Komnen Andrić za Germanijak: "Odlazak iz Dinama mi je slomio srce, igrači su rekli da će mi skupiti za ugovor da ostanem"

Javio se iz Beograda. Sa sjetom u glasu. Iako smo načuli da mu je teško pao rastanak s Dinamom, nismo slutili da je emocija baš toliko jaka i prisutna.

S Komnenom Andrićem proveli smo puno lijepih trenutaka. Dočekali smo ga u Dinamu kada je dobio u ruke mitsku “devetku”. Bilo je to na pripremama u Turskoj. Družili smo se često. Od Zagreba do Beograda. Uvijek veseo, uvijek dobro raspoložen. S milijun priča i anegdota. Jednostavno, mjerna jedinica za pozitivu. Čovjek koji ti prelako uđe po kožu. Jedan od onih koje vidiš na ulici i odmah ti bude toplo oko srca. Davno smo mu rekli da ako ima imalo pameti i mudrosti u Maksimiru, da treba dobiti doživotni ugovor na potpis. I zato se uopće nismo začudili kada smo čuli da je svlačionica pala u kolektivnu depresiju zbog njegova odlaska…

“Ne znaš kome je bilo teže na oproštaju. Skupilo se desetak igrača, sjeli smo malo i evocirali uspomene. Meni knedla u grlu, njima nije lako. To su ti trenuci koje pamtiš cijeli život. I dokaz da ostavljaš nešto iza sebe. I tako mi sjedimo, pričamo i oni mi kažu: “Ajde Baka da se ti lijepo zahvališ Francuzima i ostaneš s nama. Mi ćemo se skupiti i platiti ugovor”. I sada ti reci meni kako da ostanem imun na to?”, priča nam Baka. Znamo priču kako je dobio nadimak, ali smo ga zamolili da sam otkrije…

Ušli s klupe i Dinamu donijeli pobjedu: "Nije ugodno kada sjediš na klupi, svi igrači žele igrati" (VIDEO)

“Kada sam došao u Dinamo, svima sam govorio gdje si brate, gdje si Baka. I tako, za par dana su me počeli zvati Baka. Nitko nikada Komnen ili Andro, samo Baka. I tako će i ostati. To je neki moj nadimak za Hrvatsku”, smije se Andrić koji je po potpisu ugovora sjeo na avion i odletio u Beograd po suprugu i djecu. Oni će biti s njim u Francuskoj od prvog dana.

“Vidio sam roster, nema naših. Bit će mi malo teže u početku ali zato će obitelj biti tu. Sve što radim u životu radim zbog njih”, objašnjava nam.

Transfer u Clermont ga nije iznenadio. Znao je da se zanimaju za njega još od zimskog prijelaznog roka. Tada se nisu dogovorili. Međutim, kada se Mohamed Bayo prodao u Lille za 14 milijuna eura, Clermont je ponovno pokuca na vrata Dinama.

“Bilo je nekog zanimanja drugih klubova, ali sve je to bila priča. Ništa konkretno za razliku od Clermonta koji mi je dokazao na zimu da me želi. Pričao sam s trenerom i ljudima iz kluba, rekli su mi da odmah idem u vatru i da sam prvi izbor. To su bili neki detalji koji su presudili u konačnom odabiru. Iako, nije mi bilo lako”, priznaje nam Andrić. Potom je uzeo kratku pauzu, kao da bira riječi. I onda je krenulo sve iz njega…

“Vidi, slomilo me sve to skupa jer sam se do zadnjeg trenutka nadao da ću ostati u Dinamu. Pazi, racionalno gledajući sve se svodilo da idem iz Zagreba. Doveden je Drmić na moju poziciju, još je nekoliko igrača s višegodišnjim ugovorima i bilo je jasno da ako netko ide iz kluba da sam to ja. Pričao sam otvoreno i s trenerom, shvatio da neću dobiti priliku. Ponavljam, to je sve racionalno. Međutim, ima i taj emotivni dio priče. Nigdje se nisam osjećao bolje nego u Dinamu. Sa svima sam bio u odličnim odnosima. Od senatora poput Ademija, Zagorca, Livija, Ristovskog, Mišića, Perića, pa do onih koji su tek došli. Imali smo neku kemiju u momčadi i siguran sam da Dinamo nikada ne bih postigao ovakve rezultate bez te atmosfere koja nas krasi. Uostalom, bio si dio toga. Znaš i sam kako nam je bilo”, priča nam Andrić u jednom dahu. Iako je iz Dinama svojevremeno otišao na posudbu u Rusiju, bilo je to puno lakše nego sada. Pitamo ga je’l razočaran što nije dobio priliku.

