odličnog Escudera, koji centaršutem na drugoj stativi pronalazi natrčalog Sarabiju. Na njemu je bio Fuchs, ali dovoljan je bio trenutak nepažnje u kojem je Austrijanac pratio situaciju ispred, umjesto iza sebe. Sarabia je nemilosrdan, gađa sjajnu dijagonalu glavom kraj nemoćnog Schmeichela za 1:0.

To je dodatno sputalo Leicester, koji se u potpunosti povukao u krilo Schmeichela, potpuno paraliziran strahom da eventualni drugi gol ne riješi ishod i ostvari najveću bojazan da se vraćaju kući tek na revijalni susret. Minutu nakon gola udarac Jovetića iz bloka odlazi pod gredu Leicesterovog gola, ali neugodan šut jedva boksa Danac u korner.

Leicester je hitno morao nešto napraviti tijekom poluvremena, ne zato jer je Sevilla bila naročito furiozna, ali još gore, jer je bila spremna na još jedan smrtonosni udarac iz sjene. Jedan od upečatljivih trenutaka prvog dijela koji je opisivao okolnosti je jedan start Lengleta nad nevidljivim Mahrezom u 35. minuti; čvrst, precizan, nemilosrdan. Ranieri je morao smisliti način kako da se oslobode „mentaliteta streljane“, koji ih je pratio gotovo čitave sezone, a natruhe toga su se vidjele u prvih par minuta drugog dijela.

Nakon obligatornog sumanutog presinga, Vardy je u 46. minuti gotovo presjekao domaćeg vratara Rica na grešku pri ispucavanju, ali stvari su ipak dobro završile po Sevilu. Ndidi je još pokušao iz daljine testirati Rica u 51. minuti, da bi tek minutu kasnije Nasri uzvratio sjajnom loptom u prostor za Vitola. Španjolac iz teškog kuta dolazi do udarca, lopta se odbija od prve vratnice gola Schmeichela koji je loše zatvorio prvu vratnicu, ali srećom po Leicester šeta po crti i ide van gola. Domaći su nastavili prijetiti, Sarabia je pokušao plasirati udarac u 56. minuti, ali samo pokraj gola. Pritisak je smanjio Drinkwater u 60. minuti, ali njegov udarac odlazi u korner iz kojeg se ništa nije razvilo.

Ranieri je pokušao prodrmati momčad; uveo je Graya umjesto Muse koji je u vrhu napada bio užasno pasivan zajedno s Vardyjem; njihov manjak povratne trke bio je osjetan, a upravo je taj aspekt igre kod prednjeg dvojca lani bio jedan od najvažnijih katalizatora Leicestera. Ali to ne da nije pomoglo, već se desilo ono ipak neminovno – Sevilla je dočekala novu šansu i iskoristila je.

Dugu loptu je na rubu Leicesterovog šesnaesterca primirio Jovetić. Odvukao je Hutha i Morgana na sebe, koji su u svojim lošim postavljanjima potpuno zaboravili na prostor iza leđa. Njega je u sekundi okupirao nečuvani Correa, koji loptu šalje s desetak metara od grede u gol, iskupivši se tako za promašeni jedanaesterac – 2:0. Mlađahni Argentinac nije stigao ni proslaviti gol, a već je bio na klupi praćen pljeskom. Sevilla je podebljala vezu i želju za kontrolom susreta uvodeći Iborru.

No, nogomet je čudna biljka. Jedan trenutak može sve promijeniti, a upravo se to dogodilo u 73. minuti susreta. Ne da je bio u pitanju tračak nade, nego reflektor upućen u oči čovjeku koji već mjesecima traži izlaz iz tunela. Gray je pronašao prostor po lijevoj strani Sevilline obrane, gdje u prostoru čeka Vardy. Nisu Sevillini braniči uspjeli očistiti sjajan centaršut, a Vardy gura loptu u mrežu za 2:1 i neopisivo važan gol u gostima za Leicester! Prvi gol lanjskog hit-napadača nakon više od 748 minuta provedenih na terenu; ako je ikada bio trenutak, to je ovaj.

Sevilla je, logično, potpuno šokirana pokušavala pribrati se i vratiti stvari na hendikep; tempo se naglo podigao i od praktički riješene uspavanke gledali smo otvorenu igru. Rami je u 88. minuti nadvisio i Hutha i Morgana, ali Schmeichel ponovno sjajno reagira i izvlači loptu od ispod grede, nakon što je Jovetić izborio korner udarcem iz daljine.

Dok će ovaj pogodak sigurno podignuti euforiju kod Leicesterovih navijača koji očajnički traže razlog za optimizam, realnost je da imaju u rukama čvrst, aktivan rezultat za uzvrat, ali s druge strane moraju biti svjesni da su osim te akcije u ovih prvih devedeset i kusur minuta prikazali pa, gotovo ništa. Sevilla je kontrolirala praktički čitav susret, a  da su imali malo više sreće i da Schmeichel nije branio na razini, mogla je situacija biti kudikamo gora za Engleze. Ništa još nije riješeno, ali Ranieri će morati napraviti puno, puno više ako zaista želi imati sigurnu šansu za prolaz u uzvratu.

(Foto: Action Images)