T. NičotaKovačeviću je Sanchez najteži rival. Finale Kupa nosi i nešto osobno
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 10.05.26. | 08:28
Španjolac na riječkoj klupi jedini je dvaput zaustavio Dinamo, bio je blizu još jednom. Duplom krunom i Kovačević i igrači dobili bi dodatnu zadovoljštinu
Neki vrckavi matematičar na društvenim je mrežama izašao s laganom računicom kako je Hajduk sve svoje šanse za naslov prvaka 'promašio' samo u Derbijima protiv Dinama. Da su Bijeli, kaže taj Grunf, pobijedili u tri međusobna dvoboja u kojima su izgubili, sad bi bili u bodovnom egalu s Dinamom, a ne na -18, sami odlučivali o svojoj sudbini. Točno! Kao što je točno i da bi Dinamo sad igrao finale Europske lige da je izbacio Genk i nakon njega još nekoliko suparnika. Nije uopće bio tako daleko tom finalu.
Mario Kovačević stavio je i predzadnju kvačicu na svoj plan i program za ovu sezonu, slavio je protiv Hajduka u Maksimiru, skinuo sa sebe i svojih prethodnika tu stigmu da ne može pobijediti najvećeg rivala u Zagrebu, ali sad je i taj crni niz prekinut. I do kraja je ostao još sam jedan cilj - dupla kruna. U srijedu u 18 sati protiv Rijeke u Osijeku, u finalu Kupa, za šlag na torti ove neobične Dinamove sezone. Gledajući utakmice u Hrvatskoj, odnosno u HNL-u, četvorica su trenera uspjela pobijediti Kovačevića i Dinamo. Uspjeli su to Mario Carević s Goricom, Nikica Jelavić s Lokomotivom, Silvijo Čabraja s Vukovarom 1991 i Oriol Riera s Istrom 1961. A još su trojica Dinamu oduzela bod(ove), upisujući remi, to su Nikola Šafarić (Varaždin), Gonzalo Garcia (Hajduk) i Victor Sanchez (Rijeka). No, upravo je Španjolac na Rijekinoj klupi jedini od svih trenera ove sezone u domaćoj ligi, koji je to napravio dvaput. Riječani su Modre zaustavili dvaput, a i jednom kad Sanchezova momčad to nije napravila, bila je blizu. To je ona utakmica kad je Arber Hoxha pogodio 'nemoguće' pred sam kraj utakmice, tamo, skoro s aut-crte prebacio je Zlomislića, a onda je u zadnjim minutama Nevistić briljantno obranio udarac Vignata s nekoliko metara i spasio Dinamu pobjedu (2-1). U iduća dva duela Kovačevića i Sancheza gledali smo veliku borbu, utakmice koje su mogle otići na obje strane, ali su završile remijima, 0-0 na Rujevici, 2-2 u Maksimiru. S time da je Dinamo u Rijeci bio bolji i bliži pobjedi, dok je u Maksimiru mogao i lošije proći. Da ne bi bilo zabune onu prvu pobjedu u Rijeci (2-0) na početku sezone Modri su izborili protiv momčadi Radomira Đalovića, koji je tada još bio na klupi domaćina.
Ispada, a nije da nam se samo pričinjava, da je Victor Sanchez dosad najteži Kovačevićev suparnik ili rival ove sezone. A i Španjolac, koji na Rijekinoj klupi ima jednu turbulentnu sezonu, u kojoj se toplo-hladna forma mijenja poput cijena nafte, nepredvidljivo i svakodnevno, pokazao je da mu najviše leže baš utakmice u kojima njegova momčad nije favorit. Kao, primjerice, protiv Strasbourga ili - Dinama. Ne samo to, Sanchez je nekoliko puta zadnjih mjeseci, bez obzira što se zaostatak za Dinamom sad veći i od 30 bodova, u nekim nogometnim i medijskim raspravama čak proglašen i boljim trenerom od Kovačevića. Iako protiv Sancheza osobno neće reći ništa, Mario Kovačević nije krio da ga takve usporedbe pogađaju pa je u više navrata znao progovoriti i na tu temu.
"Dok se neki hvale ulascima u zadnju trećinu, mi zabijamo puno golova.", kazao je svojedobno Kovačević. Opet, ne direktno Sanchezu, jer dosad Dinamov trener i nije nikoga prozvao imenom i prezimenom. Kao niti nakon pobjede nad Hajdukom kad je opet otvorio dušu.
"Čak 95 najboljih hrvatskih igrača stvorili su hrvatski treneri, trebate nas više cijeniti. A kad dođu ljudi iz vana, o njima se pričaju čuda."
Da se malo i našalimo, Kovačević kao da je igrao onu igru 'kaži što misliš o čovjeku, a da mu ne spomeneš ime'. Kažemo, malo šale ne škodi, možda povod za ovaj istup nije bio Sanchez, a i Kovačeviću treba priznati da je u dobrom dijelu svojeg izlaganja bio u pravu. Ima za to i podlogu, prva dva pratitelja na ljestvici su mu inozemni treneri, jedan zaostaje 18, drugi 33 boda. No, to ne mijenja činjenicu da mu je Sanchezova Rijeka najtvrđi orah i da ćemo na Opus Areni možda opet svjedočiti velikoj i neizvjesnoj borbi.
Jer, Riječani se bude, Sanchez je podigao momčad. Dvije uvjerljive (3-0) pobjede protiv Vukovara i Lokomotive, prije toga i remi (0-0) s Hajdukom. Tri utakmice zaredom nisu Riječani primili pogodak, vratio se na teren Toni Fruk, u vrhunskoj je formi Adu-Adjei. Unatoč toj velikoj prednosti u HNL-u, Dinamovoj dominaciji i Rijekinoj promjenjivoj sezoni, na Opus Areni ništa nije unaprijed riješeno.
"Drago mi je vidjeti da su igrači još uvijek gladni, željni te dvostruke krune! Rijeku cijenim, dobra je to momčad, ali ako budemo pravi, vjerujem da ćemo uzeti i taj trofej.", rekao je Kovačević.
Naravno, trofej je cilj, dva trofeja u jednoj sezoni još veći doseg. Važan je Dinamo, klub, igrači, ali sigurni smo da će u ovom dvoboju ipak biti i nečega osobnoga. Kovačeviću treba ta pobjeda i za neku, konačnu potvrdu, kao dokaz da ni taj Sanchez ipak nije u istom rangu. I kao dokaz u tezi o domaćim i stranim trenerima. Jer, dosad je doista bio zahtjevan suparnik, nije puno nedostajalo da u tri utakmice od Dinama ne izgubi nijednom. Svakako, nedostajalo je puno manje nego Hajduku da u matematičkoj jednadžbi bude, zapravo, izjednačen s Modrima!
.jpg.webp.webp.webp.webp)
