Reuters
Reuters

Kultni londonski klub na pragu je četvrte lige, ali je izbacivanjem 'hit momčadi' Premier lige na legendarni The Valley vratio nadu u bolje sutra

Vrijeme Čitanja: 9min | ned. 25.12.22. | 16:00

Charlton Athletic bio je jedan od najboljih i najpopularnijih engleskih klubova u periodu prije i poslije Drugog svjetskog rata, početkom 21. stoljeća bio je standardni sudionik Premier lige, ali se posljednjih 15-ak godina nalazi na razmeđi između drugog i trećeg ranga engleskog nogometa. Sada mu prijeti ispadanje u League Two, no prošlu srijedu svladao je premierligaša Brighton i izborio četvrtfinale Liga kupa protiv Manchester Uniteda te na taj način na kultni The Valley vratio dašak starih vremena....

Nacionalni nogometni kupovi romantičarska su natjecanja jer povremeno svjedočimo iznenađenjima u kojem nekakav anonimni niželigaš izbaci favoriziranog prvoligaša. U rijetkim slučajevima taj potpuni autsajder dogura i do završne faze natjecanja, no češće je riječ o 'bljeskovima', odnosno jednom senzacionalnom rezultatu underdoga protiv favorita koji na nekoliko dana niželigaški klub postavi pred reflektore nacionalne nogometne pozornice.

Jedna takva senzacija dogodila se u srijedu u engleskom Liga kupu, kada je klub iz donjeg doma League One, trećeg ranga engleskog nogometa, izbacio hit momčad Premier lige Brighton & Hove Alboin. Doduše, ovaj put nije bila riječ o anonimnom klubu za širu nogometnu javnost, već o kultnom londonskom klubu koji je u godinama prije i poslije Drugog svjetskog rata bio jedan od najboljih i najpopularnijih engleskih klubova. Charlton Athletic je svoj posljednji ples u Premier ligi imao 2007., odnosno prije gotovo 15 godina.

Dvoboj Charlton Athletica i Brightona na kultnom The Valleyju, svojevremeno najvećem stadionu u Engleskoj, bio je jednosmjerna ulica, gosti su imali 77 posto vremena loptu u svojim nogama, 18 udaraca, od kojih je igrač utakmice Ashley Maynard-Brewer obranio šest. Neke od obrana bile su bravurozne, u punom smislu te riječi. Charlton je sačuvao 'nulu' do isteka vremena, a onda i svladao Brighton nakon boljeg raspucavanja jedanaesteraca. I to nakon dramatičnih sedam serija, u kojima su domaćini propustili realizirati tri udarca, a gosti četiri.

Taj rezultat predstavlja jedino iznenađenje u osmini finala EFL cupa, svi ostali premierligaši relativno su se lagano obračunali s niželigašima, a Brighton je imao naizgled čak i lakši posao od ostalih sudionika elite, budući da su išli na megdan 18. momčadi trećeg ranga koja u prvenstvu nije slavila od 22. listopada (League One igrao se i za vrijeme Svjetskog prvenstva), a dva tjedna prije dvoboja s Brightonom iz FA Cupa ih je izbacio četvrtoligaš Stockport.

Možda se pitate, što se danas događa s kultnim londonskim klubom osnovanom 1919., a koji je u godinama prije početka i nakon svršetka Drugog svjetskog rata bio jedan od najjačih engleskih klubova? Što se dogodilo s klubom koji je sredinom prošlog stoljeća imao preko 40 tisuća gledatelja na svojim utakmicama, a pred početak Drugog svjetskog rata je čak razvalio i reprezentaciju Francuske?

U posljednjoj epizodi u Premier ligi Charlton je plesao punih sedam sezona prije nego što je te 2007. krenuo streloviti pad kluba, a koji traje i danas... Iz Premiershipa u Championship, pa u League One. Od tada se Charlton nalazi na razmeđi između druge i treće lige, a ove mu prijeti i ispadanje u četvrti rang engleskog nogometa, u kojem londonski klub osnovan 1919. nije igrao praktički od svojih početaka, odnosno početka 20-tih godina prošlog stoljeća.

