Kucamo na vrata zaboravljenih asova... Faustino Asprilla

Samo letimičan pogled na njegovih dosadašnjih 45 godina života navest će vas da pomislite kako je nogomet za Faustina Asprillu bio sporedna stvar. Kakav bi tek bio igrač da je ono u čemu je bio najbolji stavio na prvo mjesto, pitanje je koje muči brojne fanove Kolumbijca diljem svijeta.

Ako bi se bavili rangiranjem stvari u Tinovom životu, onda bi nogomet završio negdje na četvrtom mjestu – iza žena, noćnog života i oružja, premda je u jednom razdoblju i to četvrto mjesto bilo 'ugroženo' ljubavlju prema konjskim utrkama.

Bio je na vrhuncu slave početkom i sredinom devedesetih kada se nogomet u mnogo čemu razlikovao od današnjeg, pa najveće zvijezda van terena nisu bile u centru pažnje zbog reklama za Armanijevo rublje,  već iz potpuno drugih razloga, ali kada vam kažu da su 'loši momci' bili Maradona ili Claudio Caniggia, razmislite dva puta. Oni su se opijali, drogirali, bili s mnogim ženama, a ovaj je pored svega toga volio i da pripuca. I to često nije bio mladenački hir ili posljedica konzumiranja alkohola i opijata.

ORUŽJE

„Hej, ja volim oružje“, rekao je Asprilla jasno i glasno 2008., na pitanje novinara kako je sebi dozvolio da toliko puta napravi incidente u koje su bili uključeni pištolji.

A incidenata, samo onih koji su dospjeli u javnost, je bilo puno. Prvi put na proslavi Nove godine 1995., samo šest mjeseci nakon što je u Medellinu ubijen Andres Escobar, u trenucima dok je Kolumbija i dalje oplakivala tragičnu smrt ljubimca nacije. Pištolj iz kojeg je Asprilla pucao, naravno, nije bio registriran, a tada najčitanije kolumbijske novine El Tiempo su u komentaru poručile da 'Asprilla ima fantastičan dribling, ali da nije dobar građanin te zbog toga ne može biti idol nacije'. Pet mjeseci kasnije Tino je osuđen na godinu dana zatvora uvjetno, pa se u sljedeće dvije godine svakog mjeseca morao javljati kolumbijskom konzulatu u Italiji.

U svibnju 1999. u ljetovalištu Cartagena, Asprilla je pijan ispalio sedam hitaca iz 9-milimetarskog pištolja u zrak, a četiri godine kasnije, kada je na zalasku karijere igrao za Universidad de Chile, nadmašio je sam sebe i na treningu se pojavio s pištoljem prijeteći suigračima 'da će ih pobiti ako ne budu trčali.“

„Jesam, došao sam na trening s pištoljem i rekao sam da ću pucati u onoga tko ne bude trčao. To su vidjeli novinari pa su napisali kako ću ih sve pobiti, ali suigrači i trener su to shvatili kao šalu...“, pokušao je mnogo kasnije Asprilla objasniti svoj postupak u intervjuu časopisu FourFourTwo.

Grande finale se odigralo 2008. kada je Asprilla u blizini svoje kuće pucao iz automatskog oružja zbog čega je jedno vrijeme proveo u kućnom pritvoru.

Naravno, na ovu Asprillinu strast, tvrde mnogi, utjecalo je okruženje u kojem je odrastao i živio s obzirom na to da su tih godina Kolumbijom praktično upravljali narko karteli od kojih je najpoznatiji bio medelinski Pabla Escobara. Tino je nebrojeno puta i dobivao prijetnje smrću, najozbiljnije 1992. i 1998. godine. Prošle godine je priopćio da napušta rodni grad jer se njemu i njegovoj obitelji konstantno prijeti te da je žrtva mnogih ucjena i iznuda.

ŽENE

Život mnogih vrhunskih nogometaša 'garniran+ je ljepoticama pa Asprilla nije izuzetak. On se jedino nikada nije trudio da svoju strast prema ljepšem spolu krije od javnosti. Legenda kaže da je, za vrijeme prvog boravka u Parmi, poslao ženu i djecu kući u Kolumbiju kako bi mogao nesmetano uživati u društvu drugih djevojaka. Čelnici Parme dobivali su svakodnevno 'dojave' da se Tino do jutra provodi po gradu, ali je u isto vrijeme na terenu blistao pa nisu imali razloge da ga sankcioniraju-

Negdje u tom razdoblju Tino se potpuno gol slikao za jedan magazin, a navodno se, dok mu je supruga bila na 'odmoru', zaljubio u poznatu talijansku porno glumicu pa ju je čak i zaprosio.

