Labrović za Germanijak: “Presretan sam zbog debija, prije pet godina to mi je bilo nezamislivo. Matematika? Fokusirani smo samo na sebe"

Možda se sunce posljednjih dana ozbiljno sakrilo na Kvarneru, ali nasmijanih lica u Gradu koji teče ne nedostaje. Nije to toliko čudno, Rijeka je prva, momčad igra sjajno, a iako im se na svakojake načine pokušava staviti određeni pritisak i teret na leđa, igrači Rijeke i dalje su potpuno opušteni te ih svi ti medijski spinovi ne diraju previše. Ako uopće.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Utakmica protiv Rudeša bila je, bez da se domaćin uvrijedi, jedan malo ozbiljniji trening za lidera HNL-a. Jednostavno, takav je ‘zrak’ bio i prije nego što je ogled počeo. Činjenica da je domaćin ‘odmarao’ svoje ponajbolje igrače protiv Rijeke sama po sebi govori da su bili svjesni što im se sprema. Rijeka je rano povela, s minimalnih 1-0 otišli su na predah, da bi onda u nastavku zabili dva brza pogotka i tako odveli utakmicu u mirne vode. Nije bilo stresa, panike… Rijeka je došla, odradila posao i vratila se kući. Profesionalno, rutinirano, samouvjereno.

Poslije utakmice, među posljednjima je iz svlačionice izašao Nediljko Labrović. Dobro raspoložen, nasmijan, pristupačan. Kapetan.

“Marko, može li dvije – tri riječi za ovo odabrano društvo?”, s osmjehom od uha do uha upitao je marljivog glasnogovornika kluba, a nakon što je dobio ‘zeleno svjetlo’, stao je pred dvojicu predstavnika medija s kojima je kratko popričao o Egiptu, Rudešu, Lokomotivi…

“Pucajte, momci”, rekao je kapetan Nediljko, veliki miljenik Armade, koji je za početak kratko prokomentirao ogled protiv Rudeša i uvjerljivu pobjedu svoje momčadi.

“Držali su me moji dečki budnima, bilo je par situacija u kojima sam morao reagirati, ali većina utakmice bila je za svaku pohvalu. Mislim da su momci odigrali na jako visokom nivou. Svi znamo da su ovakve utakmice najteže jer se na njima često znaju gubiti prvenstva, isto tako i dobivati, ali u svakom slučaju sam jako zadovoljan da smo utakmicu protiv Rudeša zaključili s pobjedom”, rekao nam je kapetan Rijeke kojem je ovo bio 102. nastup u bijelom dresu te 37. utakmica s čistom mrežom.

Trener Željko Sopić jednom je prilikom naglasio kako Rijeka ima četiri najbolja stopera u ligi, a iako se posljednja linija posljednje vrijeme dosta često mijenja, kapetanu bijelog broda to ne predstavlja nikakav problem.

“Sa svim našim stoperima već duže igram, samo s Radeljićem nešto kraće, ali svi su oni kvalitetni i karakterni igrači pa meni kao vrataru nije problem adaptirati se i prilagoditi kad imaš takvu kvalitetu ispred sebe.”

Iako je Rijeka protiv Rudeša dominirala, naš sugovornik imao je dvije ili tri situacije gdje je morao reagirati pa nas je zanimalo koliko mu je teško u takvom tipu utakmice, kad njegova momčad cijelo vrijeme napada, zadržati koncentraciju svih 90 minuta i biti siguran i pravovremen na onaj jedan ‘zalutali metak’ koji je neizbježan čak i kad je na suprotnoj strani posljednja momčad prvenstva.

“U mlađim kategorijama prošao sam i jedno i drugo. Igrao sam utakmice kada bih u 90 minuta morao tek jednom ili dvaput reagirati, ali isto tako je bilo utakmica i kad bi cijelo vrijeme imao posla.”