CHARLTON RAZMONTIRAO FRANCUSKU U PREDVEČERJE DRUGOG SVJETSKOG RATA

A priča o jednoj od njihovih najslavnijih utakmica u povijesti započela je bez njih. U ožujku 1937. Europa je bila pred pragom Drugog svjetskog rata, u Beču se igrao dvoboj između Austrije i Italije, dvije države koje će ubrzo postati dio Trojnog pakta, Italija kao zasebna članica, a Austrija kao dio Trećeg Reicha.

U 73. minuti utakmice švedski sudac Otto Olsson prekinuo je dvoboj zbog nevjerojatne netrpeljivosti koja je vladala među igračima na terenu, ali i navijačima na tribinama. Engleski Guardian taj meč je svojevremeno nazvao jednim od najgrubljih u dotadašnjoj nogometnoj povijesti. Tri Talijana i jedan Austrijanac morali su napustiti teren zbog ozljeda, a jedan Austrijanac je isključen zbog pretjerane grubosti.

„Obje momčadi bile su ratnički nastrojene, a sukob na terenu bio je više političke, nego sportske naravi“, stoji u izvještaju The Guardiana iz toga doba.

Naime, Talijani su prije utakmice salutirali fašistički pozdrav što je razjarilo domaću publiku, koja je kroz cijelu utakmicu skandirala protiv Italije i Benita Mussolinija, a takva netrpeljiva atmosfera prenijela se i na igrače na terenu. Takav animozitet prema talijanskoj reprezentaciji toga doba, aktualnim svjetskim prvacima, bio je uobičajena pojava na nogometnim borilištima…

Idući mjesec Talijani su u Parizu trebali odigrati dvoboj protiv domaće reprezentacije, no ista je otkazana 48 sati prije početka zbog straha od nereda između fašistički nastrojenih talijanskih navijača i ljevičarski nastrojene francuske publike…

Francuzi su stoga tražili alternativnog protivnika, a nakon neuspješnih pregovora s reprezentacijama Nizozemske i Belgije, odluka je pala na Charlton Athletic. „Dvoboj protiv Charltona zbog nedostatka strasti neće izazvati jednak interes kao dvoboj protiv druge nacije, međutim dvoboj naše reprezentacije protiv moćne engleske momčadi trebao bi izazvati dovoljan interes javnosti“, najavljivao je taj dvoboj francuski magazin Match, dok je Paris Soir tvrdio da je će Francuska igrati „protiv najatraktivnije engleske momčadi koja ima superiornu tehniku i nevjerojatan momčadski duh“.

Utakmica se igrala u nedjelju 11. travnja 1937. na Parku prinčeva, a Charlton, koji se te sezone borio za naslov prvaka Engleske (na kraju je završio drugi s tri boda manje od Manchester Cityja) je dan ranije s 1:0 svladao Huddersfield u prvenstvu. Jimmy Seed, najslavnije trenersko ime u povijesti kluba, koji je vodio Charlton od 1933. do 1956., za dvoboj protiv Francuske promijenio je samo tri igrača i unatoč tome razbio jednu od najjačih europskih reprezentacija s 5:2.

Zanimljiva situacija dogodila se dvije godine kasnije. U travnju 1939. trebali su se susresti Francuska i Njemačka, no dvoboj je, također zbog političkih razloga, otkazan dan prije utakmice, s ciljem kako bi se spriječili mogući nemiri na stadionu i oko njega. Francuzi su ponovno u 'pomoć' pozvali prijatelje iz Charltona, izazvali ih na revanš, no londonski klub je dan ranije gostovao kod Stokea i bilo im je puno teže ponoviti putovanje od prije dvije godine.

