Kriza rezultata ili početak kraja?

Od samog početka sezone „Kloppova mašinerija“ (kako to vole reći engleski mediji) oduševljavala je englesku i svjetsku nogometnu javnost svojim predstavama.

Mane – Salah – Firmino ofenzivni je trojac koji je u stanju riješiti svaku utakmicu „s pola gasa“. Dovoljno je da je samo jedan od spomenutog trojca raspoložen i utakmica bi sama po sebi bila unaprijed gotova. Jednostavno, momci su si „klikli“, svatko zna svoju ulogu u momčadi i ono što od njih traži Jurgen Klopp oni ispunjavaju na najvećoj mogućoj razini.

Salah u Egiptu ima status božanstva, Mane je jedan od najboljih afričkih nogometaša ovog stoljeća, dok je Bobby Firmino „glavni krivac“ zašto je ovaj trojac ovako ubojit te je upravo on najvažnija figura ofenzivne igre kakvu preferira 52-godišnji Nijemac.

 „Si Senor“, ime je pjesme koju su mu posvetili simpatizeri Liverpoola, a baš je Bobby svojom poniznošću van terena i bezobrazno dobrim predstavama na njemu opravdao status kakvog ima. Iako igra na mjestu središnjeg napadača čiji bi primarni zadatak trebao biti postizanje pogodaka, Bobby se nerijetko spušta sve do defenzivnog veznjaka kako bi otvorio prostor svojim krilnim napadačima i na taj ih način (budući da za sobom povuče jednog stopera) pustio da pokušaju kreirati nešto u situaciji jedan na jedan.

O Firminu, njegovoj ulozi u sastavu Liverpoola i što to sve on nosi u svojoj momčadi može se (doslovno!) napisati knjiga, a iako na raspolaganju imaju sav novac svijeta, on je jedini tip igrača koji nema zamjenu.

Iako će svi reći da je Liverpoolov sustav igre 4-3-3, ono što Bobby radi promijeni apsolutno sve što smo milili da znamo o sustavima i načelima igre Redsa. Svojom kretnjom među linijama, ostajanjem „duboko“ u fazi razgradnje napada i željom da aktivno sudjeluje u kreiranju igre Firmino se nerijetko povuče i igra ili na mjestu lažne devetke ili čak klasičnog playmakera radi čega onaj famozni 4-3-3 sustav odjednom postane 4-1-2-1-2.

Salah je ove sezone nešto slabiji u odnosu što smo od njega navikli gledati u protekle dvije sezone, ali upravo si je on sam najveći krivac tome budući da ga sada svi suparnički treneri dupliraju pa mu je tako do pogotka doći duplo teže nego prethodnih godina. Mane je strahovito opasan, a nerijetko upravo on bude taj koji najviše profitira na čestim dupliranjima nekog od njegovih kolega iz napada pa je tako ove sezone upravo Senegalac sudjelovao u najviše pogodaka svoje momčadi (13 golova, osam asistencija).

I ptice na grani znaju kako je bekovski duo TAA – Robertson jedan od najzaslužnijih zašto je Liverpool danas to što je. Samo u Premier ligi ovaj dvojac zajedno ima 19 asistencija, što je uistinu nevjerojatan podatak koji će zasigurno još porasti, ali u svakom slučaju njihov doprinos ofenzivnoj igri ne treba samo gledati kroz statističke podatke koliko su golova „namjestili“. Andrew Roberston, kojeg je Klopp izmislio i za kojeg su znali samo oni najzagriženiji poznavaoci Premier lige prije njegovog dolaska u Liverpool, je netko tko je pravi motor ove momčadi. 25-godišnji Škot uistinu ide „kao na motoru“ te je nevjerojatno kako je u stanju i u posljednjoj fazi utakmice odraditi sprint kao da je ona tek započela.

Bivši igrač Dundeea i Hulla nije netko tko samo stoji uz liniju i po defaultu odrađuje ono što bek mora odraditi. Nebrojeno smo ga puta, ne samo ove sezone, znali vidjeti kako „pun gas“ radi pritisak na suparničke braniče te se u tim trenucima nalazi ispred Salaha, Manea i Firmina. Osim što je fantastičan u igri prema naprijed, Roberton radi jako bitne stavke u fazi obrane, odlično je koordiniran sa svojim centralnim braničima te na prste jedne ruke možemo izbrojati kada je upravo on bio taj koji je „zaspao“ i nije ispratio svojeg igrača na drugoj stativi. Doduše, jedan od tih njegovih „spavanaca“ dogodio se baš u prvom porazu njegovih Redsa protiv Watforda, ali prije toga u ovoj sezoni mu se to nije događalo.

S druge, desne strane, suparnike svojim genijalnim loptama uništava maestralni Trent Alexander – Arnold. 21-godišnjak koji se pojavio praktički niotkud u dvije je sezone postao najbolji desni bek na svijetu, bez ikakvog pretjerivanja. Ovaj mladić priliku da pokaže što „zna i umije“ dobio je kada se prvi put teže ozlijedio Nathaniel Clyne koji je do tada, osim standardnog mjesta u sastavu Liverpoola, bio i uzdanica Tri lava. Izgubivši jedno, brzo je nakon toga izgubio i ovo drugo, a za sve je to zaslužan mladi TAA koji je od svoje šeste godine član kultnog engleskog velikana.

Bilo bi poprilično nepravedno ne spomenuti najskupljeg stopera i ponajboljeg igrača današnjice Virglia Van Dijka, baš kao i ponajboljeg vratara svijeta Brazilca Alissona Beckera koji drže kontrolu u posljednjoj liniji te su najzaslužniji za to što su Redsi u Premier ligi ove sezone primili svega 20 pogodaka.

Iako je napad i napadačka igra prva stvar koju vežemo uz vodeću momčad Premier lige, igra u obrani je Kloppov „diplomski rad“ te sve ono dobro što se događa u napadu leži na izvrsno postavljenim modelu igre u obrani. U obrani nema velikih odstupanja, svi su jasno postavljeni u svakoj fazi igre te se točno zna što radi koji igrač u određenoj situaciji, dok je igra prema naprijed više bazirana na improvizaciju i svojevrsnu slobodu koju već spomenuti trojac ima.

Taj isti trojac očito je u posljednjih nekoliko susreta malo previše odlutao u nepoznato dok je obrana zaspala u situacijama u kojima im se to inače ne događa.

Iako su britanski mediji već „razapeli“ Kloppa te smatraju kako je ova sezona posljednja u kojoj će Redsi napraviti veliki rezultat, njihove predikcije treba uzeti itekako s velikom dozom rezerve budući da je „mašinerija“ koju je stvorio i dalje itekako jaka te bi prema mišljenju većeg dijela nogometne javnosti trebao samo „promijeniti ulje“ i provjeriti sve lampice.

Bilo kako bilo, manja kriza rezultata je i više nego očita, ali nema sumnje da će sve ono dobro što je Liverpool radio proteklih sezone i čime su oduševljavali nogometnu javnost ponovno stupiti na snagu kada se momčad, kako bi rekao popularni Miroslav Ćiro Blažević, konsolidira.

Njihovi navijači i dalje će biti „tu“, svi znaju kako Redi nikada neće hodati sami, a ukoliko i u bližoj budućnosti ne budu pronašli rješenje za svoje manje probleme iz posljednjih nekoliko utakmica, možda bi se mogli povesti za njihovom „give the ball to Bobby and he will score“, odnosno daj loptu Firimnu i on će zabiti gol.

(foto: Reuters)