
Krah talijanskog nogometa i u klupskim natjecanjima: „Ušli smo u zadnji krug Danteovog pakla, postali smo sirotinja”
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 17.04.26. | 09:58
U polufinalima sva tri UEFA-ina natjecanja nema nijednog predstavnika Serie A, a prije nekoliko tjedana je i A-reprezentacija doživjela novi fijasko
Četiri engleska, po dva španjolska, njemačka i francuska kluba, kao i po jedan iz Portugala i Ukrajine. To je, ukratko, nacionalni sastav sudionika polufinala u sva tri UEFA-ina natjecanja, odnosno Ligi prvaka, Europskoj i Konferencijskoj ligi. Jedan je očit izostanak, u tom društvu nema nijednog talijanskog predstavnika, pa je ova sezona najslabija u Europi za članove Serie A u protekla četiri izdanja. Nastavak je to katastrofalne godine za tamošnji nogomet, koji će ipak ponajviše obilježiti novi neuspjeh A-reprezentacije i izostanak treći sa Svjetskih prvenstava. No, nikako se ne smije po strani ostaviti taj podbačaj u klupskom nogometu
Ni Bologna ni Fiorentina nisu uspjele preokrenuti svoje dvoboje protiv Aston Ville, odnosno Crystal Palacea, pa je tako ovog četvrtka postalo jasno da će Talijani ostati bez svojeg predstavnika u polufinalu. Ta je zemlja jedina u društvu šest najboljih po ovosezonskom koeficijentu čiji su svi klubovi ispali u četvrtfinalu ili čak ranije.
Podsjetimo, aktualni prvak Napoli ispao je još u ligaškom dijelu Lige prvaka, doprvak Inter zapeo je već u doigravanju za osminu finala protiv Bodo/Glimta, baš kao i četvrti Juventus protiv Galatasaraya. Najdalje je stigla prošle sezone treća Atalanta, no njen ukupni poraz od čak 10-2 u dvomeču s Bayernom njeni navijači htjet će što prije zaboraviti. Petu Romu je u osmini finala Europske lige izbacila baš Bologna, što je Talijanima donijelo sigurnog sudionika četvrtfinala, ali kao što smo već rekli, u idućoj fazi je od sastava Nikole More bolja bila Aston Villa, i to s čak 7-1. Ni Fiorentina se nije bolje provela, bez polufinala Konferencijske lige ostala je nakon ukupnog poraza od 4-2 protiv Palacea.
Tom su se tematikom u svojem izdanju u petak pozabavili u slavnoj La Gazzetti dello Sport, na podosta kritički način su joj pristupili.
„Ako je Liga prvaka mjera moći, od 2010. i Interova trijumfa pod Mourinhom, mi smo izvan kontrole. Talijanski klub nije je osvojio 16 godina, a u posljednjih 16 godina igrali smo samo četiri finala - dva Juventus i dva Inter - sva izgubljena. U Europskoj ligi, prije poznatoj kao Kup UEFA, ubilježen je samo jedan trijumf od onog Parminog 1999., bila je to Atalanta prije dvije godine, uz još dva poraza Intera i Rome u finalima. Depresivan rezultat, kojem moramo dodati poraze u finalima Konferencijske lige. Jednom Rome i dva poraza Fiorentine. Čisti nihilizam u usporedbi sa španjolskim, engleskim i njemačkim momčadima. Naša realnost je da smo od elite postali sirotinja”, napisao je novinar Fabio Licari.
„S novom formulom euro-kupova, megagrupa, doigravanja i ždrijeba u teniskom stilu, taktika i kalkuliranje sve su manje dopušteni. Pobjednik prolazi dalje, ili bolje rečeno, onaj koji igra na pobjedu. Ono što vidimo u nokaut fazi Lige prvaka i divno je i duboko tužno, čak i ako je naše čuđenje veće jer više nismo navikli na to. Bayern - Real, uključujući kontroverze, vraća pomalo iskonsku i zvjersku ljepotu nogometa, opsesivnu potragu za vertikalnom igrom i golovima, obrane koje ne mogu braniti i napade u dubinu. Nesavršen nogomet, možda, daleko od modela previše taktičkih ploča pretrpanih frazetinama i rezultata 0-0 ili 1-0, ali za koju biste utakmicu kupili (vrlo skupu) kartu?", dodao je.
„Ne možemo podnijeti loptu koja kruži paralelno između braniča, ali sigurni smo da talijanska liga ima najveći postotak uspješnih dodavanja. Zato što nitko ne riskira. Čak su i protunapadi za nas temeljeni na izračunima. I onda gledamo Realov protunapad od 160 kilometara na sat i učimo. Gledamo Bayernov fizički, agresivni stil nogometa s četiri napadača. Divimo se PSG-ovom neobuzdanom stilu igre. Čim se broj naših suparnika poveća, paničarimo. Bojimo se napasti, kao da nismo shvatili da se samo obranom više ne može pobijediti. Nema utakmice protiv jačih klubova u kojoj smo izbjegli dojam inferiornosti. Možda je to bio spori spust u pakao, a to shvaćamo tek sada kada smo u Danteovu posljednjem krugu”, zaključio je Licari.











