T. NičotaKovačević i iz ove pobjede mora izvući lekcije!
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 02.12.25. | 15:15
Tri boda iz Velike Gorice i prvo mjesto HNL-a odlična su Dinamova uvertira za Derbi. No, trener Modrih ne smije pomisliti da je sve odlično, jer igra njegove momčad i dalje je dvojbena
Zanimljivi su bili dojmovi Dinamovih navijača nakon pobjede u Velikoj Gorici (2-0). Jednima je ona fantastična, jer tri boda su tri boda, a i momčad se vratila na vrh HNL-a, s kojega će dočekati Hajduk. Drugi su hvalili srčanost i želju Modrih, trećima je bilo drago zbog strijelca Marka Solde, ali četvrti su ostali zabrinuti. Činjenicom da je Dinamo samo jednu pravu akciju na utakmici, onu za prvi gol, da je samo dvaput pucao u okvir i odigrao 'grozno' drugo poluvrijeme. I da je vrlo lako mogla ta utakmica završiti drugačije. Ako nije ta, neka druga već hoće...
"Oderite ih, budite oštri! To što oni igraju, pa to je tragično.", prišao nam je u ugostiteljskom lokalu velikogoričkog stadiona jedan navijač, vidjevši na stolu laptop i slušajući razgovor o utakmici. Da, to je nogomet, to je i Dinamo, uvijek se sve gleda iz različitih kuteva, na istu utakmicu, na istu pobjedu, obično je milijun različitih pogleda. A istina je, kao i obično, negdje između.
Činjenica jest da je rezultat konačni sudac, da pobjedom u Derbiju u subotu (15 sati) Dinamo može najvećem konkurentu pobjeći četiri boda, a kako u Europi još uvijek ima izglede za prolaz, mogla bi se ta situacija smatrati sasvim pristojnom. I netko Marija Kovačevića proglasiti dobitnikom jeseni. Međutim, isto je tako jasno da ova igra, koju Dinamo nudi u zadnje vrijeme pa i ova partija protiv Gorice (o Lilleu da ne govorimo) ne ulijeva nadu u dugoročnu dobit, u pobjednički kontinuitet. I da vrlo lako opet sve može krenuti na drugu stranu.
Mario Kovačević stalno priča o procesu, priča o usvajanju lekcija u porazima, sad je u Velikoj Gorici postavio i tezu da su priče o lošoj atmosferi lažne i kako 'neki pametuju i znaju bolje nego ja'. Eto, tako je to, nakon pobjede, proradi i trenerski ego, izađu na površini neke unutrašnje borbe.
"Ja nekad čitam i kao da smo protivnici jedni drugima.", kazao je Kovačević, kome je upućeno i na što je mislio, samo on zna. A zašto je nemoguće da neki znaju bolje od njega, zašto su laž priče o atmosferi, nešto što su dosad i sami ljudi iz kluba priznali, uostalom igrači su održavali team buildinge, nekima su oduzeti statusi dokapetana, neki su malo stavljeni na led, a nogometni krugovi ionako znaju čak i svaku pojedinačnu priču? A u njima stvarno ima 'safta'.
.webp.webp)
Mario Kovačević, očito, još nije naučio nositi se sa svim tim teretom, koji je sigurno težak, kao što je bio težak i svakom treneru Dinama. No, na kraju je najvažnije ono što se vidi na terenu i tamo bi Kovačević trebao učiti lekcije. A ne ih u ovo vrijeme darivanja toliko dijeliti naokolo! Dakle, ako je, kako je znao reći, poraz jaka lekcija, mora nešto naučiti i iz ove pobjede u Velikoj Gorici. Recimo, da se isplati dati šansu mladom igraču u kontinuitetu, da to može biti dobitak, kao što je slučaj s Noom Mikićem. Je li naučio da bi Mikić bio sad još bolji da je tu šansu dobio ranije, kao i, primjerice, Leon Jakirović?
Da svaki igrač u svlačionici može imati svoju rolu i da nikoga ne treba otpisivati unaprijed bez prilike, kao što je slučaj s Markom Soldom i Franom Topićem. Je li našao rješenje za 'slučaj Beljo', kako se najskuplji igrač, koji je odlično krenuo u sezonu, tako ugasio? I zašto mu je dao samo 60 minuta? Pa, ne bi li napadač, pogotovo ako ga trener planira oživjeti trebao barem jednom odigrati svih 90 minuta? Zašto Dinamova momčad ni u jednoj utakmici ne može odigrati više od poluvremena na visokoj razini, zašto u svakoj utakmici mora protivnik, tkogod on bio, doći u situaciju da Modrima zagorča život? I da završnica bude 'kocka' u kojoj se sve može prelomiti na ovu ili onu stranu. Zašto su pojedini igrači toliko nervozni, zašto su 'tri zadnja vezna' sveto pismo...
I još gomila pitanja, koja je ostala i nakon 2-0 s Goricom. Ali, najvažnije je pitanje misli li Kovačević da je ovo u Velikoj Gorici bilo tako dobro i je li stvarno zadovoljan 'procesom'? Ili je svjestan da u igri bez igre ni rezultat ne može vječno biti na njegovoj strani. Pobijedi li u Derbiju, naravno, imat će podlogu rezultata, imat će prednost na ljestvici, nitko me neće moći previše prigovoriti pa ni oni koji 'pametuju'. Ali, malo više realnosti ni tada mu neće biti naodmet.
Možda ružno zvuči cinizam jednog navijača s nekadašnjeg maksimirskog Istoka, koji je sve objasnio time da 'Kovačevićev nogomet ne gleda ni onaj koji ga je postavio i zadržao', s obzirom da Bobana nije bilo na utakmici niti u Lilleu, niti u Velikoj Gorici, kao niti prije u Karlovcu. No, jasno, to je ipak zločest zaključak. No, ako je više-manje jasno da Dinamo ne prezentira nogomet kakav bi ovi igrači trebali prezentirati i da to treba izgledati puno bolje, onda je i valjda i Kovačević toga svjestan. I uviđa gdje što treba napraviti da podigne 'proces' na višu stepenicu. Ili, doista nitko to ne razumije bolje od njega!?
