Kolika je, zapravo, Šimićeva krivnja?

"Podnijet ću svoj izvještaj kao i cijela Uprava, mislim da smo napravili odgovoran i dobar posao.", najavio je Dario Šimić u ponedjeljak u dnevniku Nove TV prvu sjednicu Dinamova Izvršnog odbora. Do prije neki dan, odnosno, odmah nakon poraza od Ballkanija u Prištini (2-0) off the record putevima stizale su informacije da pozicija trenera Sergeja Jakirovića nije ugrožena, ali da je 'na panju' glava Darija Šimića. Da u njemu mnogi vide glavnog krivca za Dinamovo rezultatsko srozavanje ovog ljeta i da bi jedna od prvih odluka IO-a mogla baš biti Šimićeva smjena.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Međutim, zadnjih se dana priča okrenula, predsjednik Mirko Barišić, koji u IO-u drži još uvijek svoju većinu, navodno će 'sačuvati' Šimića, poziva na zajednički izlazak iz krize i 'dane ljubavi' u Maksimiru. To je osnovna ideja prije sjednice, a kojem će smjeru ići razgovori na IO-u, hoće li opet biti nekih preokreta, vidjet ćemo. U Dinamo se toliko toga izokretalo u zadnjih godinu dana da se ništa ne može potvrditi ili prognozirati sa stopostotnom sigurnošću, ako se zna koliko je bilo figa u džepu tijekom svih ovih mjeseci, sve je moguće.

A kolika je, zapravo, Šimićeva krivnja za Dinamove rezultate i treba li sve neuspjehe baciti njemu na leđa? Šimić je najviše pogriješio na samom startu, kad je nakon one ožujske Skupštine ušao u klub (odnosno, prije nje je formalno postao član Uprave) i postavio se u prvom nastupu, pred igračima, ali i u javnosti, kao čovjek koji će imati apsolutnu vlast, koji će odlučivati o svemu vezano za sportski sektor! Ono što je također bilo krivo, jest egida s kojom je Šimić ušao u Dinamo. Vjerojatno i pod utjecajem svih tih najavljenih promjena, demokratizacije, Statuta, formalnog zatvaranja razdoblja 'mamićevanja', Šimić je došao s idejom da klub treba napraviti potpuni zaokret u svemu. Pa i u transferima i slaganju momčadi. Ne misleći tu samo na transparentnost, nego potpunu promjenu sustava stvaranja jakog Dinama.

Momčad se jest nalazila pred tranzicijom, odlasci najboljih igrača bili su izvjesni, međutim, Dinamo nije bio u 'ponoru'. Klub koji je u TOP 30 u Europi, koji je pola godine ranije igrao Ligu prvaka, trebao je, u sportskom smislu, nadogradnju, a ne apsolutni reset. S ciljem da osvoji naslov prvaka u nadolazećoj sezoni i pokuša direktno izboriti Ligu prvaka dogodine. I, tu je, zapravo, Šimićev grijeh, što je želio odmah sve mijenjati preko noći! I onda je tržištu, a tako i vlastitim igračima, poslao poruku da Dinamo više nije tako moćan, da ne misli trošiti puno na pojačanja i nove ugovore. I onda kao prvo pojačanje doveo stopera iz druge francuske lige, istovremeno potpisavši poraze u pregovorima s Rijekom oko Frigana i Lokomotivom oko Stojkovića i Kačavende. Koji su došli dva mjeseca prekasno! Šimić je morao ustrajati da njegovo prvo pojačanje bude neki 'kapitalac', ili mladi hrvatski igrač (Frigan, Stojković...) i time pokaže da Dinamo ne misli stati, da je još uvijek jak i spreman na tu tranziciju. No, priča je otišla u drugom smjeru.

Igor Bišćan bio je njegov izbor, koji je ostatak Uprave prihvatio. Odnosno, Bišćana su prihvatili svi, njegov izbor nakon Ante Čačića bio je prihvaćen aklamacijom. I tu je Šimić dobio saveznika u situaciji kad se već naziralo da neće imati lagan suživot s ostalim članovim Uprave i klupskim čelnicima. Ali, umjesto da tandem Šimić-Bišćan donese prosperitet, vidjelo se ubrzo da ta priča ne ide u dobrom smjeru. Prijelazni rok je 'štekao', propadali su već dogovoreni transferi, a stigli igrači vrlo sumnjive kvalitete, poput Bernauera, Kaneka ili Mihajličenka. Puknulo je i 'savezništvo' i prijateljstvo Šimića i Bišćana, potpuni kaos u kojemu je Dinamo preživio taj dio ljeta koštao je Bišćana klupe, Modre Lige prvaka. I Šimić je, na kraju, okrenuo leđa Bišćanu, ali lako i za to, momčad i danas osjeća posljedice tog razdoblja. Ideja o naglim promjenama, okretanje u većini inozemnom tržištu igrača, i velikom zaokretu nije donijela previše dobroga, ako gledamo rezultate. A oni su za Dinamo uvijek najvažniji.