Ante Čačić: "Drmić je fantastičan igrač, a ovakav povratak dodatni je poticaj za momčad"

“Ma razočaran sam što sam otišao. To je jedino. Jer sam se do zadnjeg nadao da će se nešto promijeniti, da ću dobiti novi ugovor i ostati tu do kraja karijere. Ja sam takav. Emotivan. Kad se vežem negdje, onda plačem. Dižem se u avionu prema Francuskoj, gledam Sljeme, tražim stadion i kada sam ga vidio krene nostalgija. Razmišljam si; džabe pare, džabe sve. Majstore, aj ti okreni avion i spusti me u Zagreb, vrati me kod mojih. No, svjestan sam što je život profesionalca”.

Za Dinamo je odigrao 53 službene utakmice. Zabio je 16 golova, imao je sedam asistencija. Sasvim pristojna statistika za napadača koji zapravo i nije dobio priliku u kontinuitetu. Možda tek lani kada je na jesen dobio par utakmica u nizu i odmah povjerenje vratio s nekoliko bitnih golova za Dinamo.

“Kada sam igrao sam i zabijao. Kada nisam igrao, onda sam bio najveći navijač Dinama. Pamtim jako dobro sve te trenutke koje sam proveo u Maksimiru. Šansu nisam dobio često, ali mislim da sam vratio povjerenje. I nikada me niste vidjeli tužnog ili razočaranog. Ja sam gledao Šahtjor, Benficu I Tottenham I trošio se kao da sam na terenu. Zbog suigrača. Zbog Dinama. Zbog institucije”, jasna je poruka Andrića koji je ostavio svoju devetku u nasljeđe Bruni Petkoviću.

“Znao sam da će je dobiti, imao sam takav nagovještaj kada sam odlazio. I treba da je dobije jer je Bruno napadač. Svjestan sam težine tog broja, nadam se da nisam razočarao navijače. S ponosom sam je nosio na leđima, s ponosom sam nosio grb Dinama u svakoj utakmici”.

Osim suigrača, iz Zagreba su ga ispratili navijači. Na društvenim mrežama dali su svoj obol i poštovanje prema Baki.

“Dirnula me svaka poruka koju sam dobio, svaki komentar koji sam pročitao. Imali smo neku kemiju. Prepoznali su moj trud i zalaganje. Prilazili su mi često na ulici, nikada nisam imao neugodnu situaciju. Upravo suprotno, upoznao sam ozbiljne navijače koji su puno toga prošli s Dinamom i s kojima sam ostao u dobrim odnosima i s kojima ću ostati u vezi. Moraš respektirati navijače, klub postoji i živi zbog njih a ne postoje oni zbog kluba”.

Kakav start HNL-a: Lokomotiva u 22. vodila 2:0, Dinamo do 34. izjednačio, a onda u sudačkoj nadoknadi stigao do pobjede

A jedan takav klub u kojem je Komnen stekao reputaciju koja ga je gurnula u Dinamo je u velikim problemima. Inter iz Zaprešića na pragu je amaterizma…

“Žao mi je Intera. Bio sam kapetan tog kluba, imao najbolju statistiku od svih klubova. Dogodilo se mnogima, izvukli su se. Ne sumnjam da će i Inter pronaći način. Bilo bi šteta da se klub takve tradicije izgubi”, birao je riječi Komnen Andrić. Imali smo još par pitanja, ali Kasija i Mateo su bili pomalo nestrpljivi. Vukli su tatu za rukav, pa nismo inzistirali jer je obitelj uvijek prioritet.

“Pozdravi mi sve u Zagrebu i napiši kako sam ti rekao. Od prvog do zadnjeg slova. Želim da ljudi znaju da mi je odlazak iz Dinama slomio srce. Eto, toliko mi je bilo stalo do Dinama. No, to nije zbogom već samo doviđenja. Nikada Dinamo neće iz mene. Institucija”, zamolio je Baka za kraj. I da nije, sve bi napisali. S puno igrača smo radili oproštajne razgovore, kod malo koga smo naišli na takvu iskrenu emociju kao što smo je osjetili kod Bake; Dinamove devetke!