Uostalom, koliko je Asprilla poznat po ljubavnim avanturama govori podatak da mu je porno stranica SantaLatina prije dvije godine ponudila da snima 'filmove za odrasle' pod svojim nadimkom Hobotnica!

NEPROFESIONALNOST

Ako bismo mjerili po broju 'neopravdanih', Adriano je za Asprillu mala beba. Lista Tinovih nedolazaka na treninge, propuštenih utakmica, napuštanja kampa reprezentacije, kazni zbog neprofesionalizma veća je nego je to uopće moguće zamisliti.

Asprilla je odrastao u velikoj porodici koju je izdržavala mala plaća njegovog oca, radnika na poljima šećerne trske pa je oduvijek bio željan pažnje. Brzo je shvatio da je može pridobiti uz pomoć nogometa pa je prvi incident napravio još kao tinejdžer, u lokalnoj momčadi. Osjećao je, naime, da nije dovoljno cijenjen kod trenera, pa je iz protesta izašao s terena, skinuo se gol i sjeo na tribine?!

U ljeto 1992. na najbolji je način najavio čelnicima Parme kakvog su luđaka kupili. Poslije sudjelovanja na Olimpijskim igrama u Barceloni vratio se u u Kolumbiju gdje je u roku od nekoliko dana sudjelovao u ček pet različitih prometnih nesreća. Opet, te godine su Talijani vidjeli i kakvog su igrača dobili, pošto su s njim u momčadi stigli do finala Kupa kupova 1993. gdje ih je čekao Antwerpen. Rina nije bilo u završnoj utakmici, klub je priopćio da je posjekao stopalo kada je ugazio na bocu kod kuće, ali je Asprilla mnogo godina kasnije objasnio što je bio pravi razlog:

„Vozač autobusa se zakucao u moj automobil. Izašao sam iz auta kako bih došao do njega, ali on je zatvorio vrata. To su bila ona sigurnosna vrata, noga mi je prošla kroz staklo kada sam udario u njih, ali sam se posjekao dok sam je povlačio natrag. Baš sam bio bijesan. Da sam došao do vozača tko zna što bi bilo, ali se uspio izvući.“

Nešto kasnije iste godine napustio je nacionalnu momčad pred kvalifikacijski susret protiv Argentine rekavši kako sjedenje na klupi nije dobro za njegov imidž. Savez mu je tada izrekao doživotnu zabranu igranja za reprezentaciju koja je ukinuta nakon što se Tino u suzama ispričavao naciji.

Sličnu ispriku morao je uputitii Parmi 1995. godine. Poslije razočaravajućih igara optužio je trenera Nevia Scalu da je za sve kriv na što mu je klub izrekao kaznu od 27 tisuća dolara. Bijesni Asprilla je poručio da 'više nikada neće igrati za Parmu', ali se, nakon što mu je propao transfer u Leeds, pokajao i igrao u plavo-žutom dresu i sljedeće sezone.

Ništa nije pomoglo: samo malo kasnije Tino je u rodnoj Tului prebio jednog momka i prijetio da će ga ubiti jer je mislio da ga je pokrao, a navijači Newcastlea upoznali su ga tako što je jednog igrača Manchester Cityja udario laktom u glavu. Listu incidenata Asprilla je ponovo dopunio u nacionalnoj momčadi kada je zakasnio devet sati na okupljanje uoči susreta s Bolivijom jer je bio na konjičkim utrkama. Poslije toga nije zbačen iz momčadi pa je vrlo brzo, na utakmici s Paragvajem, glavom nokautirao čuvenog golmana Chilaverta uz objašnjenje: „Pljunuo me je, to ne podnosim“. Tih dana udarac glavom očito mu je bila opsesija, pošto je poslije Chilaverta stradao i jedan kolumbijski policajac koji je pokušao da ga izbaci s koncerta zbog neprimjerenog ponašanja.

Saga s odlascima iz reprezentacije završila je 1998. godine na SP-u u Francuskoj. Nakon što je na jednoj utakmici zamijenjen, novinarima je rekao kako bi 'neki drugi igrači trebali biti zamijenjeni'. Izbornik Gomez ga je poslao kući, a nije prihvatio ni ispriku, pa čak ni molbu predsjednika države Ernesta Sampera da ga vrati. Sljedeće godine igrao se Coppa America, Kolumbijci su se u anketi izjasnili da ga više ne žele blizu reprezentacije, Tino, a Tino je i tada našao 'krivca'. Posvađao se s golmanom Oscarom Cordobom i u intervjuima govorio da je on homoseksualac.