Rijeka se poigrala s Rudešom i bez ikakvog stresa došla do rutinske pobjede

Sopić: "Zadovoljan sam izvedbom. Derbi? Nemam nikave želje, zna se di sam rođen i za koga navijam, ali trener sam Rijeke i samo me to zanima"

Rudeš možda nije puno puta ugrozio gol Rijeke, ali već u srijedu Riječane očekuje, opet u Kranjčevićevoj, utakmica protiv Lokomotive u polufinalu Kupa. Posla bi ipak trebalo biti malo više, a tema je, kao i obično, stanje travnjaka koje stvarno ne djeluje najbolje…

“Naravno da se osjeti težina terena kad se igra u Kranjčevićevoj, ali ne želim se žaliti i tražiti nekakve alibije, teren je takav kakav je, treba izvući najbolje iz svega, ali što je tu je, kako nama, tako i njima.”

Lokomotiva ovog proljeća također igra jako dobar nogomet, svladali su Dinamo, Hajduk te Osijek u Kupu…

“Iznimno potentna i mlada momčad koja ima par iskusnijih igrača koji su njihova okosnica. Na svim pozicijama imaju kvalitetne igrače, a ako im daš malo prostora, oni će to iskoristiti. Odmorit ćemo se i onda od ponedjeljka krenuti s punom pripremom za utakmicu u srijedu.”

Sunca, rekli smo ranije, na Kvarneru nema previše posljednjih dana, ali naš sugovornik imao je lijepu ‘boju’ u licu. Egipat?

“Predivan osjećaj. Eto, vidjeli smo piramide, mogu staviti kvačicu na popis želja. Debi? A što reći… Velika čast. Osjećao sam i veliku odgovornost da opravdam povjerenje izbornika, a na kraju se sve poklopilo na najbolji mogući način. Presretan sam.”

'Riječani' u Egiptu - Andrej Kramarić, Marko Pjaca, Damir Mišković, Marco Pašalić, Nediljko Labrović, Mladen Pičić i Marko Cvijanović. Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Reprezentativni debi je upisan, znači li to još ‘samo’ naslov prvaka i onda penzija ili?

“Haha, ipak ne, još se puno mora napraviti u karijeri. Moram reći kako sam već dosad ostvario neke stvari koje su mi unazad pet godina bile nezamislive.”

Vratimo se na sekundu reprezentaciji. Debi na stadionu pred 80 tisuća gledatelja, osvajanje ACUD Cupa… Kako je to izgledalo iz prve ruke?

“Nikada nisam igrao pred više gledatelja. Jednostavno, savršen osjećaj, ne znam što drugo reći. Mislim da sam dobro ušao u utakmicu, pohvalio bih suigrače koji su također bili na visokoj razini i koji su prije utakmice bili tu uz mene te mi sugerirali na koje stvari da više obratim pažnju. Zahvalan sam suigračima na podršci, izborniku na prilici, a na kraju svega mogu reći da sam zadovoljan kako sam se predstavio.”

Utakmica koju će Nediljko Labrović pamtiti do kraja života. Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Što se tiče Rijeke, ne može se reći da je prvi tjedan u travnju ‘ključan’, ali svakako spade među ‘bitnije’…

“Ma svaki tjedan je ključan. Nema jedan više, drugi manje. To svi u klubu ističemo i tako se svi ponašamo. Mislim da smo svi budni, da smo svi našpanani i da sa zadovoljstvom idemo iz jednog tjedan u drugi.”

Bavi li se svlačionica matematikom pa da se računa koliko vam treba tu, koliko tamo…

“A ne, matematika što je bila, bila je u školi. Povremeno malo Sudoku i to je to ha-ha.”

Dakle, stroga zabrana za računanje?

“Nije strogo zabranjeno, ali svi znamo koji je ključ da bismo ostvarili najveće stvari. Matematiku treba pustiti sa strane i fokusirati se na sebe i na teren, to je jedino što nas zanima.”