Kovačević kao Herr Otto: Dinamu trebaju još dva-tri igrača

Hoće li do kraja prijelaznog roka (17. veljače) biti još prometa u svlačionici?, dočekalo je pitanje Marija Kovačevića nakon remija na Rujevici (0-0).

"Imamo dobar kadar, a ljudi u klubu odlučuju o tome. Bilo bi dobro ako bude, ako ne, super", odgovorio je Dinamov trener, koji se ne želi previše baviti prijelaznim rokom. Iako je ne tako davno, nakon jedne od prvih proljetnih utakmica kazao da bi mu dobrodošli još neki igrači. Ali da je to, kako i sad kaže, na ljudima iz kluba. Malo ćemo se našaliti, neće nam Kovačević zamjeriti, ali podsjeća nas ta konverzacija na onaj poučak Otte Barića, legendarnog trenera, koji je bio poznat baš po izjavi: 'trebaju mi još dva igrača'. Kovačević nije tako direktan kao Herr Otto, nije tako konkretno niti rekao da mu nešto nedostaje, uostalom, uvijek doda rečenicu da ima širok kadar i da svi igrači rade dobro. Međutim, kad se sve zbroji, nakon utakmice na Rujevice doista i sami možemo zaključiti, ne treba to reći ni Kovačević, ne bi trebao reći ni Barić, ovom Dinamu trebaju doista dva-tri igrača!

'Tanka' klupa i tri zamjene

Modri su dominirali u derbiju, nisu tu dominaciju naplatili pobjedom, ali su pokazali da su u ovom trenutku jači od ostatka HNL-a pa i da im je forma u uzlaznoj putanji. Te da, s takvim izdanjima, ako će ih ponavljati, ne bi trebali brinuti oko naslova prvaka. Međutim, isto smo tako u Rijeci vidjeli i da roster Marija Kovačevića danas više nije šriok i raznovrstan kakav je bio u dodsadašnjem dijelu sezone. Malo pomalo, kap po kap, momčad se je postala tanja, s mnogo manje rješenja na klupi, s manje rješenja za rotaciju. Koja je Dinamu i Kovačeviću, s obzirom da i dalje igra Europu, ipak potrebna.

Otišli su tijekom siječnja Kulenović, Mudražija, Ljubičić, Villar i mladi Jakirović koji je trebao već imati minutažu ili je dobiti na proljeće, nisu uskočili igrači iz drugog 'ešalona', poput Pavića, Živkovića ili Kulušića, ozlijedio se Bennacer, još uvijek se oporavlja Lisica... I pitanje je kad će potonja dvojica opet ozbiljno konkurirati za momčad. Konačno, otpisan je Pierre-Gabriel, a Tabinas, koji je došao da bi bio alternativa na desnoj strani, još nije dovoljno spreman da bi uopće bio u kadru za utakmicu. I kad pogledamo Dinamovu klupu na Rujevici, otkriva se problem; među 12 igrača bila su dva vratara (Filipović, Zagorac), jedan klinac koji još nema ni minutu za prvu momčad (Šunta), dva stopera, od kojih je jedan već odavno izvan uskih planova (Theophile), dva krila, od kojih je jedan šesanestogodišnjak (Varela), a drugi samo čeka odlazak (Cordoba)...

Tu su onda bili još jedan desni bek (Mikić), koji konkurira za prvu momčad, ali zapravo ga u Maksimiru smatraju juniorom i pitanje je kad će opet igrati, stoper (Galešić), koji je dosad pokrivao desni bok i ostao je jedina alternativa za stopera, lijevi bek (Goda), krilo (Topić), vezni/krilo (Vidović) i vezni (Soldo). Upravo su ova zadnja trojica bili i jedini Dinamove zamjene u toj utakmici, nije Kovačević iskoristio svih pet igrača s klupe. Što dovoljno govori.

Unutrašnje rezerve ili pojačanja

Kovačević ima, na papiru, veliki broj igrača, ali je očito da nema preveliku širinu i različite opcije. Recimo, na krilima je Dinamo danas dosta 'tanak'. Dok se čeka Lisica, desno igra Bakrar, koji je više špica i bolje se, tako sam kaže, osjeća kao špica. Lijevo je Hoxha, a njima su dvojici zamjene Topić i Vidović. Koji nije krilo, više je vezni igrač, to isto znamo. Dobro, tu su i Varela i Cordoba, ali prvi je pokazao da nije još spreman u kontinuitetu igrati na seniorskoj razini i ne po 90 minuta, dok je Kolumbijac u tom, nekom čudnom statustu. Ovdje je a nije... Trojac u sredini Mišić-Zajc-Stojković sad više i nema pravih alternativa, jedini igrač s klupe koji ulazi u vezni red jest Soldo. A on je također bio blizu odlaska ove zime. Osim Belje i spomenutog Bakrara, koji igra krilo, Dinamo nema napadača. Situacija u obrani je već opisana, osim McKenne i Domingueza tu je od stopera još samo Galešić, KTC je ipak već zakoračio u mirovinu...