NOGOMET

I na kraju ono zbog čega nam se uvukao u srca – nogomet. Namjerno na kraju jer, kada znate što je sve radio van terena, logično se zapitati je li uopće mogao potrčati. A bio je paklen igrač...

Kada je htio igrati, nitko ga nije mogao zaustaviti, a u pravilo je bio najviše motiviran protiv najvećih kao kada je u Ligi prvaka 1997./98. Torpedirao Barcelonu hat-trickom u dresu Newcastlea. Urođena brzina i sjajna tehnika činili su ga nerješivom enigmom za protivničke obrane, a iako je visok samo 176 centimetara, zahvaljujući dobrom odrazu ni golovi glavom mu nisu bili strani.

Kada je stigao u Parmu, poznati talijanski igrač i trener Edmondo Fabbri zaklinjao se da nikad nije vidio takvog igrača i nazvao ga vanzemaljcem. Slične nadimke Tino je dobivao još u školskim danima pa nije ni čudo što je Asprilla put od lokalne momčadi, preko Cucute Deportivo i Atletico Nacionala, do Europe prošao ekspresno. Njegove zlatne godine poklopile su se s najboljim razdobljem u povijesti Parme – igrao je za plavo-žute od 1992. do 1995. te u sezoni 1998./99. i smatra se jednim od najvećih legendi kluba. To što je samo godinu i pol nosio dres Newcastlea nije spriječilo da ga navijači 'Svraka' kuju u zvijezde i nazivaju jednim od najboljih nogometaša koji je izašao na travnjak Saint James Parka.

„Čuo sam za Newcastle, ali ih nisam nikad gledao. Na predstavljanju je bilo toliko mnogo ljudi, svi su uzvikivali moje ime, a ja sam pored svega toga pomislio 'gdje sam ovo, do đavola'. Naime, u glavi mi je samo bila misao na to koliko je hladno“, opisao je Tino svoj prvi dan na sjeveru Engleske tijekom kojeg je Newcastle pogodila snježna oluja.

Tadašnji trener 'Svraka' Kevin Keegan našao se na udaru javnosti jer je potrošio 6,7 milujuna funti na Kolumbijca kojeg prati loš glas.

„Uh, koliko je bilo priča. I kakvih. Da sam povjerovao u samo desetinu njih, nikada ga ne bih doveo.“

Brzo se Keegan uvjerio da priče nisu lažne, pošto je nekoliko mjeseci poslije Asprille potpisao Alana Shearera i ukazao mu povjerenje u napadu što se Tinu nije svidjelo. „Nisam sretan tamo“, izjavio je radio-postaji u Bogoti, a samo nekoliko sati kasnije poslao je faks klubu u kojem je naveo da je zrakoplov kojim je trebao doletjeti pokvaren. Naknadno je utvrđeno da je taj zrakoplov ipak poletio...

Najbolje trenutke u Newcastleu Asprilla je doživio pod Kennyjem Dalglishom, kada je i odigrao spomenuti susret protiv Barcelone, ali je ubrzo i s njim pokvario odnos pa se ljeta 1998. vratio u Parmu. Poslije 12 mjeseci završio je europsku odiseju i u sljedećih pet godina uveseljavao publiku i nervirao poslodavce, suigrače i organe reda i mira u Južnoj Americi. Bio je u Brazilu (Palmeiras, Fluminense), Meksiku (Atletico Nacional), Čileu (Universidad), Argentini (Estudaintes) i Cortului u rodnom gradu. Službeno, karijeru je završio 2009., ali natjecateljski susret nije odigrao od 2004. godine...

GDJE JE DANAS

Faustino Asprilla je poslije nogometne, ostvario zavidnu karijeru sudjelujući u raznim reality programima. Nogometu se stalno vraćao. Na kratko. Spominjalo se čak kako će otvoriti školu nogometa u Sloveniji, ali je to učinio u Kolumbiji. Međutim, izgleda da je digao ruke i od toga. Nedavno je najavio da pokreće novi biznis – proizvodnju kondoma s raznim ukusima. To tako liči na Tina, baš kao i fotografija koju je objavio na Valentinovo...

Piše: Bojan Đurić/MozzartSport

(Foto: Action Images)