Uslijedila je pauza od nogometa zbog dugotrajnog Drugog svjetskog rata, a nakon završetka istoga Charlton je nastavio gdje je stao. Bio je jedan od najjačih engleskih klubova toga doba. U sezoni 1945./46. nije se igralo prvenstvo, samo FA kup u kojem je Charlton stigao do finala, a godinu kasnije (1947.) u istom natjecanju stigao je i do jedine nacionalne 'kante' u svojoj povijesti golom Chrisa Duffyja u utakmici protiv Burnleya. Charlton je tada postao tek 13. engleski klub koji je u jednoj natjecateljskoj sezoni imao prosjek veći od 40 tisuća gledatelja po utakmici, a igrali su na tada najvećem stadionu u ligi, The Valleyju, kapaciteta 70 tisuća (moderni The Valley može primiti 27.111 gledatelja.

OTPUSTILI TRENERA KOJI JE VODIO KLUB 23 GODINE, BEZ PRVE LIGE BILI IDUĆIH 30

Charlton je igrao u najvišem rangu engleskog nogometa sve do 1957. Naime, na kraju sezone 1995./56., koju su završili na 14. mjestu, uprava kluba dala je otkaz Jimmyju Seedu, treneru koji je vodio momčad pune 23 godine, jer je Charlton u njegove dvije posljednje dvije sezone završio u donjem domu tablice. Zanimljivo, Seed je preuzeo klub 1933. dok se isti nalazio u trećoj ligi. U prvoj sezoni izborio je drugu ligu, a onda odmah i prvu čiji je član bio sljedećih 21 godinu (iako se u periodu između 1940. i 1947. nije igralo prvenstvo)

Njegovim odlaskom Charlton je odmah ispao u drugu ligu u kojoj je proveo 15 sezona, da bi 1972. ispao u – treći rang. Nekada slavni klub nalazio se u situaciji u kojoj se nalazi i danas, nikako se nije mogao rezultatski stabilizirati i napraviti iskorak, a upao je i u financijske probleme, da bi novi, a iz današnje perspektive možemo reći i posljednji uzlet, započeo sredinom 80-ih.

U elitu se vratio tek 1986., odnosno 30 godina nakon što su dali otkaz svojem najuspješnijem treneru ikada. Međutim, unatoč tom uspjehu druga polovica 80-tih okarakterizirana je kao jedan od najcrnijih perioda u povijesti kluba, budući da su 1985. morali napustiti The Valley koji više nije bio u skladu s propisima sigurnosti, a klub nije imao novaca za adaptaciju stadiona. Charlton je stoga povratak u prvu ligu izborio igrajući na Crystal Palaceovom Selhurst Parku, povremeno i na starom West Hamovom Upton Parku.

Charltonova epizoda u najvišem rangu trajala je kratko te je pokretanje Premier lige 1992. klub dočekao kao drugoligaš. No, te 1992. Charlton se vratio na svoj The Valley nakon što su navijači, klub i lokalna samouprava uspjeli sakupiti sredstva potrebna za adaptaciju ikonskog borilišta. A kada smo već spomenuli navijače Chartlona, napomenimo da je klub zbog njih dobio i pomalo pogrdni nadimak 'Ovisnici' (The Addicks), ali ne zato jer njihovi djelatnici i navijači vole uživati opojna sredstva, već je Addicks južnolonodnska fraza za bakalar, a kako su lokalni ribari svojevremeno pohodili Charltonove utakmice i mahali bakalarima kako bi 'reklamirali' svoje trgovine, tako je i klub po njima dobio nadima The Addicks. Barem tako legenda kaže...

SEDMOGODIŠNJA EPIZODA U NAJVIŠEM RANGU PRETHODILA JE NOVOM PADU KLUBA

Svoj prvi plasman u Premier ligu Charlton je ostvario 1998., kada je završio četvrti u tadašnjoj Division One, a onda je kroz playoff došao do raja i to nakon jedne od, kako su je engleski mediji prozvali, najuzbudljivijih utakmica u povijesti Wembleya. U finalu Play-offa igrali su protiv Sunderlanda, utakmica je završila rezultatom 4:4, a onda je Charlton izborio Premier ligu nakon boljeg raspucavanja jedanaesteraca.

