Kriza u Juventusu, kapetan prozvao suigrače, na tribini zapaljen šal: „Povjerenje? Nisam više siguran“

Juventus je do ovog kola bio u korektnoj poziciji. U Europskoj ligi stopostotan, u Serie A na krivoj ga je nozi uhvatio samo Sassuolo. I to tako što je pogodak za pobjedu 3-2 protiv Stare dame u četvrtoj minuti sudačke nadoknade zabio – posuđeni igrač Juventusa. Teško je smisliti bolju ilustraciju sportske politike jednog kluba. Talijani tada još nisu spominjali riječ kriza, već su sve pripisivali pogreškama u slaganju momčadi. Premda jedno, naravno, ne isključuje drugo...

Protiv Cagliarija Juve je u 81. minuti iščupao bod (1-1). Zabio je Kolo Muani, Francuz za kojeg očito još samo u Pijemontu vjeruju da ima kvalitetu za najvišu razinu. Nakon toga isti je igrač protiv Celte u 90+2. minuti pogodio za pobjedu 2-1, ali ni ona nije dočekana kao nekakav veliki trijumf. Juventus je u tom susretu bio bolji, no kemija, ideja u igri, povezanost među igračima, hijerarhija... Sve ono što jednu skupinu nogometaša pretvara u momčad. Kod Juventusa nije da je toga malo. Toga jednostavno nema.

Lazio ove nedjelje nije iznenadio ničime. Standardnih 4-3-3, uz samo jednu promjenu u početnih 11 u odnosu na pobjedu protiv Monze. Josip Šutalo. I to na poziciji desnog stopera, umjesto Nizozemca Doekhija, kojeg se prije nekoliko godina povezivalo s Dinamom. Hrvatski reprezentativac odigrao je vrlo dobru utakmicu, Gazzetta ga je nagradila ocjenom 7,5, a sigurno je zadovoljio i Gattusove apetite.

Juventus? Malo 3-4-2-1, malo 4-2-3-1. Bolje rečeno: malo ovako, malo onako. Zaravo nikako. Sustavi koji traže bitno drukčije uloge i automatizme, a Juventus pritom nema ni one osnovne. Spalletti je tijekom utakmice mijenjao formaciju, tražio rješenja, preslagivao figure. Ali sve je to bilo uzalud.

„Promjena sustava i načina igre ne znači ništa kada nedostaju emocija i strast. Izgledamo sve gore, moramo napraviti samoanalizu. Povjerenje? Prije ove utakmice rekao bih da ga imam, ali sada ne znam“, rekao je, između ostalog, Spalletti nakon utakmice.

Navijači su igrače u svlačionicu ispratili zvižducima, dok je jedan navijač – zapalio šal Stare dame. Što je na neki način itekako simbolično, jer Juventus već neko vrijeme izgleda kao klub u kojem je lakše pronaći vatru na tribinama nego na travnjaku.

Juventus danas nema megazvijezdu. Nema ni nešto zbog čega bi protivnici trebali drhtati. Bez ozlijeđenog Yildiza, ovo je momčad u kojoj gotovo da nema igrača sposobnog isporučiti trenutak magije kada ništa drugo ne funkcionira. Prije 10 godina imali su Higuaina, Dybalu i Mandžukića, a uz njih lidere poput Bonuccija, Marchisija i Chiellinija. Prije šest godina, kada su osvojili posljednji naslov prvaka Italije, u napadu je bio Cristiano Ronaldo, u obrani De Ligt, a važne uloge igrali su Matuidi, Cuadrado, Pjanić i Alex Sandro. Kvalitete je bilo gdje god bi se čovjek okrenuo. Danas? Možete se okretati koliko hoćete. Na terenu, na klupi, na tribinama. Teško ćete je pronaći. A još je teže pronaći nekoga tko bi preuzeo odgovornost.

Nakon utakmice kapetan Bremer – što bi već samo po sebi mogla biti tema za zaseban tekst – poručio je kako trener daje upute i određuje kako će momčad igrati, ali da su igrači ti koji izlaze na teren. I da se od njih očekuje više. Dodao je potom kako neki igrači jednostavno imaju karaktera koliko ga imaju. Možete ih gurati do određene granice, ali dalje od toga ne ide. Njegove su riječi protumačene kao poruka mlađim suigračima da moraju pokazati više. I premda Brazilac možda nije rekao ništa netočno, pitanje je koliko je pametno takve stvari izgovarati pred kamerama. Pogotovo kada ste kapetan. Pogotovo kada se svlačionica već raspada po šavovima. Jer ako je ideja bila probuditi momčad, postoji i mogućnost da je upravo dodatno razjedinio. A Juventusu u ovom trenutku doista ne treba još jedan protivnik. Ima ih dovoljno i bez onih u vlastitoj svlačionici.

Zanimljivo je, inače, da je Gazzetta nakon Lazijeva slavlja u Torinu odlučila podsjetiti na – Igora Tudora. „Spalletti ostvaruje lošije rezultate od Tudora, a hrvatski trener dobio je otkaz nakon osmog kola“, naslov je teksta u kojem se naglašava da brojke ne ostavljaju prostor za interpretaciju.

Nakon sedam kola Tudorov Juventus prošle je sezone imao 12 bodova, jedan više nego što ih danas ima Spallettijev. I bio je samo četiri boda udaljen od vrha ljestvice. Spalletti je sada na minus osam. Dvostruko većem zaostatku.

Tudoru je presudilo 8.  kolo. Protivnik? Lazio. Rezultat? 1-0. Strijelac? Toma Bašić.

Hrvatski trener dobio je otkaz s boljim brojkama od onih koje danas ima njegov nasljednik. Naravno, u međuvremenu se promijenilo mnogo toga, uključujući i ljude koji donose odluke. Ali, brojke su ostale brojke. I nisu podložne subjektivnoj intepretaciji pojedinca.

Iako je Juventus u međuvremenu napravio veliki zaokret na upravljačkoj razini, pa je od stare garniture na svojoj poziciji ostao tek sportski direktor Ottolini, jasno je da će biti potreban još jedan. I to puno veći.

Možda čak i srušiti sve pa krenuti ispočetka.

Jer ovaj Juventus, uz iznimku dvojice, trojice ili četvorice igrača koji barem povremeno izgledaju kao da s razlogom nose taj dres, jednostavno nema dovoljno kvalitete za klub koji je 36 puta bio prvak Italije. Nema tu više ni prepoznatljive igre, ni autoriteta, ni pobjedničkog mentaliteta. Ostali su grb, dres i slavna povijest. A od povijesti se, ma kakva god ona bila, bodovi ne osvajaju. Igor Tudor to je platio poslom. Luciano Spalletti zasad plaća samo zvižducima.

Pitanje je još koliko dugo. I koliko će još vremena proći prije nego što Stara dama opet postane momčad kakva je nekada bila… (I.A.S.)