Kolodvor opet postao nogometni klub: Čudo među vratnicama i hrpa odbačenih donijeli preporod!

Sampdoria je na visokom trećem mjestu s 19 bodova i samo jednim porazom, onim od Intera iz penala u 90. minuti, u uvodnih deset kola. No tek dvije stepenice niže, s bodom manje, nalazi se i njihov gradski rival Genoa.

I dok Doria ima manje više identičnu momčad kao i prošle sezone, a koju je sada gotovo do najsitnijih detalja vrlo dobro posložio Siniša Mihajlović, kod Genoe je situacija potpuno drugačija. Oni su po običaju imali jako puno rošada. Prometno kao na kolodvoru u tom je klubu već godinama. Upravo su to mnogi spočitavali predsjedniku Enricu Preziosiju, za istraživanje čijih bi vam ulaznih i izlaznih transfera u proteklih nekoliko sezona trebao barem jedan dan. A najmanje dva ako biste brojali sva ona talijanska posla – posudbe, otkupe ugovora, dvojna vlasništva, kupovinu pa preprodaju...

Ovoga puta, nakon dugo vremena, Genoi se poklopilo. Nakon što ga je potrošio Inter, a onda dva puta u istoj sezoni i onaj luđak Zamparini iz Palerma, Gian Piero Gasperini vratio se na mjesto sreće. Na Marassi, tamo gdje je oduševljavao od 2006. do 2010. godine. Gasperini na klupi, Preziosi u predsjedničkom uredu. Bila je to dobitna kombinacija, koja je najstarijem talijanskom nogometnom klubu prvo donijela povratak u elitu nakon burnog razdoblja u kojem su samo godinu ranije zbog navodnog namještanja zadnjeg kola sezone 2004/05 izbačeni među trećeligaše.

Gasperinijev stil bio je 3-4-3 i ofenzivna, oku ugodna igra, a Preziosi je na mercatu pogodio uzimanjem (točnije: vraćanjem iz Zaragoze) relativnog anonimnog Diega Milita, kao i poznatijeg Thiaga Motte, u to doba odbačenog u madridskom Atleticu. Vrhunac je Genoa imala u sezoni 2008/2009 kada je završila kao peta i izborila Europsku ligu, a Gasperiniju je komplimente sipao i The Special One.

Ambicije su porasle, Mourinho je uzeo Milita i Mottu u Inter i s njima osvojio Ligu prvaka, a Preziosi je vatru nezadovoljstva među navijačima brže bolje gasio skupim pojačanjima. Acquafresca, Veloso, Rafinha, četiri milijuna eura plaće tada 33-godišnjem Luci Toniju... Nije to više bilo to, Genoa je gubila prepoznatljivi znak, a igra glavu i rep. Gasperini je otišao, a Preziosi ostao usamljen. Ali dosadno mu nije bilo nikada, pogotovo ne u ljetne mjesece i tijekom siječnja, kada bi u Genovu stizale kolone i kolone nogometaša. Jednake kolone bi je i napuštale. Druga je to ipak luka po veličini u Sredozemlju...

Kao dijete zaigrani Preziosi imao je sve manje 'prolaza' kod navijača. Klub koji je ponos grada i regije Ligurije, te s devet Scudetta četvrti najuspješniji u Italiji, od svojih početaka bio je vlasništvo lokalnih industrijalaca i poduzetnika. Zadnji naslov Genoa je osvojila 1924. godine, a nakon što se po završetku Drugog svjetskog rata u nogometu pojavio novac, tamošnji biznismeni rukama i nogama borili su se za vlast u nogometnom klubu. Pokazalo se, radi slikanja i prestiža. Svi su puno zujali, a meda ni za lijek. Šest desetljeća skromnih ulaganja nudilo je rezultate u skladu s time. Genoa se motala između 1. i 2. lige, a imala je izlete i u treći rang.

Zatvorena sredina u kojoj industrijalci teško napuštaju svoje okvire, ali ne dopuštaju niti „tuđincima“ da uđu u Genovu, bila je problem i za sam klub kojem je 2002. godine stečaj pokucao na vrata. Odnekud se pojavio Enrico Preziosi, južnjak iz Avellina, koji se obogatio proizvodnjom igračaka (otud valjda i zaigranost na tržištu transfera). Neosporna činjenica da je kultnu Genou, osnovanu davne 1897., spasio propadanja držala je Preziosija živim i kada je prethodne tri sezone u dva navrata završavao na 17. mjestu, tik iznad zone ispadanja.

Radi tog poteza, ali i vraćanja Gasperinija, vraća se i njemu samome. Istina, ljetos je također 'mešetario' po mercatu, no kockice su se posložile. Hrpu odbačenih igrača (romaniste Rosija, Burdissa, Greca i Bertolaccija, milaniste Antoninija i Matrija, te Roncagliju iz Fiorentine), pojačane s nekoliko igrača van Italije (Perotti, Edenilson, Rincon, Falque, Lestienne), sjajno je posložio Gasperini. Pet utakmica ne znaju za poraz, pobijedili su pritom četiri puta, srušili i Juventus... Čuda na golu radi super talentirani Mattia Perin, a već osam pogodaka skupa su zabili Matri i Pinilla, zbog čega je ekspresno zaboravljen lani najbolji strijelac Gilardino. 'Boom' Španjolca Iaga Falquea plaćenog pet milijuna eura Tottenhamu, te talentiranog Belgijca Maximea Lestiennea, tek se čeka i slobodno se može zaključiti da je perspektiva Grifona svijetla.

Zasad, Preziosi svim onim rođenim i tvrdokornim Genovesima koji su se desetljećima kleli u klub, a napravili su jedno veliko ništa, s punim pravom može nabijati na nos kako je njegova ovosezonska Genoa prva nakon 1932/33 koja je u uvodnih 10 kola Serie A uzela 18 bodova...

(Foto: Action Images)