Šimić: "Imam li podršku IO-a? Podnijet ću izvještaj, ali mislim da smo napravili odgovoran i dobar posao"

I Sergej Jakirović na treningu Vatrenih

Najveće pojačanje Dinamo je pronašao u vlastitim redovima

"Napravili smo dobar i odgovoran posao.", kazao je, dakle, Šimić u zadnjem javnom istupu. Istina je, Dinamo je smanjio troškove, riješio se viška igrača, što je trebalo kad-tad napraviti, Šimić je preustrojio nogometnu školu, kojoj su trebala osvježenja, rezultate tog procesa tek ćemo vidjeti. No, ponavljamo, niti Šimić niti itko drugi nije došao u Dinamo, koji treba spasiti od propadanja, već u Dinamo, kojemu treba nova energija za još veći uzlet ili barem ostanak na istoj razini. Rezultati će reći da je klub od Lige prvaka u godinu dana došao u Konferencijsku ligu. Što je, da i sve okolnosti (odlasci igrača, promjene u klubu, ozljede...) uzmemo kao alibi, ipak veliki pad.

"Ja sam zadužen za sport da predlažem, Tomačić, Peras i Podnar odlučuju je li nešto dobro ili nije. Otkad nema Zdravka i Zorana, dosta se pitaju treneri i dovode se igrači u suradnji s njima. Ima to prednosti i mana, a trener, kad izabere igrača, ne može tražiti alibi. Mane su što Dinamo često mijenja trenere pa dođe novi trener i kaže 'meni ti igrači nisu dobri'", dodao je Šimić za Novu TV.

Upravo to i jest jedan od problema. Da, trener može i treba birati igrače, ali u klubu mora postojati jasna vizija. I oko trenera, treba znati zašto ga se drži, zašto mu se vjeruje i koji su ciljevi. Ali, nijedna njegova želja ne može biti iznad interesa kluba. Može trener biti Pep Guardiola, ali Dinamo, kao klub, ne smije odustati od svojih osnovnih postulata. Primjerice, ne može se dogoditi da Dinamo pošalje na posudbu svoje talentirane stopere Živkovića, Gurlicu i Katinića, a da onda oni koji igraju umjesto njih gube od Ballkanija! Po čemu je za Dinamo bolje da ima Bernauera ili Sosu umjesto nekoga od njih? I tu, u toj želji da mijenja cijeli sustav, jer, kao što je jednom prilikom i rekao: 'napravili smo zaokret od 180 stupnjeva u tri mjeseca', u toj želji da se u Dinamu mijenja čak i ono što je dobro, radilo se stihijski, a onda u zadnji tren krpalo i popravljalo promašaje. U tome leži jedan veliki dio problema i osnovna Šimićeva krivnja.

No, deifinitivno, ne i apsolutna. Njemu jesu dodatan teret ime i pedigre. Jer, bio je bivši igrač, reprezentativac sa 100 nastupa, neokaljanog CV-a, primjer kakvi bi ljudi trebali biti na vodećim funkcijama u klubu. A takav imidž, naravno, nosi i dodatna očekivanja. Šimić se nije mogao sakriti, kao što se čitavo vrijeme skrivaju drugi. Njegov svaki potez dočekan je s posebnim komentarima, onaj loš dodatno eksponiran. Iako, tu je u pravu, on nije taj koji donosi konačnu odluku, on je tek jedan od četiri člana Uprave, koja je dosad bila glavno i jedino operativno Tijelo kluba. Odgovornost Darija Šimića ne može se dovojiti bez odgovornosti Vlatke Peras, kao predsjenice Uprave, čija je uvijek zadnja i presudna. I koja je, budimo iskreno, veći dio ljeta provela u misiji kako smanjiti Šimićev utjecaj u klubu, skresati mu krilu, a ni preostala dva člana te iste Uprave, Danijel Tomačić i Darko Podnar nisu tu bili odveć velika potpora. Štoviše, i danas se pitamo čime se točno bave. Peras je ta koja je, na koncu, potpisivala ili 'minirala' Šimićeve ideje, brinući više za održavanje ravnoteže u 'hranidbenom lancu' nego o momčadi. I, kao da je s ostalim Šimićevim protivnicima, jedva čekala neki njegov krivi korak. Dakako, sve pod patronatom Mirka Barišića, kralja svih intriga i borbi u klubu zadnjih desetljeća. Umjesto da su mu pomogli, ispravljali mu mane, koristili vrline. I u cijelom tom koktelu raznoraznih promašaja, danas imamo Dinamo u Konferencijskoj ligi. I pitanje tko je kriv i tko treba otići. Šimić, nema sumnje, nije jedini krivac i nitko se iza njega ne bi trebao skrivati! Maknuti njega, a zadržati druge, bila bi samo - kozmetika!

Ako i IO odluči drugačije, tko su ti ljudi za koje biste stavili ruku u vatru da su bolji, sposobniji, da će preko noći i usred sezone donijeti pravu ideju i viziju? No, ono što brine jest, čitajući Šimićeve izjave, da u Dinamu, zapravo, nisu svjesni svojih pogrešaka, da nisu shvatili kako je klub krenuo u krivom smjeru i da se trenutno, rezultatima, nalazi daleko ispod svojeg renomea. Ako već ne priznaju javno, vrijeme je da priznaju sebi i da, dobiju li povjerenje, krenu napokon stvarati Dinamo koji je bolji od onog donedavnog. Jer, zato su dobili mandate!

Stoga, nije toliko važno da predaju izvješće o onome što su napravili, to znamo. Već da predstave plan onoga što će raditi. Da ne bismo opet gledali stihiju i stvaranje momčadi na ho-ruk!