T. NičotaKovačević ima igrače za promjene! Samo ih mora razigrati
.jpg.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 25.10.25. | 08:04
Više nema alibija niti oklijevanja, u ponedjeljak se u Vinkovicma očekuje drugačiji, bolji Dinamo
Što će u ponedjeljak (19 sati) u Vinkovicma napraviti Mario Kovačević? Na redu je dvoboj s Vukovarom 1991, protiv Silvija Čabraje, koji je često bio neugodan za Modre, ako ne rezultatski onda barem igrački. Ne sumnjamo da će i 'izraubani' teren Cibalijina stadiona, nakon silne kiše udariti svoj pečat toj utakmici. Dinamo je iz Malmöa stigao u petak ranoj ujutro, prema Vinkovcima će već u nedjelju, dakle, previše vremena za kvalitetnu pripremnu dvoboja i nema.
Međutim, ono što je jasno, valjda i samom treneru Mariju Kovačeviću, da alibija i oklijevanja više nema. Nakon pobjede protiv Maccabija nije Kovačević želio rotirati momčad pa je izgubio od Lokomotive (1-2). Potom su, nakon stranke, dvije utakmice (Osijek, Malmö) pokazale da je jedna te ista formacija, uvijek gotovo istih 11 knjiga već pročitanih namjera i da Dinamov trener mora imati neki plan B. Nakon tri slabija izdanja, gdje je napadačka igra bila ispod renomea Dinama i očekivanja, Kovačević, jednostavno, mora neke stvari isprobati, promijeniti. A, što je najbolje, ima u svlačionici igrače koji to mogu napraviti, koji mogu Dinamo učiniti drugačijim. Opasnijim i konkretnijim kad se suparnik brani u niskom bloku, kad zgusne redove i čeka priliku iz kontre ili prekida. Dvoboj u Švedskoj, iako je imao sretan kraj (1-1) još je jednom razotkrio te probleme.
Ali, ta je utakmica donijela i konkretna rješenja, donijela mu je na pladnju 'popis' igrača, koji mogu njegovoj momčadi pomoći da bude raznolikija, nepredvidljivija. Recimo, Luka Stojković je protiv Osijeka ušao u igru i bio 'očajan'. Ništa nije napravio, odluke su mu bile sporne, rješenja bez učinka i tada su se već mogli čuti komentari da je Stojković potonuo u nogometnu depresiju, da je izgubio samopouzdanje i da će se teško vratiti u formu. Sličan je bio učinak u zadnjim minutama i 16-godišnjeg Cardosa Varele, koji je bezglavo trčao terenom i prema tim zlim komentarima 'postao žrtva menadžerskih priča i pritiska da mora više igrati'.
"Sad se vidjelo zašto neki igraju manje od drugih", dodatno je sve 'zasolio' sam Mario Kovačević, koji ponekad svojim izjavama, nenamjerno, odmaže u ćitavoj toj gunguli. Kao kad je uzvratio protupitanjem: 'A koga da stavim na stopera, Belju?', dok je na klupi imao Galešića i Živkovića. Što su si ti dečki tada pomislili, zar nas trener uopće ne vidi? A onda je koji dan kasnije htio staviti Galešića u prvih 11 protiv Lokomotive!? Vidi se, zaključili smo to već, da se Kovačević još uvijek privikava, da se pokušava snaći u toj Dinamovoj 'bari punoj krokodila', u tom svijetu velikih očekivanja i ambicija. Shvaća pomalo da nije dovoljno imati samo jednu ideju, da nije dovoljno imati samo 15 igrača, koji igraju, da niti tapšanje po ramenu i verbalna podrška ljudi u klubu ne mora značiti ništa. Jer, kad rezultat krene nizbrdo, svatko će 'spašavati sebe'...
I zato u Vinkovcima u ponedjeljak, Kovačevićev Dinamo mora biti drugačiji. Bolji, svježiji, konkretniji i, podrazumijeva se, pobjednički. Ali, čak i da se bodovno spotaknte, da i remizira, uz dobru igru i neke nove ideje to bi se moglo opravdati. U završnici utakmice u Malmöu, Stojković i Varela pokazali su da nisu 'mrtvi', dapače, da su vrlo motivirani. Kao i Bakrar, koji se pokazao boljim kao džoker s klupe, nego kao starter. I to ima svoju vrijednost! Znakove života pokazao je i Gabriel Vidović, koji je u zadnje vrijeme potpuno nestao s 'radara'. No, koliko god bio nedorečen, ima on potez, ima lucidnost, koja se ne pojavljuje često, ali može riješiti utakmicu. Baš ovakvu kakva je ova u Vinkovcima. Tu je još i Perez Vinlöf, koji je ofenzivniji bek od Gode. Možda ima problema u obrani, ali prema naprijed može donijeti. Sjećamo se priprema, kad je baš ta lijeva strana, u koprodukciji Perez Vinlöf-Vidović-Stojković donosila golove. Zašto ne posegnuti za tim receptom i sad?
Postoji još jedna opcija, da Kovačević zaigra i s dvojicom napadača, ima i Roberta Mudražiju, koji se, također, može probuditi i donijeti nešto konkretno. Treba malo kreativnijim napraviti vezni red. Bennacer, Mišić, Zajc i Ljubičić, individualno su vrlo jaki, odlični igrači, velika Dinamova snaga. No, kad trojica od njih igraju skupa, Dinamo je manje okomit, manje opasan. I tu bi Kovačević trebao napraviti promjene, a 'pod mus' je, to isto stalno ponavljamo, pronalaženje drugog desnog beka. Nismo zaboravili i Soldu i Villara, jasno da i oni mogu dobiti minutažu, ali ovdje smo, prvenstveno, spomenuli one kojima je ofenzivni dosprinos glavni zadatak.
Igrača ima, rješenja za siromašnu Dinamovu igru postoje nadomak ruku. Samo ih treba posložiti, razigrati, dati im krila i samopouzdanje. Sad više nema čekanja, u Malmöu Kovačević i Dinamo nisu kažnjeni za takav pristup, ali su se na kraju izvukli. Protiv Vukovara 1991 treba krenuti taj drugačiji stil, drugačiji Dinamo.
.jpg.webp)