Charlton je prvo ekspresno ispao iz najviše divizije, a onda se također ekspresno vratio osvojivši drugi rang 2000. I tako je započeo posljednji Charltonov ples u Premier ligi koji je trajao do 2007.

Uslijedilo je mučnih pet sezona, od kojih je dvije Charlton proveo u donjem domu Championshipa, a tri u League One, prije nego što je osvojio svoj posljednji trofej u povijesti, naslov prvaka treće lige s rekordnim 101 bodom, više od svih profesionalnih klubova te sezone u Europi.

Početkom 2014. godine došlo je do promjena vlasništva, klub je za 14 milijuna funti kupio belgijski biznismen Toland Duchatelet, no rezultati su bili prosječni. Charlton je i dalje tavorio na razmeđi između drugog i trećeg ranga engleskog nogometa.

Činilo se da 2019. donosi svjetlu budućnost i povratak na staze stare slave. Charlton se nakon tri godine vratio u Championship nakon što je svladao Sunderland u playoffu (u utakmici koja nije bila toliko uzbudljiva kao njihov dvoboj 1998.), a iste godine klub je kupio East Street Investments iz Abu Dhabija. Međutim, pretvorba nije tekla glatko, dapače, klub je došao pod istragu nadležnih institucija zbog nepravilnosti u pretvorbi, a u cijelu priču umiješali su se i Charltonovi navijači, okupljeni u 'Charlton supporters' trust'.

"Kao što su naši članovi i šira Charltonova zajednica upoznati, naš cilj je zaštiti, sačuvati i promovirati Charlton za sadašnje i buduće generacije. Charlton suppoerters' trust je pokrenut 2012., na dvadesetu godišnjicu nakon povratka na The Valley kojeg su omogućili navijači Charltona. Mnogi od nas još se uvijek sjećaju tih crnih vremena izbjeglištva i nadali smo se da su ista dio prošlost. Sada je postojanje kluba ponovno došlo pod znak pitanja. Istraga oko pretvorbe kluba mogla bi predstavljati kratkoročnu i dugoročnu prijetnju opstojnosti kluba. Počevši od sankcija, preko ispadanja u niži rang zbog nedostatka novaca do, one najgore opcije, potpune likvidacije kluba. Navijači su već jednom spasili klub i spremaju se to učiniti ponovno", stajalo je u službenom priopćenju.

Cijela zavrzlama razriješena je tek u rujnu 2020. kada je klub kupio danski biznismen Thomas Sandgaard. Opstojnost kluba je kratkoročno bila riješena, međutim do rezultatskog pomaka nije došlo. Dapače. Klub je dvije sezone zaključio na sredini ljestvice, a ove je pri dnu i oprijeti mu ispadanje u četvrti rang u kojem nije igrao još svojih prvih godina postojanja.

Nakon što je klub 7. prosinca 2022. ispao iz FA kupa od četvrtoligaša Stockporta navijači su izjavili da se isti nalazi na 'najnižoj razini od kada prate klub' te da su 'izgubili povjerenje u vlasnika Sandgaarda'. U posljednje dvije godine klub je vodilo čak šest trenera. Posljednji, Dean Holden, stigao je u klub u utorak 20. prosinca. Dan kasnije, 21. prosinca, Chalrton je izbacio premierligaša Brighton i izborio četvrtfinale Liga kupa protiv Manchester Uniteda.

Osim što su navijači Charltona u ovo blagdansko vrijeme na poklon dobili najveću pobjedu u novijoj povijesti kluba, dobili su i nešto još bitnije. Nadu da bi ista mogla biti prekretnica i da bi se u narednim godinama na The Valleyu ponovno mogao igrati vrhunski nogomet....



Tagovi

Charlton Athletic

Ostale Vijesti