Klasično sapunanje daske iz Maksimirske 128: Bratko je izbrojio kratko

Ivajlo Petev bivši je trener Dinama. Ok, možda ne službeno, ali sljedeći, i najmanji kiks trebao bi rezultirati otkazom bugarskom treneru koji je u Maksimirsku 128 stigao nakon 10. kola aktualnog prvenstva, u situaciji kada je Dinamo imao četiri boda zaostatka za još uvijek vodećom Rijekom.

Doduše, to se zna već neko vrijeme. Novinari bliski upravi kluba posljednjih tjedana polagano su „sapunali dasku“ Petevu, što se jasno moglo shvatiti čitajući njihove tekstove između redaka, a poraz od Hajduka (0:2) samo je pokrenuo tešku artiljeriju koju su spremno čuvali u svojim kompjuterima.

Petev je svakako jedan od „najzaslužnijih“ za poraz od Hajduka, jako lošu igru protiv Rijeke i općenito igrom očajno proljeće, u kojima je Dinamo odigrao svega nekoliko solidnih utakmica (ta, za pobijediti Cibaliju i Lokomotivu Dinamu je trebala velika pomoć sudaca). Dinamo ne igra dobro, no još bitnije, Dinamo izgleda beskrvno, nemotivirano, igrači imaju gard koji ne odaje dojam da mogu osvojiti naslov prvaka.

Doduše, dalo bi se raspravljati je li za takvo psihofizičko stanje Dinamovih igrača kriv isključivo još uvijek aktualni Dinamov trener, ili postoje i drugi krivci, poput Damira Batinića i Tihomira Pejna. Jesu li za takvo stanje krivi i pojedini mediji koji stalno ukazuju na nepravilnosti (i nezakonitosti) u hrvatskom nogometu i maksimirskom klubu?

Ti igrači jesu profesionalci, ali su svjesni (barem donekle) svoje okoline. Svjesni su da kada nakon utakmice otiđu ispod Sjeverne tribine pozdraviti Bad Blue Boyse, koji ovog proljeća u zaista brojnom (i dobrom) izdanju bodre svoju momčad, moraju slušati „varala nas varala, familija ta (…) sve nam uzela“, a ne „šampioni“, kao što slušaju igrači amaterskog Futsal Dinama, čak i kada izgube od svojeg bogatijeg i moćnijeg rivala.

Ovdje nije toliko bitno, niti je namjera ovog teksta analizirati Petevljevu taktiku ili psihološku pripremu momčadi, no, smiješno je kako prema određenim medijima Petev ispada jedini i isključivi krivac za Dinamovo loše stanje i vrlo vjerojatno ispušteni naslov prvaka.

Uprava kluba gora od trenera

Podsjetimo, Dinamo je samo na ljeto od Lige prvaka i transfera zaradio više od 60 milijuna eura. Na ljeto je prodao dva ponajbolja igrača prve momčadi, Marka Pjacu i Marka Roga. Na zimu je otpustio Juniora Fernandesa, trećeg od, objektivno, četiri najbolja igrača s kojima je Dinamo prošle sezone osvojio dvostruku krunu i odigrao ispodprosječnu Ligu prvaka (što je priličan napredak budući da su preostale tri Lige prvaka pod Mamićom vladavinom zaradile epitet – očajne)

Iako je zaradio 60 milijuna erura od prodaje igrača Dinamo je doveo redom – Amira Rrahmanija i Ante Majstorovića za ukupno 2 milijuna eura koji su odmah poslani na posudbu u Lokomotivu. Doveo je Marka Leškovića (1.5 milijuna eura + Franko Andrijašević) iz Rijeke koji se pokazao kao pojačanje, ali je propustio cijelu polusezonu zbog ozlijede. Dinamo je, zatim, doveo, Alija Karimija koji grije klupu u Lokomotivi te dva Brazilca – Sammira (slobodni igrač, ali uz plaću od milijun eura) i Guilhermea (1.5 milijuna eura) koji su cijelo proljeće zajednički zabili jedan (1) pogodak.

Znači, Dinamo je ostao bez tri od četiri ključna ofenzivca – Pjace, Roga i Fernandesa – a uprava kluba je dovela dvojac koji je u jedanaest proljetnih utakmica zabio jedan jedini pogodak.

U svim tim silnim analizama napada se Dinamovog trenera, a prešućuje se i zanemaruje činjenica da Dinamo ima prilično limitiranu momčad. Jedini igrač koji u ovoj momčadi čini razliku je Soudani. Ćorić svako ima potencijal za velike stvari, ali i dalje se radi o igraču koji igra promjenjivo, a kritičari mu još uvijek spočitavaju igru u defenzivi. Sammir po ničemu nije pokazao da je igrač koji će za Dinamo raditi razliku. To nije mogao ni protiv Rijeke i Hajduka, iluzorno je očekivati da će razliku raditi sljedeće sezone u Europi.

U subotnjem derbiju u napadu Dinama igrao je poluozlijeđeni Armin Hodžić, koji je kvalitetan napadač, za HNL i odličan, ali nije igrač na kojem Dinamo može temeljiti svoje napadačke ambicije u pohodu na prezimljavanje u Europi (ili solidan nastup u Ligi prvaka). Čak i da je, nedopustivo je da jedan klub koji lovi naslov prvaka na raspolaganju ima samo jednog klasičnog napadača, jer odavno je jasno kako Angelo Henriquez više nema mjesta u ovoj momčadi.

Rijeka po imenima nema po ničemu slabiju ekipu od Dinama (jedino što nemaju igrača Soudanijeve klase), imaju kvalitetnijeg (i dugovječnijeg) trenera i nekoliko puta bolju i zdraviju atmosferu oko kluba.

Ivajlo Petev nije, niti može biti glavni krivac za Dinamov ovogodišnji rezultat. Dinamo je ostao bez tri ponajbolja ofenzivca, prošlo ljeto zaradio 60 milijuna eura s kojima je mogao dovesti nekoliko kapitalaca. Uprava kluba nije dovela niti jednog. Osim toga, ta ista uprava je nedavno produžila ugovor s Petevom do 2020. Znači da će klub morati isplatiti odštetu treneru nakon što mu uruči otkaz.

Za to  je, pretposlatvljamo, također kriv i odgovoran Petev, budući da je vjerojatno sam pokucao na vrata Zdravku Mam..., Tomislavu Svetini i rekao: „Slušaj me, produži mi ugovor do 2020. Ne zanima me tvoje mišljenje“.

Koliko puta do sada se pojavila ovakva priča. Uprava kluba zaradi veliki novac od transfera „za klub“, dovede igrače koji se ne pokažu kao pojačanja, Dinamo rezultatski podbaci i otkaz dobije trener, nakon što mu podobni novinari tjednima sapunaju dasku predstavljajući ga jedinim krivcem za neuspjeh, s time da su posebno loše prošli treneri koji su radili na svoju ruku i „nisu imali najbolju komunikaciju s nadređenima“. Sjetimo se samo Josipa Kuže, Zvonimira Solde, Vahida Halilhodžića, Zeke Zajeca pa i Cice Kranjčara.

Piše: Niko Rukavina

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!